Jednostavno rješenje je najbolje rješenje. Omču dužničkog ropstva potrebno je skinuti.
Što je bliže dan D - 18. listopada 2020. kada neodgodivo istječe šest mjeseci tzv. koronavirusnog moratorija na ovrhe koji je privremeno držao iznad vode glave cca 400.000 prezaduženih građana da im se ne mora plijeniti imovina i tjerati ih na prosjački štap - Bijednu Našu dramatičnije trese groznica straha i neizvjesnosti. To nije samo dužnički već i državni, i vjerovnički i problem barem dva-tri puta više tzv. malih/običnih ljudi iz dužničkih obitelji, njihove rodbine, prijatelja, poslodavaca, etc. Uzmu li se u obzir ti kolateralno pogođeni - a ne može ih se zanemariti - prestanak moratorija prijeti ozbiljnim posljedicama širih razmjera. Beznadne mase dužničkog roblja, financijskih utopljenika žrtve su izrabljivačkog sustava, nečovječnosti divljezapadnog kapitalizma koji je svjesno i programirano omogućio posuđivanje preskupog novca ljudima radi servisiranja skupih životnih troškova u uvjetima premalih plaća, mirovina i nezaposlenosti.
Tzv. društveno-politički sustav divljezapadno-kapitalističkih gena ugradio je u model dužničkog ropstva i neodgovorno zaduživanje te financijske i ine špekulacije dugom na štetu duga/dužnika, iznimno skupo mitozno parazitiranje na dužničkoj nesreći (Fina, pa javni bilježnici, agencije za jnaplatu dugova, tzv. faktoring društva, etc.) što - poduprto tzv. pozitivnim zakonskim propisima (npr. u Zakonu o obaveznim odnosima) - znači legaliziranu pljačku vlastitog naroda. Dužničko je ropstvo u tim uvjetima nerijetko doživotno ropstvo. Iz kojega je nemoguće izaći. Neki dužnici imaju po dvije-tri i više ovrha, pa se ukupan broj ovrha navodno penje i na više od osam milijuna, vrijednih cca 7,5 mlijardâ kuna samo bankama. Toliku su svotu te financijske ustanove u pola godine moratorija odgodile naplatiti svojim dužnicima. A gdje su dugovi teleoperaterima, trgovcima, komunalnim tvrtkama, HRT-u ("harač") i ini ovršno validni dugovi...
Ne samo strah od neizvjesne sutrašnjice zbog epidemije virusa SARS-CoV-2, gubitka radnih mjesta i kakvih-takvih prihoda, u dužnike se uvlači kritično beznađe zbog kojega se dobar dio mlađih ljudi, ne videći izlaza, već iselio iz zemlje eda bi izbjegao neizbježno - ovrhu i prosjački štap u domovini koja mu je podstala maćeha - ili zaradio za vratiti dug, kamatu i višestruko natovareni "trošak" cijele regimente lihvara koji baš državnom nesavjesnošću parazitiraju na dužničkom ropstvu. Jednostavno, dužnik u Bijednoj Našoj ne može iz tih negava dok je živ, a dug se potom prenosi na nasljednike. I dalje se multiplicira, jer je praktično nenaplativ do kraja. Dug i ovrha legalna su pljačkaška omča oko vrata tzv. malom/običnom čovjeku i unatoč masovnim, razumnim upozorenjima ne samo dužnika, blokiranih i ovršenika već i ekonomista, financijskih stručnjaka, političara, etc. na društvenu i gospodarsku štetu zbog kancerogenog stanja, država nije malim prstom pomaknula eda bi se trajnije riješio problem. Time da se iz ovršnog postupka uklone pijavice. Finu, javne bilježnike i ponajprije agencije za naplatu dugova, trgovačka tzv. faktoring društva koja za bagatelu prosječnih 39,4 posto nominalne vrijednosti otkupljuju dug i do besvijesti cijede dužnika za cijeli iznos plus svojih 18-25 posto IRR-a ili stope profitabilnosti. Agencije tvrde kako su odustale od ranije prakse u financijskom poslovanju (banaka) da se multiplicirana zatezna kamata pripisuje glavnici duga i opet ukamaćuje ukupna svota.
