Dakle, odlaze HDZ-ovi politički neistomišljenici; zbog toga je sve više birača HDZ-a, i te koji ostaju – starije i slabije obrazovane – lakše je ucijeniti, uplašiti i obeshrabriti manjkom posla, lošom plaćom i niskom mirovinom, ili zavesti ispraznim kitarovićevskim domoljubljem, i tako navesti da opet, po tko zna koji put, glasaju za kandidate HDZ-a.
Što više mladih i obrazovanih ode, više glasova za HDZ. Tu jednostavnu jednaždbu dobro je imati na umu ako si pokušavate objasniti zašto su toliko jalove te patetične jadikovke nad masovnim egzodusom što nam ih vladajući periodično priređuju? Jučer, opet, kuknjave se poduhvatila najagilnija u toj disciplini, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, kojoj masovni odlazak iz Hrvatske, čudna mi čuda, postaje sve zanimljivija tema, kako se bliže predsjednički izbori.
Dakako, odlazak jest dramatičan. Jučer je napokon i sama predsjednica – ista ona koja je u pobjedničkoj izbornoj noći, prije tri i pol godine, obećala »jednu od najrazvijenijih zemalja Europe i svijeta« – priznala da je iz Hrvatske otišlo četvrt milijuna ljudi, što je 2,6 puta više od službene statistike. Samo lani otišlo je gotovo tri četvrtine Rijeke, osamdeset tisuća građana. Provozajte se Slavonijom – ma što Slavonijom; dojam pustoši počinje već na istočnoj granici zagrebačkog javnog prijevoza.
Sada to više ne krije čak ni predsjednica »jedne od najrazvijenijih zemalja Europe i svijeta«: u skoroj nas budućnosti čekaju mrtva naselja, staro i penzionersko društvo, dramatičan dobni disbalans, i vjerojatni kolaps socijalnoga i mirovinskog sustava, najavu kojega ovih dana slušamo od bizarnog ministra Marka Pavića.
Sudeći po medijskoj buci, netko bi mogao i nasjesti: pa eto, i vladu i predsjednicu egzodus iskreno brine; stalno govore o tome; predsjednica je predstavila demografske mjere; vlada ima ministarstvo demografije, a radi i Vijeće za demografsku revitalizaciju... Jest, lijepo zvuči. Samo, gdje su rezultati?
Ako politiku valja suditi isključivo po neposrednim učincima – a HDZ bi vam to odmah potpisao – tada je HDZ-ova politika prema odlasku iz Hrvatske kristalno jasna: što više mladih i obrazovanih ode, njima bolje. Lako je razumjeti i zašto: odlaze ponajviše obrazovani, mladi, kompetitivni. Među takvima je, pak, ponajmanje birača HDZ-a. I zato su vladajući stvorili idealan zatvoreni krug: što više jadikuju nad odlaskom, više mladih odlazi, jer im je dosta jalove »politike« loših i neiskrenih političara.
Dakle, odlaze HDZ-ovi politički neistomišljenici; zbog toga je sve više birača HDZ-a, i te koji ostaju – starije i slabije obrazovane – lakše je ucijeniti, uplašiti i obeshrabriti manjkom posla, lošom plaćom i niskom mirovinom, ili zavesti ispraznim kitarovićevskim domoljubljem, i tako navesti da opet, po tko zna koji put, glasaju za kandidate HDZ-a. I zato, poboljšanja ne očekujte: predsjedničine srcedrapateljne lamentacije slušat ćemo i dalje; vladina vijeća i ministarstva nastavit će proizvoditi »programe« i »prijedloge«; ljudi neće prestati odlaziti, a HDZ će i dalje opstajati na vlasti. Jednostavno a lukavo, zar ne?
novilist
