‘Zapamti, Radeljiću, da je iz pozicije političke moći istina uvijek mrtva, pa si zato, vođen uvjetnim refleksom, i izabrao pokojne novine za njenog simboličkog nositelja. Ali postoji i pozicija političke nemoći, Radeljiću. Iz te perspektive ljudi poput tebe spadaju u ološ’
Mrtvi je Feral življi nego ikad, samo se krije pod neobičnim kodnim imenima. Prvi je to dokučio pronicljivi Mate Radeljić, savjetnik za unutarnju politiku predsjednice RH. ‘Riječ je o laži i podvali iz Feralove kuhinje’, izjavio je reagirajući na jedan članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Teško da je to umirilo njegovu šeficu Kolindu Grabar Kitarović. ‘Kakav sad Feral, u pičku materinu?!’ navodno se spremala objaviti na svome Facebook profilu, ali ju je u zadnji čas spriječio netko od bliskih suradnika, možda baš Mate Radeljić.
Vrijedi kratko podsjetiti na kroniku afere koja se dobacila do ‘Feralove kuhinje’. Reagirajući na primjedbu ministra Ranka Ostojića da se ona – Kolinda Grabar Kitarović – ‘s lakoćom može dogovoriti sa svojim prijateljima u Srbiji da se sve izbjeglice preusmjere na službene granične prijelaze poput Tovarnika i Bajakova’, predsjednica RH je, premda se toga dana zatekla u službenome posjetu Kini, na Facebooku objavila post sljedećeg sadržaja:
‘Svojom današnjom izjavom tehnički ministar Ostojić priznao je da ova tehnička vlada nije u stanju voditi zemlju i da meni prepuštaju izvršne ovlasti. Napravit ću to čim mi dopusti Ustav.’
Uslijedile su žustre reakcije, od onih da državna čelnica u predizbornoj kampanji otvoreno agitira za HDZ, preko onih da se radi o ležerno izloženoj strategiji državnoga udara, pa do ocjena o bolesnoj ambiciji predsjednice RH koja ima namjeru proširiti ustavne ovlasti i koncentrirati u svojim rukama operativnu političku moć kakvom je nekoć raspolagao Tuđman.
Ne bi li sanirala nastalu štetu, Kolinda Grabar Kitarović u nedjelju se iz Kine oglasila izjavom za HRT, pojasnivši kako je bila riječ o zajebanciji. ‘Na uvrede ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, ja sam zapravo odgovorila ironijom. Naravno da to nije ozbiljna izjava, jer znam da nemam ustavne ovlasti za preuzimanje poslova Vlade, a ironizirajući sam upravo to i htjela poručiti ministru Ostojiću.’
Tada je, međutim, Slobodna Dalmacija, iz pera novinara Davora Krile, ukazala na detalj koji dotad nitko nije uzimao u obzir: u vrijeme dok je, služeći se blagodatima weba, zajebavala ministra Ostojića i hrvatsku javnost, Kolinda Grabar Kitarović boravila je u Kini, a u toj zemlji još od srpnja 2009. godine ne postoji mogućnost pristupa Facebooku (ironično: zbog bojazni da će društvena mreža biti zloupotrijebljena za blaćenje kineske, a ne hrvatske vlade). Drugim riječima – pod imenom i funkcijom predsjednice RH zajebavao se netko drugi!
‘To, naravno, ne znači da je istup koji je predsjednicu prikazao potpunim ustavnopravnim diletantom lišen njezine osobne odgovornosti, ali je u prvom redu djelo njezinih lepršavih suradnika’, piše Slobodna Dalmacija. A među lepršavim suradnicima, novinaru Slobodne najlepršavijim se činio upravo Mate Radeljić, savjetnik za unutarnju politiku, jerbo je dotični uoči inkriminirane zajebancije predano nazivao novinska uredništva obavještavajući ih kako će njegova nadređena na Facebooku uskoro objaviti ‘nešto vrlo zgodno’.
