[caption id="attachment_96605" align="alignleft" width="460"] Foto: Stanislav Sorić[/caption]
Jačanje gradova kao najorganiziranijih, najrazvijenijih i najkompleksnijih tehničkih i društvenih tvorevina za posljedicu (je) ima(o) zakrčenje prostora individualnim i javnim prometom. Spontani oblici slobodnog kretanja (pješačko kretanje) kao posebni tipovi ponašanja stanovnika, odavno su zamjenjeni/nadvladani regulacijskim oblicima i mehanizmima kretanja uz pomoć represivnih funkcija prostora.1 U tom smislu je rečeno da su sat i semafor simboli našeg vremena. U gradskoj zajednici zvanoj Slavonski Brod – simboli našeg vremena su sat i kružni tok. Semafori su kao regulacijsko sredstvo rješenja potencijalnih negativnih prometnih situacija, nastalih uslijed prevelike koncentracije vozila – odbačeni u smislu neefikasnih faktora prometnih olakšanja.
Brod već je dvije godine živahno i užurbano ulično gradilište u kojem dobar dio javnih građevinskih radova otpada na izgradnju kružnih tokova. Ali, gradom ne kruže samo kola, već kruže i vicevi o tome kako će teorija i praksa kružnih tokova biti ugrađena i u sudska rješenja i odluke o sukobu susjeda oko parkirališnih mjesta u zajedničkim dvorištima, i o tome da će gradonačelnik, u skladu s principima funkcioniranja kružnih tokova, uz pomoć komunalnih redara, natjerati i krupne ptice u Naselju Andrije Hebranga da po automobilima seru nešto ravnomjernije. Šalu na stranu. Naime, kružni tokovi, ugrađeni i oni koji se još uvijek pred blagdane ugrađuju kao eliminatori neralgičnih točaka brodskog prometa, zagušenog sve većim brojem automobila, a što je već obeshrabrujuće utjecalo na uspješno funkcioniranje cijelog gradskog organizma – definitivno su adekvatan izbor za povećanje brzine protoka vozila, uključujući i autobuse koji ponekad imaju probleme s manevrima. Ali, to je do sposobnsti vozača da okrene bus na površini od šest kuna ukrupno.
Jasno je da su kružni tokovi samo djelići velikog mehanizma (realiziranog) prometnog planiranja koje je u sklopu općeg urbanističkog planiranja. Urbanističko planiranje je sustav, a prometno planiranje podsustav, dio sustava. Oba su pod kontrolom gradonačelnika, njegove stručne ekipe naoružane kompjuterima i simulacijskim modelima. Naravno da je nemoguće utančine isplanirati prometnu budućnost grada, a pogotovo planerski dati prednost, na primjer, javnom prometu, tim prije, jer nije moguće kontrolirati tendencije razvoja. Još do prije dvadest godina promet u Brodu bio je centripetalne orijentacije, a danas je, zahvaljujući robnim i trgovačkim centrima i dovršenoj pretvorbenoj i kriminalnoj deindustijalizaciji grada od strane državotvornih planera, te seljenju preostalih industrijskih pogona na periferiju, sve više centrifugalnog usmjerenja. Što, dakle, sljedeće očekuje Brođane? Pretpostavljam da će se urbanistički planeri, pod dirigenskom palicom gradonačelnika, rješenja i alternativna rješanja s ekonomskim proračunom troškova, vidjeti u prilagođavanju broju vozila odnosno u kompenzatornom zatvaranju i restrikciji prometa u centru grada, te u jačanju prometne gradnje u drugim perifernim dijelovima grada, kako bi na uzdi držali prometnu neobuzdanost. Što je individalnom prometu potrebnije kroćenje, to je više posla za naručitelje i graditelje kružnih tokova. To se zove političko odlučivanje o zajedničkom prostoru. To su pravi ciljevi gradske politike.
Sav taj urbani antijazz, urbano izražavanje bez improvizacija, sav taj urbanizam kao gibanje k sve efikasnijoj organizaciji društvenog života u Slavonskom Brodu, ima bluesersku, tugaljivu notu. Naime, razmjerno razvijeni urbanizam, ne prati gospodarska renesansa, obnova, ponovni procvat, preporod mjesta i prilika za rad. Period jake idustrije kao šanse za sigurno zapošljavanje u Brodu je prošlo svršeno vrijeme. Naraslom urbanizmu očekivana renesansa nije ni do gležnja. Uređuju se ulice, bicikističke staze, danonoćno rade strojevi za proizvodnju asfalta i mješalice za beton kojim se isunjavaju kružni tokovi, ali oni koji bi se trebali svojim automobilima, kupljenim od zarade u brodskim tvrtkama, time koristiti, čekaju i sve će više čekati pred semaforima u zapadnoeuropskim gradovima. Većina mladih ljudi ovdje ne može kupiti ni auto ni gorivo, jer ne rade, jer su nezaposleni. Ali, vratit će se rode, vratit će se oni sa svojim obiteljima, pogotovo za blagdane, kako bi kao maratonci preživljavanja vozili počasne krugove po kružnim tokovima Broda. A oni koji koji će ostati u Brodu, saznat će što je segregiranost uvjetovana materijalnim ograničenjima. Nezaposlenost i prekarni rad u Brodu i po Dalmaciji (tamo gradonačelnici i načelnici obavljaju građevinske radove ljeti, a na kontinetu zimi), uz zagađenost zraka ispušnim automobilskim plinovima, uz akustičnu i vizualnu zagađenost, bit će vožnja po kružnim tokovima njihovih života. Tako je to kad se slavonski inat slomije.
