Vladimir Putin obratio se američkoj javnosti putem teksta u NYT-u: "Nitko ne želi da UN zadesi sudbina Lige Naroda"

Povodom novog trenutka po pitanju Sirije, ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio je obratiti se direktno američkoj javnosti. To je učinio kao i mnogi prije njega, tekstom u najutjecajnijem američkom političkom listu, The New York Times. U tekstu iznosi niz važnih zaključaka. Ističe kako bi napad na Siriju bio kršenje međunarodnog zakona te kako je to nedopustiv potez koji bi mogao dovesti i do kolapsa UN-a ističući primjer Lige Naroda. Podsjetimo, raspadom Lige Naroda - tj. kada su tadašnja nacistička Njemačka i fašistička Italija, kao i Japan i Španjolska, izašle iz organizacije - otvoren je put prema Drugom svjetskom ratu.

Putin direktno upozorava kako bi "zaobilaženje" UN Vijeća Sigurnosti bio opasan potez koji može dovesti do "kaosa" u međunarodnim odnosima. Po pitanju Sirije ističe kako Rusija ne podržava sirijsku vladu, nego međunarodni zakon. Također napominje kako sve upućuje na to kako su kemijski napad - za koji ne sumnja da se dogodio - izveli pobunjenici. Napominje kako se aktualna situacija, prijedlog da se kemijsko oružje stavi pod međunarodnu kontrolu, mora iskoristiti za povratak diplomaciji te kako "jezik sile" mora prestati.

Podsjeća američku javnost na katastrofalne ishode vojnih intervencija u Iraku, Afganistanu i Libiji. Također ističe kako bi se u slučaju napada SAD svrstali na stranu fundamentalista te kako su ekstremisti u Siriji problem za sigurnost svih zemalja.

Naglasio je kako se nada da bi diplomacija mogla biti zajednički uspjeh SAD-a i Rusije. Također je istaknuo kako ima dobru komunikaciju s američkim predsjednikom, no ipak se osvrnuo na Obamino obraćanje naciji s početka ovog tjedna ističući: "Ekstremno je opasno svom narodu govoriti da je izuzetan, bez obzira kakva bila motivacija".




Najnovija događanja oko Sirije potaknula su me da se obratim direktno američkom narodu i njihovom političkom vodstvu. Važno je to učiniti u vrijeme nedostatne komunikacije između naša dva društva.

Naši međusobni odnosi su prošli kroz razne faze. Stajali smo jedni protiv drugih za vrijeme Hladnog rata. No, jednom smo bili i saveznici, i porazili smo Naciste zajedno. Univerzalna međunarodna organizacija - Ujedinjeni Narodi - osnovana je kako bi se spriječilo ponavljanje takvih devastacija.

Utemeljitelji UN-a shvaćali su kako se odluke po pitanju rata i mira trebaju donositi konsenzusom, te je uz američki pristanak veto Vijeća Sigurnosti stalnih članica ukomponiran u UN Povelju. Mudrost ove odluke osigurala je stabilnost međunarodnih odluka desetljećima.

Nitko ne želi da UN zadesi sudbina Lige Naroda, koja se raspala zbog nedostatka potpore. No, to je moguće ako utjecajne zemlje počnu zaobilaziti UN i pokretati vojne akcije bez autorizacije Vijeća Sigurnosti.

Potencijalni napad SAD-a na Siriju, unatoč snažnom otporu od strane mnogih zemalja i političkih i religijskih vođa, uključujući i Papu, rezultirao bi dodatnim nevinim žrtvama i eskalacijom, a sukob bi se potencijalno proširio i izvan sirijskih granica. Napad bi povećao nasilje i pokrenuo novi val terorizma. Napad bi također potkopao multilateralne napore po pitanju rješavanja iranskog nuklearnog problema kao i izraelsko-palestinskog sukoba te bi dodatno destabilizirao Bliski Istok i Sjevernu Afriku. Zbog napada bi cijeli sistem međunarodnog prava mogao izgubiti ravnotežu.

U Siriji se ne odvija borba za demokraciju, nego oružani sukob između vlade i opozicije u multireligijskoj zemlji. Postoji nekoliko zagovornika demokracije u Siriji, no postoji i više nego znatan broj Al-Qaeda boraca i ekstremista iz raznih pozadina koji se bore protiv vlasti. Američki State Department klasificirao je "Al-Nusra Front" i "Islamska Država Irak i Levant", skupine koje se bore na strani opozicije, kao terorističke organizacije. Unutarnji konflikt, kojeg potpaljuje strano oružje koje se dostavlja opoziciji, jedan je od najkrvavijih u svijetu.

Plaćenici iz arapskih zemalja koji se bore ovdje, kao i stotine militanata iz Zapadnih zemalja, pa čak i iz Rusije, duboko nas zabrinjavaju. Zar se ne bi oni mogli vratiti u naše zemlje s iskustvom kojeg će zadobiti u Siriji? Podsjetimo, nakon borbi u Libiji, ekstremisti su krenuli u Mali. Ovo nas sve ugrožava.