Zašto je smrtni grijeh digitalizirati cijeli postupak i dug rješavati na sudu s dva-tri klika? To ne bi bilo otkrivanje tople vode jer mnoge zemlje, pa i susjedna Slovenija imaju pošteniju/jeftiniju po dužnika ovršnu praksu, bržu, učinkovitiju od hrvatske. Koja bi normalna država i savjesna politika puštala ikoga legalno pljačkti svoje građane; držati ih imobilizirane izvan društva i gospodarskog života jer prezaduženi i dekintirani više nisu u sustavu? Nova TV je objavila zapanjujuću analizu ovršne tragedije u nas pod punim blagoslovom državnih vlasti, legaliziranu, je li, tzv. pozitivnim zakonskim propisima i koju vlast ne kani bitno mijenjati. Ogroman novac tzv. malih/običnih ljudi u Bijednoj Našoj izvan je kontrole HNB-a i Hanfe jer su agencije za naplatu dugova registrirane kao trgovačka društva, ne kao financijske institucije. Sjedišta su im u inozemstvu, u "obitelji kojoj oduvijek pripadamo" (sic transit; tek kao krava muzara i ropovsko meso), a u RH posluju filijale koje "zarađeni" novac legalno šalju u ta sjedišta.
Agencije su u samo prošlih desetak godina otkupile od banaka - koje su također sve u stranom vlasništvu, osim Hrvatske poštanske (HPB) koja doskora više neće biti hrvatska, kao što više nije ni preimenovani jedini nacionalni trgovački koncern Agrokor (sada Fortenova Grupa) niti Ina, Pliva, etc. - čak 36 milijardâ kuna dugova od kojih se moglo sagraditi 18 Peljeških mostova. Eeee, a što bi onda kazala vladi tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene njemačka kancelarka Angela Merkel, pa oni tzv. prve brzine u Bruxellesu, pa...!? Ionako je premijer Andrej Plenković, je li, posrkao neki dan u Dubrovniku paprenu instant juhu iz lonca američkog državnog tajnika Michaela Richarda Pompea zbog kineskog angažmana na Pelješkomu mostu (a ne, sic transit, zapadnih mostograditelja), pa giganta Huaweija i nove mobilne 5G tehnologije, ruskih interesa, etc. I zato će tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena, je li, kupiti u Uncle Sama raštimane F-16, a ne nove novcate švedske Gripene - pa što stajalo da stajalo porezne obveznike - i baktati se na LNG terminalu kraj otoka Krka s preskupim američkim ukapljenim plinom iz škriljevaca. Nazdravlje.
Iz udruga blokiranih, potrošača, itsl. glasno upozoravaju vladu da su tzv. fakroring trgovačka društva uredno utjerivala/utjeruju nabildane, kupljene dugove i za vrijeme moratorija. Iz vlade i resornog ministarstva ni abera, a rijeka hrvatskog novca nesmetano teče tzv. prvobrzinskim zemljama u "obitelji kojoj oduvijek pripadamo". I, ako je "obitelj" - obitelj, čemu buka? Agencije šalju nekakve dopise vlasnicima radnih mjesta dužnika, pišu im da su otkupili dugove i traže otplatu, a dužnik često nema pojma da ga je vjerovnik prodao, odnosno koliko je otplatio i koliko je još dužan agenciji. Stvar je apsurdna. Zašto vjerovnik/banka ne dopusti dužniku otkupiti svoj dug po istoj cijeni po kojoj je prodan agenciji: 20, 30, 40, 50..., prosječnih 39,4 posto? Bilo bi pošteno, ako dug realno toliko vrijedi. E, ne može, jer dužnik, tvrde banke, ne bi redovno otplaćivao svoje obaveze te bi doveo u pitanje kreditni potencijal i likvidnost financijske ustanove. Ovako, bolje vrabac u ruci, nego golub na krovu?