Posljedica ovoga jednostavnog novinarskog otkrića bila je ta da je članak Davora Krile hitnim postupkom uklonjen s portala lista, iako je – očito zahvaljujući okolnosti da je glavni urednik zaspao na dužnosti – objavljen u tiskanom izdanju i reklamiran na naslovnoj stranici. ‘Neistinita je tvrdnja kako je savjetnik predsjednice za unutarnju politiku Mate Radeljić autor teksta’, kaže se u demantiju poslanome s Pantovčaka što ga je sastavio Mate Radeljić. A onda je Mate Radeljić i u svoje osobno ime izrazio najdublje gnušanje nad pisanjem Slobodne Dalmacije: ‘Riječ je o laži i podvali iz Feralove kuhinje.’
‘Kakav sad Feral, pička mu materina?!’ urlala je iz petnih žila Kolinda Grabar Kitarović u mobitel.
‘Nisam rekao Feral, predsjednice… nego Feralova kuhinja…’, mucao je savjetnik za unutarnju politiku, udaljujući uređaj od uha.
‘Nemoj me zajebavati, Radeljiću! Ja sam bila uvjerena da je Feral mrtav već više od sedam godina, a ti me sada s njim strašiš. Mislila sam da je taj štednjak odavno ugašen, a po tebi ispada da kuhinja radi punom parom. I što sad? Je li radi ili ne radi?’
‘Ma ne radi, predsjednice… to sam ja onako figurativno…’
‘Pun je meni kufer tvojih figuracija, Radeljiću! Tako si mi ga smjestio i dok sam bila u Kini. Pa je ispalo da ja želim prekoračiti svoje ustavne ovlasti i raditi posao Vlade.’
‘Dobro, ali oko toga smo se dogovorili…’
‘Ne prekidaj me, majmune! Koliko moraš bit glup da za članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji kažeš da su to laži i podvale iz Feralove kuhinje? Kakav je to način prozivati nepostojeći Feral za ono što je učinila postojeća Slobodna? Zašto ti to nisu laži i podvale iz kuhinje Slobodne Dalmacije, jebo ga bog?!’
‘Ma to sam ja zbog onog Krile… on je nekad radio u Feralu…’
‘Nemojmo sad o tome gdje je tko radio, Radeljiću. Koliko se ja sjećam, ti si, nakon služenja Tuđmanu i Sanaderu, godinama radio za Branimira Glavaša, a svi znamo kakva je to kuhinja bila.’
‘Kakva je to kuhinja bila?’
‘Takva gdje se krčkala akumulatorska kiselina! A onda su se bogami i posluživale obilne porcije, i to silom. Ne pravi se blesav, Radeljiću! To je bila malo drugačija kuhinja od one Feralove. Nisu Feralovi kuhari bili politički poltroni ratnoga zločinca, nego si to bio ti, Radeljiću!’
‘Nemojte tako, predsjednice… Glavaš nije pravomoćno osuđen…’
‘Daj ne seri, Radeljiću. Znaš ti dobro o čemu ja pričam. Treba li sad onaj Krile da ti odgovori kako u Slobodnoj Dalmaciji nema Feralove kuhinje kao što u Kini nema Facebooka? I da se, štoviše, Feral ugasio godinu dana prije nego se u Kini ugasio Facebook? I da u Slobodnoj može dimiti Feralova kuhinja isto kao što ja u Kini mogu postaviti post na Facebook? Kaži, ništarijo!’
‘Kako to sa mnom razgovarate, predsjednice…’
‘Razgovaram onako kako treba. Nisi ti, Radeljiću, predsjednica države, već sam to ja.’
‘Znam, ali nema potrebe da se vrijeđamo…’
‘A za što onda ima potrebe? Hoćeš li da te sad smijenim preko mobitela?’
‘Neću, naravno.’
‘E pa onda idi u kurac! I ponašaj se pristojno… Ako si ti, Radeljiću, opsjednut jednom tiskovinom sedam i pol godina nakon što ona ne postoji, svatko će razuman pomisliti da si idiot. To jest da sam ja angažirala idiota da mi bude savjetnik za unutarnju politiku. To jest da je moja unutarnja politika idiotska, pa sam onda i ja idiot… Da sad ne pričam kako i ti i ja znamo da je ono što je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji živa istina.’