________________
1 Ognjen Čaldarević: Suvremeno društvo i urbanizacija.
Jačanje gradova kao najorganiziranijih, najrazvijenijih i najkompleksnijih tehničkih i društvenih tvorevina za posljedicu (je) ima(o) zakrčenje prostora individualnim i javnim prometom. Spontani oblici slobodnog kretanja (pješačko kretanje) kao posebni tipovi ponašanja stanovnika, odavno su zamjenjeni/nadvladani regulacijskim oblicima i mehanizmima kretanja uz pomoć represivnih funkcija prostora.1 U tom smislu je rečeno da su sat i semafor simboli našeg vremena. U gradskoj zajednici zvanoj Slavonski Brod – simboli našeg vremena su sat i kružni tok. Semafori su kao regulacijsko sredstvo rješenja potencijalnih negativnih prometnih situacija, nastalih uslijed prevelike koncentracije vozila – odbačeni u smislu neefikasnih faktora prometnih olakšanja.
Brod već je dvije godine živahno i užurbano ulično gradilište u kojem dobar dio javnih građevinskih radova otpada na izgradnju kružnih tokova. Ali, gradom ne kruže samo kola, već kruže i vicevi o tome kako će teorija i praksa kružnih tokova biti ugrađena i u sudska rješenja i odluke o sukobu susjeda oko parkirališnih mjesta u zajedničkim dvorištima, i o tome da će gradonačelnik, u skladu s principima funkcioniranja kružnih tokova, uz pomoć komunalnih redara, natjerati i krupne ptice u Naselju Andrije Hebranga da po automobilima seru nešto ravnomjernije. Šalu na stranu. Naime, kružni tokovi, ugrađeni i oni koji se još uvijek pred blagdane ugrađuju kao eliminatori neralgičnih točaka brodskog prometa, zagušenog sve većim brojem automobila, a što je već obeshrabrujuće utjecalo na uspješno funkcioniranje cijelog gradskog organizma – definitivno su adekvatan izbor za povećanje brzine protoka vozila, uključujući i autobuse koji ponekad imaju probleme s manevrima. Ali, to je do sposobnsti vozača da okrene bus na površini od šest kuna ukrupno.
Jasno je da su kružni tokovi samo djelići velikog mehanizma (realiziranog) prometnog planiranja koje je u sklopu općeg urbanističkog planiranja. Urbanističko planiranje je sustav, a prometno planiranje podsustav, dio sustava. Oba su pod kontrolom gradonačelnika, njegove stručne ekipe naoružane kompjuterima i simulacijskim modelima. Naravno da je nemoguće utančine isplanirati prometnu budućnost grada, a pogotovo planerski dati prednost, na primjer, javnom prometu, tim prije, jer nije moguće kontrolirati tendencije razvoja. Još do prije dvadest godina promet u Brodu bio je centripetalne orijentacije, a danas je, zahvaljujući robnim i trgovačkim centrima i dovršenoj pretvorbenoj i kriminalnoj deindustijalizaciji grada od strane državotvornih planera, te seljenju preostalih industrijskih pogona na periferiju, sve više centrifugalnog usmjerenja. Što, dakle, sljedeće očekuje Brođane? Pretpostavljam da će se urbanistički planeri, pod dirigenskom palicom gradonačelnika, rješenja i alternativna rješanja s ekonomskim proračunom troškova, vidjeti u prilagođavanju broju vozila odnosno u kompenzatornom zatvaranju i restrikciji prometa u centru grada, te u jačanju prometne gradnje u drugim perifernim dijelovima grada, kako bi na uzdi držali prometnu neobuzdanost. Što je individalnom prometu potrebnije kroćenje, to je više posla za naručitelje i graditelje kružnih tokova. To se zove političko odlučivanje o zajedničkom prostoru. To su pravi ciljevi gradske politike.
Sav taj urbani antijazz, urbano izražavanje bez improvizacija, sav taj urbanizam kao gibanje k sve efikasnijoj organizaciji društvenog života u Slavonskom Brodu, ima bluesersku, tugaljivu notu. Naime, razmjerno razvijeni urbanizam, ne prati gospodarska renesansa, obnova, ponovni procvat, preporod mjesta i prilika za rad. Period jake idustrije kao šanse za sigurno zapošljavanje u Brodu je prošlo svršeno vrijeme. Naraslom urbanizmu očekivana renesansa nije ni do gležnja. Uređuju se ulice, bicikističke staze, danonoćno rade strojevi za proizvodnju asfalta i mješalice za beton kojim se isunjavaju kružni tokovi, ali oni koji bi se trebali svojim automobilima, kupljenim od zarade u brodskim tvrtkama, time koristiti, čekaju i sve će više čekati pred semaforima u zapadnoeuropskim gradovima. Većina mladih ljudi ovdje ne može kupiti ni auto ni gorivo, jer ne rade, jer su nezaposleni. Ali, vratit će se rode, vratit će se oni sa svojim obiteljima, pogotovo za blagdane, kako bi kao maratonci preživljavanja vozili počasne krugove po kružnim tokovima Broda. A oni koji koji će ostati u Brodu, saznat će što je segregiranost uvjetovana materijalnim ograničenjima. Nezaposlenost i prekarni rad u Brodu i po Dalmaciji (tamo gradonačelnici i načelnici obavljaju građevinske radove ljeti, a na kontinetu zimi), uz zagađenost zraka ispušnim automobilskim plinovima, uz akustičnu i vizualnu zagađenost, bit će vožnja po kružnim tokovima njihovih života. Tako je to kad se slavonski inat slomije.
________________
1 Ognjen Čaldarević: Suvremeno društvo i urbanizacija.