Neregularnost takve ovršne prakse uočila je i Unija još prije dvije godine, pa se odlučila to sanirati direktivom zemljama članicama, ali još ništa od toga niti je na vidiku zajedničko stajalište Europske komisije, Vijeća i Europskog parlamenta, pa... Bijedna bi Naša, navodno - dok EU, je li, čeka Godota, i vrag zna hoće li ga dočekati - mogla bi Zakonom o obaveznim odnosima uvesti dužniku pravo prvokupa, kao za stanove. Time destimulirala banke da prodaju dugove i ukloniti ekskluzivno pravo tzv. faktoring društava na otkup. Zakonom o porezima pak odgovarajuće opaliti po neprimjerenoj dobiti i bitno spriječiti odljev hrvatskih milijardâ u inozemstvo. Treba samo političke volje tih na vlasti, svijesti i savjesti u odnosu na korist vlastite države i građana u dužničkom ropstvu.
Njemačka kancelarka Angela Merkel svojedobno je znakovito poručila nesretnom premijeru bankrotirane Grčke Alexisu Tsiprasu koji je molio za predah/pomoć eda bi mu narod preživio i na bankomatima mogao podići i više od 60 eura dnevno: "Dugovi se moraju vraćati". Ta ledena i samo naoko logična/poštena teza koju opetovano papagaji i hrvatski premijer Plenković - za dug nije kriv isključivo dužnik - u ovršnoj je praksi Bijedne Naše usavršena do rasnoga goldmansachsovskog zelenaškog majstorstva koje je umalo kremiralo Grčku. Dakako, nitko ne bježi od toga da dužnik mora vratiti posuđeno i platiti interes vjerovniku, poštenu cijenu novca u razdoblje korištenja, ali izvan je pameti i poštene prakse platiti i nerazumno/lihvarski umnožen "trošak" agencija i inih u ovršnom lancu navezanih krpelja. To je udarac i gospodarskom interesu zemlje.
Nije i nikad neće biti normalno u normalnoj državi da se za 160 kuna duga za dva mjeseca neplaćene HRT-ove pretplate dužniku ovrši 1150 kuna. Dužnik živi u Daruvaru, vjerovnik posluje u Zagrebu, a ovrha stiže iz odvjetničkog ureda u Osijeku!? I neki javnobilježničko-odvjetnički akteri u tom unosnom i također monopolističkom poslu, ne samo tzv, faktoring društva, enormno se bogate na ovrhama, kupuju nekretnine i luksuzne pokretnine, čak cijele medije. I sve je zakonito, iako uopće nije moralno. Zašto država radi protiv vlastitih građana/interesa i debelim guskama maže vrat u digitalno doba kada se s dva-tri klika i na sudu ta stvar dade riješiti dok kažeš keks? Kao što mogu neke zemlje u Uniji, pa i susjedna Slovenija, a tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena ne može? A ima, je li, i klince koji su već u dobi od 15 godina kadri hakerski provaliti sigurnosni sustav Pentagona. Zadarski maloljetnik onomad za školske ministrice Ljilje Vokić nije završio u Guantanamu ili Abu Graibu jer ga njezin HDZ, doduše, jest "identificirao i locirao", ali ipak nije "uhitio i transferirao" kao što se zauzeo u otpremi generala Ante Gotovine u Sheveningen.
Ako vlada ipak bi nešto prtljala s ovršnom elektronikom (kao što ne bi, jer bi na sebe navukla silan parazitski bijes), a ne zna, neka pozove klince i klinceze s neformalnim digitalnim doktoratima. I eto ga. No, ironiju na stranu. Što nakon 18. listopada 2020.? Slijedi li ovršna katastrofa koja će utopiti cca 400.000 građana i izvjestan broj kolateralnih žrtava kada se ukloni koronavirusni moratorij? Premijer Andrej Plenković i kojekakvi mu trbuhozborci po ministarstvima i u stranačkoj vlasti pobijaju svaku nadu o tomu da će se produljiti moratorij na ovrhe još neko vrijeme ili čak do donošenja novih ovršnih paragrafa, što dramu čini još dramatičnijom. To je zakon spojenih posuda. Po aktualnim ovršnim propisima i bankarskim pravilima zaduživanja, npr. u kartičnom poslovanju, izlaz iz dužničkog ropstva je - nemoguć.