‘Pa dogovorili smo se da to najenergičnije demantiram.’
‘Ali ne ovako, Radeljiću! Ako će sad svaka istina iznesena u novinama biti etiketirana kao ‘laž i podvala iz Feralove kuhinje’, ljudi će – pošto nisu glupi kao ti – u Feralu vidjeti univerzalni i trajni simbol istine. Ti mu gradiš spomenik, promoviraš ga kao jedini čvrsti oslonac u borbi protiv vladajuće laži, makar je odavno mrtav. Činiš ga vječnim, jebo te bog! Razumiješ li to, Radeljiću?’
‘Baš i ne razumijem, predsjednice…’
‘Kažem li ja sada, primjerice, da je Radeljić bio politički mekušac u službi ratnoga zločinca, da je servisirao njegovu kuhinju gdje su se pripravljale juhe na bazi akumulatorske kiseline, da je čitav svoj profesionalni vijek gmizao kao zadnja moralna gnjida, pa je bilo i normalno da završi kao dio posluge na Pantovčaku, za tebe će to biti ‘laž i podvala iz Feralove kuhinje’, dakle – sura istina. Zapamti da je iz pozicije političke moći istina uvijek mrtva, pa si zato, vođen uvjetnim refleksom, i izabrao pokojne novine za njenog simboličkog nositelja. Ali postoji i pozicija političke nemoći, Radeljiću, makar bila svedena na psovku. Iz te perspektive ljudi poput tebe spadaju u ološ.’
‘Oprostite, ali meni su ove uvrede nepojmljive! U samo par minuta rekli ste mi da sam idiot, glupan, gnjida…’
‘Znam ja dobro što sam rekla, ne moraš ponavljati.’
‘Nečuveno je da takve grozote izlaze iz usta predsjednice države!’
‘Ako si se ti, Radeljiću, mogao služiti mojim imenom na Facebooku, ne znam zašto to ne bi mogao činiti i pripadnik Feralove kuhinje u Novostima?’
portalnovosti
Mrtvi je Feral življi nego ikad, samo se krije pod neobičnim kodnim imenima. Prvi je to dokučio pronicljivi Mate Radeljić, savjetnik za unutarnju politiku predsjednice RH. ‘Riječ je o laži i podvali iz Feralove kuhinje’, izjavio je reagirajući na jedan članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Teško da je to umirilo njegovu šeficu Kolindu Grabar Kitarović. ‘Kakav sad Feral, u pičku materinu?!’ navodno se spremala objaviti na svome Facebook profilu, ali ju je u zadnji čas spriječio netko od bliskih suradnika, možda baš Mate Radeljić.
Vrijedi kratko podsjetiti na kroniku afere koja se dobacila do ‘Feralove kuhinje’. Reagirajući na primjedbu ministra Ranka Ostojića da se ona – Kolinda Grabar Kitarović – ‘s lakoćom može dogovoriti sa svojim prijateljima u Srbiji da se sve izbjeglice preusmjere na službene granične prijelaze poput Tovarnika i Bajakova’, predsjednica RH je, premda se toga dana zatekla u službenome posjetu Kini, na Facebooku objavila post sljedećeg sadržaja:
‘Svojom današnjom izjavom tehnički ministar Ostojić priznao je da ova tehnička vlada nije u stanju voditi zemlju i da meni prepuštaju izvršne ovlasti. Napravit ću to čim mi dopusti Ustav.’
Uslijedile su žustre reakcije, od onih da državna čelnica u predizbornoj kampanji otvoreno agitira za HDZ, preko onih da se radi o ležerno izloženoj strategiji državnoga udara, pa do ocjena o bolesnoj ambiciji predsjednice RH koja ima namjeru proširiti ustavne ovlasti i koncentrirati u svojim rukama operativnu političku moć kakvom je nekoć raspolagao Tuđman.
