Današnja ideja hrvatske nacije inficirana je virusom negacije i destrukcije jer joj je oduzeto pravo sjećanja na povijesne trenutke u kojima se ova ideja ozbiljavala.
Jedan od tih trenutaka zbio se 22. lipnja 1941. godine kada se grupa Siščana organizirala u partizanski odred s ciljem suprotstavljanja fašistima i oslobađanja zemlje. Formiranjem Prvog partizanskog odreda u šumi Brezovica pokraj Siska došlo je do istinskog ozbiljenja ideje hrvatske države koja se suprotstavlja rastu fašizma.
Možemo reći da je ideja hrvatske nacije 22. lipnja 1941. godine okupila mlade ljude koji su netom napustili svoj dotadašnji život znajući da se u vremenima rata i okupacije ne može mirno živjeti. Tada se donosi fundamentalna odluka.
Grupa Siščana je 22. lipnja 1941. godine donijela ispravnu odluku kojom su hrvatsku državu smjestili ne samo na pravu stranu povijesti, davši joj budućnost koja vodi do današnjih dana, nego su joj dali dostojanstvo i ponos.
Ono što se zbivalo 10. travnja, zbivalo se kao događaj inficiranja, destrukcije i sramote, a protiv toga je netko trebao ustati. Da je postojao sramotni događaj 10. travnja, ali ne i dostojanstveni događaj 22. lipnja, naša povijest bi bila povijest sramote.
Ovako, zahvaljujući ljudima koji su znali kako se afirmira ideja humaniteta, države, ali i samo etičko dobro, Hrvatska ima povijesni kontinuitet ponosa i nacionalnog dostojanstva.
Potpuno mi je razumljivo stanje neubrojivosti koje obilježava one koji danas, u histerijskom divljanju, pokušavaju nacionalni ponos graditi na sramoti izdajničkog hrvatstva tzv. NDH.
U tzv. NDH nije se realizirala nikakva ideja hrvatske nacije, ona je doživjela negaciju i travestiju. Sve u toj tzv. državi je lažno i izdajničko – od njezinog formiranja i dovedenih političara do dušebrižnika. Tu je sve bilo lažno.
Razumljiv mi je nemir naših sugrađana kada nam pokušavaju oduzeti dostojanstvo koje proizlazi iz onoga po čemu današnja jest država, a to dostojanstvo proizlazi iz sjećanja na formiranje Prvog partizanskog odreda koji se suprotstavio fašizmu i kroz travestiju propušteno hrvatstvo. Oni moraju biti nemirni jer se ponose sramotom.
Grupa Siščana je odbila mirno živjeti u tada nastalom sramotnom fašističkom svijetu jer se ne može mirno živjeti u svijetu sramote i zločina. Oni nisu mogli odustati od vlastitog života kako bi poslušno, bez ikakvog dostojanstva živjeli u tuđem, nehumanom i izdajničkom svijetu. Takvih je, nažalost, bilo i previše, takvih nažalost uvijek ima, i uvijek ih je previše jer je i jedan takav suvišan.
Danas ima previše onih koji se izdajničkog svijeta sjećaju s ponosom inficirajući tako ideju hrvatske nacije s negacijom izdaje, poltronstvom i zločinom. Izdajice su tijekom Drugog svjetskog rata podržali fašiste, postali su njihovi sateliti te su tako izdali i pogazili ideju hrvatske nacije. Pristupanje ustaškom pokretu, formiranje tzv. NDH čin je izdaje.
Na našu sreću, u svijetu uvijek postoje i drugi. Ti drugi su znali da se protiv fašizma, izdaje i negacije treba boriti. Prvi su negirali hrvatstvo, drugi su hrvatstvo afirmirali.
Ideja hrvatske nacije, dakle, nije bila prisutna u tzv. NDH, ona je tamo bila negirana i demonizirana. Ideja hrvatske nacije ni danas nije prisutna kod onih, odnosno u onima, koji veličaju tzv. NDH jer je riječ o malignoj tvorbi nastaloj uslijed travestije države i nacije.