Nesretnik koji si je priuštio - gotovo nema toga tko nije - taj 300-postotni minus (dopušteni "luksuz") na tekućem računu od redovnog prihoda koji je uglavnom stalno isti, svaki će mjesec redovnim prihodom podmiriti trećinu duga i na ostale dvije trećine nastaviti plaćati banci kamatu. Dok je živ. U uvjetima prosječne kamate banci cca sedam posto po tekućim računima, godišnje inflacije od 1,3 posto, odnosno totalno destimulativne na novac "u plusu" na računu, odnosno na štednju. Banke će dati štediši 0,3 do 0,6-0,9 posto na oročene štedne uloge na 12+12 mjeseci i znatno nižu nominalnu kamatnu stopu na tzv. štednju po viđenju. Bankama, je li, puna šaka brade, bilježe dobit i usred tzv. koronakrize, a dužniku sudba galijota koji vesla u ritmu čekića, zviždaljke ili fijuka biča. Dužničke negve skida samo dobitak europskog Jackpota, nekretninu na bubanj i s obitelji u beskućnike ili milijunsko nasljedstvo od pokojnog ujaka iz Amerike...
Neki analitičari prognoziraju da će od 18. listopada 2020. stanje ovršenih biti gore no ikada. Sarajko Baksa iz udruge Blokirani očekuje "stampedo novih ovršnih rješenja i velik broj blokiranih u dodatnoj neimaštini jer neće biti u stanju servisirati svoje obaveze". Bit će crno, nije da neće, ali jamačno ne baš tako crno kako najavljuje Baksa jer si vlast premijera Andreja Plenkovića u ovom kritičnom trenutku ni u snu ne smije dopustiti masovan javni bunt, izlazak na ulice makar i manjeg dijela od cca milijun uistinu životno ugroženih ljudi. Dužničkog roblja i rodbine, prijatelja, kao i suosjećajnih podupiratelja, oporbe i inih protivnika ovršne eutanazije ljudi i blokada računa... Probni su baloni te vrsti već u medijskom zraku, a Big Ear Banskih dvora pažljivije od kineskog FAST-a osluškuje eho/znakove iz javnosti, pa... Budući da se Banski dvori ?također nisu spremni zamjeriti parazitskim moćnicima iz ovršnog lanca i neće ih maknuti - barem ne sve i učinkovito, na korist dužnika koji nisu krivi za svoje dugove - opet će, je li, milijun i prvi put posegnuti za tzv. vatrogasnim mjerama, zamjenjujući vodu i pjenu - kerozinom. U "interesu svojih građana". Sic transit.
Tzv. vatrogasne mjere nisu rješenje, nego odgoda rješenja za neka - "bolja" vremena. Požar će se još više rasplamsati, s malom stankom dok kerozin ne uhvati kisika i plane visokooktanskom žestinom. Direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović dao je već naslutiti kompromis, "suosjećajnost" samo s dužnicima "koji su ostali bez posla i kojima su primanja bitno umanjena". Njima "treba omogućiti i olakšati vraćanje njihovih obaveza, međutim, najveći broj ljudi u Hrvatskoj u ovom trenutku - i mi smo sretni zbog toga - može vraćati svoje obaveze". Koliko je to "najveći broj", vrag će znati, ali bankari su izračunali da "najveći broj" od tih cca 400.000 nesretnika s ovršnom omčom oko vrata "može vraćati svoje obaveze". Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede, već od 19. listopada 2020., prvog tzv. moratorij free dana. U svakom slučaju, na potezu je vlada, a kakav će potez biti ovisit će o premijerovoj volji. Plenkovićeva je zadnja, ne ministara financija Zdravka Marića ili pravosuđa i uprave Ivana Malenice koji je bespogovorno odraditi njegovu volju, pa...