Ne bi li sanirala nastalu štetu, Kolinda Grabar Kitarović u nedjelju se iz Kine oglasila izjavom za HRT, pojasnivši kako je bila riječ o zajebanciji. ‘Na uvrede ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, ja sam zapravo odgovorila ironijom. Naravno da to nije ozbiljna izjava, jer znam da nemam ustavne ovlasti za preuzimanje poslova Vlade, a ironizirajući sam upravo to i htjela poručiti ministru Ostojiću.’
Tada je, međutim, Slobodna Dalmacija, iz pera novinara Davora Krile, ukazala na detalj koji dotad nitko nije uzimao u obzir: u vrijeme dok je, služeći se blagodatima weba, zajebavala ministra Ostojića i hrvatsku javnost, Kolinda Grabar Kitarović boravila je u Kini, a u toj zemlji još od srpnja 2009. godine ne postoji mogućnost pristupa Facebooku (ironično: zbog bojazni da će društvena mreža biti zloupotrijebljena za blaćenje kineske, a ne hrvatske vlade). Drugim riječima – pod imenom i funkcijom predsjednice RH zajebavao se netko drugi!
‘To, naravno, ne znači da je istup koji je predsjednicu prikazao potpunim ustavnopravnim diletantom lišen njezine osobne odgovornosti, ali je u prvom redu djelo njezinih lepršavih suradnika’, piše Slobodna Dalmacija. A među lepršavim suradnicima, novinaru Slobodne najlepršavijim se činio upravo Mate Radeljić, savjetnik za unutarnju politiku, jerbo je dotični uoči inkriminirane zajebancije predano nazivao novinska uredništva obavještavajući ih kako će njegova nadređena na Facebooku uskoro objaviti ‘nešto vrlo zgodno’.
Posljedica ovoga jednostavnog novinarskog otkrića bila je ta da je članak Davora Krile hitnim postupkom uklonjen s portala lista, iako je – očito zahvaljujući okolnosti da je glavni urednik zaspao na dužnosti – objavljen u tiskanom izdanju i reklamiran na naslovnoj stranici. ‘Neistinita je tvrdnja kako je savjetnik predsjednice za unutarnju politiku Mate Radeljić autor teksta’, kaže se u demantiju poslanome s Pantovčaka što ga je sastavio Mate Radeljić. A onda je Mate Radeljić i u svoje osobno ime izrazio najdublje gnušanje nad pisanjem Slobodne Dalmacije: ‘Riječ je o laži i podvali iz Feralove kuhinje.’
‘Kakav sad Feral, pička mu materina?!’ urlala je iz petnih žila Kolinda Grabar Kitarović u mobitel.
‘Nisam rekao Feral, predsjednice… nego Feralova kuhinja…’, mucao je savjetnik za unutarnju politiku, udaljujući uređaj od uha.
‘Nemoj me zajebavati, Radeljiću! Ja sam bila uvjerena da je Feral mrtav već više od sedam godina, a ti me sada s njim strašiš. Mislila sam da je taj štednjak odavno ugašen, a po tebi ispada da kuhinja radi punom parom. I što sad? Je li radi ili ne radi?’
‘Ma ne radi, predsjednice… to sam ja onako figurativno…’
‘Pun je meni kufer tvojih figuracija, Radeljiću! Tako si mi ga smjestio i dok sam bila u Kini. Pa je ispalo da ja želim prekoračiti svoje ustavne ovlasti i raditi posao Vlade.’
‘Dobro, ali oko toga smo se dogovorili…’
‘Ne prekidaj me, majmune! Koliko moraš bit glup da za članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji kažeš da su to laži i podvale iz Feralove kuhinje? Kakav je to način prozivati nepostojeći Feral za ono što je učinila postojeća Slobodna? Zašto ti to nisu laži i podvale iz kuhinje Slobodne Dalmacije, jebo ga bog?!’