Povijest nikada nije čista, naprosto stoga što nije zgotovljena, ona se razvija. Kršćanski filozof Jacques Maritain povijest je prikazao putem temeljne etičke kategorije – kategorije dobra. Povijest je neprestani rast dobra i zla.
Zlo je tada raslo u tzv. NDH, a dobro je raslo u antifašističkom, partizanskom pokretu. Ovo ne znači da se partizanski pokret i dobro potpuno izjednačuju na način da partizanski pokret postaje moralnom normom.
Ne, ovime se samo želi istaknuti, Maritainovim rječnikom rečeno, da se rast dobra, u kontekstu ideje hrvatske nacije i hrvatske države, tijekom Drugog svjetskog rata odvijao u partizanskom pokretu, dok je zlo raslo u tzv. NDH.
Kako ovo objasniti Vladi Košiću?
Umjesto da prepozna epifaniju povijesno uvjetovane etičnosti u činu formiranja Prvog partizanskog pokreta, a to se zbilo na području njegove biskupije, on se odlučio ustrajati na pohodu povijesne travestije koju prati inzistiranje na povijesnim lažima kao apsolutnim, božanskim istinama. Ovime je današnju, toliko krhku, hrvatsku državu i ideju nacije, dodatno obezvrijedio i negirao.
Naime, ovaj biskup travestije nacije i države dodijelio je posebno priznanje Katoličke Crkve Lojzi Buturcu, čovjeku koji se zalagao da se Dan antifašističke borbe izbriše iz kalendara i kolektivnog sjećanja, čovjeku koji negira istinu o formiranju Prvog partizanskog odreda, kako bi ustašku vojsku mogao zvati hrvatskom vojskom, a partizane komunističkim zločincima.
Lojzo Buturac i Vlado Košić su se našli na istom putu travestije države i nacije, a za to im ne treba dodijeliti nikakvo priznanje, dovoljan je pogled pun sažaljenja.
O vlastitim životima, i to isključivo u mirnodopskim vremenima, odlučujemo sami. Naša osobna povijest pripada nama, toj povijesti pripada i moć etičke prosudbe.
Jasno je da povijesni događaji sadrže mnoge elemente, pogotovo političke, i da u njima treba razlikovati, kako se to u filozofiji kaže, pojavu od onoga što se u pojavi pojavljuje. Ratovi slijede iz politika rata.
Kada mirnodopske politike počivaju na ratu, neovisno o kojem ratu se radi, one ne mogu voditi politikama mira. Takve politike su trajno kontaminirane ratom, zbog toga proizvode sukobe i teže novom ratu.
Vlado Košić i Lojzo Buturac propagiraju politike rata i povijesne travestije, zato u formiranju Prvog partizanskog odreda ne vide čin koji uistinu jest čin suprotstavljanja etičkom i povijesnom zlu, odnosno, ne vide čin koji je, zbog toga što se suprotstavlja zločinačkim politikama, čin očitovanja povijesnog dobra.
Povijesne okolnosti nisu okolnosti s kojima mi upravljamo, jer nismo autonomni stvoritelji svijeta. U povijesnim okolnostima uglavnom biramo, rijetki nešto stvaraju.
U Drugom svjetskom ratu većina naših predaka bila je stavljena pred izbor hoće li sudjelovati u ustaškom ili u partizanskom pokretu. Oni koji su sudjelovali u partizanskom pokretu, sudjelovali su u rastućem povijesnom dobru, oni, pak, koji su sudjelovali u ustaškom pokretu, sudjelovali su u rastućem povijesnom zlu.
Ideja hrvatske nacije je, posljedično, sačuvana zahvaljujući partizanskom pokretu i stoga je u današnjoj ideji hrvatske nacije, odnosno u njezinoj povijesti, sadržan podatak da je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica pored Siska formiran Prvi partizanski odred.
Sretan Dan antifašističke borbe!