Glavni državni blagajnik Marić već navlači vatrootpornu odoru: javno druka za "prihvatljiv model vraćanja odgođenih obaveza" nalik onom što ga je vlada primijenila na poreznu politiku. "Vjerovnici imaju mogućnost beskamatnih otplata do 24 mjeseca", kaže. "Apeliram i pozivam financijsku industriju i ine vjerovnike da sličan ili isti model primijene tako da ne dođe do pretjeranog pritiska na dužnike." Politička oporba pak zahtijeva produljenje moratorija sve do promjene Ovršnog zakona jer sadašnji ne dopušta "izaći iz začaranog kruga dugova, blokada i ovrha". U nevolji se obrelo i cca 50.000 umirovljenika koji također traže odgodu otplate dugova, jer žive u krajnjem siromaštvu: 800.000 od 1,2 milijuna penzića životari na prosječnoj mirovini cca 2600 kuna, a prag siromaštva je 2710 kuna. Ekonomski analitičar Damir Novotny ovih je dana kazao medijima da se ovršni postupak "mora maknuti od Fine i agencija" i da je najbolja europska praksa kad se "vjerovnici dogovore s dužnicima i postignu nagodbu o otplati, reprogramiranju obaveza, smanjenju ili o jednom i drugom". Kaže mudar pûk: dogovor kuću gradi... Nasilje ruši.
Ministarstvo pravosuđa i uprave, čuje se, "ubrzano radi" ne bi li se već 19. listopada 2020., samo dan po isteku moratorija, spriječilo najgori scenarij - tsunami cca 400.000 ovrha. Bit će, tanka kerozin u cisterne i naprtnjače za tzv. vatrogasno gašenje ovršnog požara? Naime, čuje se također da su javnobilježnički uredi upogonjeni eda bi toga 19. listopada 2020. promptno isporučili dužničkom roblju pripadajuće im ovrhe. Kao da se ništa neće dogoditi, nego nastaviti ista pljačka koju je na pola godine, privremeno odgodio tzv. koronavirusni moratorij. Po izvješću 24sata iz Ministarstva pravosuđa i uprave, "sigurno će se raditi neki socijalni kriteriji, pojednostavnit će se postupak ovrhe i ići će se na to da ovrhe pojeftine. Užurbano se radi na digitalizaciji ovrha tako da se što manje stvari plaća, ali taj dio ide teže". Čudno? Nije. Tko bi se, ako mu baš nije o glavu, odrekao izdašne krave muzare? Kruha bez motike.
Kakvo god bilo, rješenje neće biti dobro već i sudeći po vijesti da se, eto, Ministarstvo pravosuđa i uprave dogovara s Javnobilježničkom komorom da Komora predloži "kako, i po kojim kriterijima omogućiti dužnicima postupno vraćanje dugova". I bilježnicima, možebitno, plaćati koju kunu manje za njihove ionako preskupe usluge kako je to bio zamislio bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković? Ne bi išlo. Ne dogovaraju se o isključenju javnih bilježnika iz ovršnog procesa. Ako se uistinu želi riješiti dužnički problem onih koji nisu krivi za svoj dug - jer ih je u njega uvalila životna nužda krivnjom nesavjesnih vladâ i tzv. pravne države - onda se ne radi tako. Neki vladi skloni analitičari i financijski stručnjaci smatraju ohrabrujućim to da Banski dvori "potpuno odustaju od novog ovršnog zakona" što ga je poslao u proceduru bivši ministar Dražen Bošnjaković. Taj je zakonski prijedlog prošao dva saborska čitanja i nasukao se na trećem. I neće ga valjda ministar Ivan Malenica uzeti kao armaturu za nove/stare ovršne paragrafe?
Jednostavno rješenje je najbolje rješenje. Socijalno neosjetljiva vlada - predana držati fenjer stranom kapitalu koji je zapasao sve što iole vrijedi u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj iz jugoslavenskog nasljeđa - a nije uništeno kriminalnom pretvorbom, ratnim profiterstvom, korupcijom i ratom - voli komplicirati i muljati u korist državne i štete svakog žitelja u njoj. "Rješenje" će za cca 400.000 dužnika biti od 19. listopada 2020. samo neznatno popuštanje omče oko dužničkog vrata što - nije rješenje. Ne za one koji su silom životne nevolje dopali dugova. Omču dužničkog ropstva mora se sasvim skinuti. To se može i bez vatrogasnoga kerozina dok je vode i pjene u izobilju, a gasiteljska oprema u funkciji.
h-alter