Od samog početka, Rusija je zagovarala miran dijalog kako bi Sirijci mogli pronaći kompromis za svoju budućnost. Mi ne štitimo sirijsku vladu, mi štitimo međunarodni zakon. Moramo koristiti UN Vijeće Sigurnosti i vjerujemo kako je čuvanje reda i zakona u današnjem kompleksnom i turbulentnom svijetu jedan od načina kojima ćemo zadržati međunarodne odnose da ne potonu u kaos. Zakon je i dalje zakon i moramo ga se držati, sviđalo se nama to ili ne. Prema aktualnom međunarodnom zakonu, uporaba sile dopuštena je samo u slučaju samoobrane ili odlukom UN Vijeća Sigurnosti. Sve drugo je nedopustivo prema Povelji Ujedinjenih Naroda i tretiralo bi se kao čin agresije.

Nitko ne sumnja u to da je otrovni plin upotrijebljen u Siriji. No, sve upućuje na to da ga nije upotrijebila sirijska vojska, već opozicione snage, kako bi provokacijom doveli do intervencije svojih snažnih stranih zaštitnika, koji bi se u ovom slučaju svrstali na stranu fundamentalista. Nadalje, izvještaji da militanti planiraju još jedan napad - ovog puta protiv Izraela - ne mogu se ignorirati.

Alarmantno je da su vojne intervencije u unutarnje sukobe stranih zemalja postale uobičajena stvar za SAD. Da li je ovo u dugoročnom američkom interesu? Sumnjam. Milijuni diljem svijeta sve manje doživljavaju Ameriku kao model demokracije, već zemlju koja se oslanja na sirovu silu te zemlju koja sastavlja koalicije pod sloganom: "Ili ste s nama, ili ste protiv nas".

No, sila se pokazala neefikasna i besmislena. Nitko ne može reći što će se desiti s Afganistanom nakon što se međunarodne snage povuku. Libija je podijeljena na plemena i klanove. U Iraku građanski rat i dalje traje, imamo desetke mrtvih svakog dana. U SAD-u mnogi su povukli paralelu između Iraka i Sirije te se pitaju zašto njihova vlada sada želi ponoviti grešku.

Bez obzira koliko precizno ciljano bilo sofisticirano oružje, civilne žrtve su neizbježne, uključujući starce i djecu, koje bi napadi navodno trebali zaštititi.

Svijet je reagirao pitanjem: ako ne možemo računati na međunarodni zakon, onda moramo pronaći nove načine kako osigurati svoju sigurnost. Zbog toga sve veći broj zemalja nastoji pribaviti oružje za masovno uništenje. Ovo je logika koja se slijedi: "Ako imate bombu, nitko vas neće napadati". Pričamo o jačanju neproliferacije, dok se ona upravo ruši ovim potezima.

Moramo prestati koristiti jezik sile i vratiti se na put civilizirane diplomacije i političkih rješenja.

Nova prilika sprječavanja vojne akcije pojavila se zadnjih dana. SAD, Rusija i sve članice međunarodne zajednice moraju iskoristiti volju sirijskih vlasti da stave kemijski arsenal pod međunarodnu kontrolu i kasnije ga unište. Sudeći prema izjavama Baracka Obame, SAD vide ovo kao alternativu vojnom napadu.

Pozdravljam predsjednikov interes u nastavljanju dijaloga s Rusijom po pitanju Sirije. Moramo raditi zajedno da bi ova ideja zaživjela, kao što smo se i dogovorili za vrijeme summita G80 u Lough Ernu, Sjevernoj Irskoj, ovog lipnja. Moramo diskusiju vratiti natrag prema pregovorima.

Ako uspijemo izbjeći uporabu sile protiv Sirije, to će poboljšati atmosferu međunarodnih odnosa i ojačati naše međusobno povjerenje. To će biti naš zajednički uspjeh koji će otvoriti vrata prema suradnji i na drugim kritičkim pitanjima.

Moj rad i osobni odnos s Predsjednikom Obamom obilježen je rastućim povjerenjem. Cijenim to. Pomno sam proučio njegovo obraćanje naciji ovog utorka. Ne bih se složio s njegovim izjavama o američkoj izuzetnosti, kada je rekao da je politika SAD-a ono što "Ameriku čini drugačijom, ono što nas čini izuzetnima". Ekstremno je opasno svom narodu govoriti da je izuzetan, bez obzira kakva bila motivacija. Postoje velike zemlje i male zemlje, bogate zemlje i siromašne zemlje, one s dugom demokratskom tradicijom i one koje tek pronalaze put prema demokraciji. Politike ovih zemalja su različite, ali svi smo mi različiti, no kada pitamo Gospodina za blagoslov, ne smijemo zaboraviti kako nas je Bog sve stvorio jednakima.



Izvor: Advance