‘Ma to sam ja zbog onog Krile… on je nekad radio u Feralu…’
‘Nemojmo sad o tome gdje je tko radio, Radeljiću. Koliko se ja sjećam, ti si, nakon služenja Tuđmanu i Sanaderu, godinama radio za Branimira Glavaša, a svi znamo kakva je to kuhinja bila.’
‘Kakva je to kuhinja bila?’
‘Takva gdje se krčkala akumulatorska kiselina! A onda su se bogami i posluživale obilne porcije, i to silom. Ne pravi se blesav, Radeljiću! To je bila malo drugačija kuhinja od one Feralove. Nisu Feralovi kuhari bili politički poltroni ratnoga zločinca, nego si to bio ti, Radeljiću!’
‘Nemojte tako, predsjednice… Glavaš nije pravomoćno osuđen…’
‘Daj ne seri, Radeljiću. Znaš ti dobro o čemu ja pričam. Treba li sad onaj Krile da ti odgovori kako u Slobodnoj Dalmaciji nema Feralove kuhinje kao što u Kini nema Facebooka? I da se, štoviše, Feral ugasio godinu dana prije nego se u Kini ugasio Facebook? I da u Slobodnoj može dimiti Feralova kuhinja isto kao što ja u Kini mogu postaviti post na Facebook? Kaži, ništarijo!’
‘Kako to sa mnom razgovarate, predsjednice…’
‘Razgovaram onako kako treba. Nisi ti, Radeljiću, predsjednica države, već sam to ja.’
‘Znam, ali nema potrebe da se vrijeđamo…’
‘A za što onda ima potrebe? Hoćeš li da te sad smijenim preko mobitela?’
‘Neću, naravno.’
‘E pa onda idi u kurac! I ponašaj se pristojno… Ako si ti, Radeljiću, opsjednut jednom tiskovinom sedam i pol godina nakon što ona ne postoji, svatko će razuman pomisliti da si idiot. To jest da sam ja angažirala idiota da mi bude savjetnik za unutarnju politiku. To jest da je moja unutarnja politika idiotska, pa sam onda i ja idiot… Da sad ne pričam kako i ti i ja znamo da je ono što je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji živa istina.’
‘Pa dogovorili smo se da to najenergičnije demantiram.’
‘Ali ne ovako, Radeljiću! Ako će sad svaka istina iznesena u novinama biti etiketirana kao ‘laž i podvala iz Feralove kuhinje’, ljudi će – pošto nisu glupi kao ti – u Feralu vidjeti univerzalni i trajni simbol istine. Ti mu gradiš spomenik, promoviraš ga kao jedini čvrsti oslonac u borbi protiv vladajuće laži, makar je odavno mrtav. Činiš ga vječnim, jebo te bog! Razumiješ li to, Radeljiću?’
‘Baš i ne razumijem, predsjednice…’
‘Kažem li ja sada, primjerice, da je Radeljić bio politički mekušac u službi ratnoga zločinca, da je servisirao njegovu kuhinju gdje su se pripravljale juhe na bazi akumulatorske kiseline, da je čitav svoj profesionalni vijek gmizao kao zadnja moralna gnjida, pa je bilo i normalno da završi kao dio posluge na Pantovčaku, za tebe će to biti ‘laž i podvala iz Feralove kuhinje’, dakle – sura istina. Zapamti da je iz pozicije političke moći istina uvijek mrtva, pa si zato, vođen uvjetnim refleksom, i izabrao pokojne novine za njenog simboličkog nositelja. Ali postoji i pozicija političke nemoći, Radeljiću, makar bila svedena na psovku. Iz te perspektive ljudi poput tebe spadaju u ološ.’
‘Oprostite, ali meni su ove uvrede nepojmljive! U samo par minuta rekli ste mi da sam idiot, glupan, gnjida…’
‘Znam ja dobro što sam rekla, ne moraš ponavljati.’
‘Nečuveno je da takve grozote izlaze iz usta predsjednice države!’
‘Ako si se ti, Radeljiću, mogao služiti mojim imenom na Facebooku, ne znam zašto to ne bi mogao činiti i pripadnik Feralove kuhinje u Novostima?’
portalnovosti
