Je li pokojni Ivica Račan imao pravo kada je – izazvan nebulozama iz HDZ-a i proustaškog crnila o tomu da je tzv. „NDH bio ostvarenje želja hrvatskog naroda“ – ocijenio denver plavu ZNA SE opciju strankom opasnih namjera? Jest. Itekako.
Kada je povijesne 1990. godine zaslužni za hrvatsku tzv. demokraciju predsjednik SDP-a Ivica Račan kazao – zabrinut izjavama HDZ-ovih jastrebova i samoga Franje Tuđmana kako je tzv. „NDH ostvarenje želje hrvatskog naroda za svojom državom“ – da je „HDZ stranka opasnih namjera“, (pro)ustaška emigracija i njezini domaći „obraćenici“ (čak iz redova blizu 100.000 hrvatskih komunista koji su preko noći pretrčali u HDZ, sic transit) survali su na Račana lavinu pogrda ad hominem te ga optužili da je „neprijatelj hrvatske državne samostalnosti“. Veleizdajnik! Nad političkim su se horizontom nadvili crni, tmasti oblaci, talambasalo se i otvoreno najavljivalo tzv. NDH-2, toksičan se nacionalizam se valjao medijima i javnim prostorom, počela su radikalna čišćenja hrvatskih Srba („tehnološki višak“, sic transit) i još međunarodno nepriznata Hrvatska je srljala u Domovinski rat. U kojemu će „opasne političke namjere“ doći do punog izražaja proustašlukom u vojsci, politici, medijima… HDZ-ovim, je li, državnim blagoslovom. To traje i danas.
Temeljita promjena CRO društva radi „vraćanja Hrvatske Hrvatima“ podrazumijeva pronalaženje antihrvatskih subjekata u društvuNije prošlo dugo da se zabrinutost Ivice Račana za HDZ-ove „opasne namjere“ potvrdila u najgrubljem obliku i da se taj političar pokazao većim prorokom od Nostradamusa i Vangelije Pandeve Gušterove zajedno. Osim totalne političke močvare, Lijepa se Naša preobrazila u Bijednu Našu po svim ključnim kriterijima samostalnosti, neovisnosti i suverenosti. Moralne vrijednosti su ispod razine podnošljivosti, a tzv. nacionalno zlato i srebro darovano je strancima za kikiriki. Praktično više nema svoje veće banke, trgovine, teleoperatera, prometnica, turističkih objekata… Zemlja koja može prehraniti 20-25 milijuna usta, uvozi 65 posto hrane. Zemlja koja je u tzv. socijalističkom mraku bili industrijski treća srednjerazvijena u Europi, više nema ozbiljnije proizvodne pogone, pa se čak i pred tvornicom kaciga i tzv. samokresa (sic transit) vijori – američka zastava. Hrvatskoj su ostali još samo grb, zastava i himna.
I samo Andrej Plenković ima hrabrosti mazati oči domaćoj sirotinji kako je „Hrvatska međunarodno pozicionirana bolje no ikad“, što je totalna neistina, jer je nevažan statist i u Uniji, i u UN-u, i u NATO-u… Recimo, bizarna je potvrda ovogodišnje glasanje tzv. stručnih žirija za pjesmu Eurovizije u Malmöu, gdje su Plenkovićevi europski „prijatelji“, protivno globalnoj i zasluženoj potpori europske javnosti/publike, odreda davali mizernih dva-tri, šest ili nula bodova hrvatskom hitu „Rim Tim Tagi Dim“ kojim je Baby Lasagna (Marko Purišić, 28) iz Umaga pokorio Stari kontinent. Kao prije dvije godine dodjelom nezaslužene pobjede Ukrajini (sic transit), politika je pod izraelskim patronatom povukla odlučujući potez u korist švicarskoga ni žensko niti muško Nema. RH i EU kukavički šute o izraelskom genocidu u Palestini nad kojim se zgraža cijeli svijet. Nezrela CRO politika je pak krajnje sramotno zahvalio Srbiji i Cipru za dodijeljenih Lasagni po 12 bodova: Srbiji tri boda, Cipru jedan, ali zato Ukrajini šest!?
Trećemandatni premijer imat će štošta objašnjavati „svojima“ u BruxellesuDrugo mjesto Baby Lasagne jest uspjeh nad uspjesima, ali ne države RH već pjevača, autora tog hita Baby Lasagne i njegove ekipe, prethodno eliminiranih od „stručnog žirija na hrvatskoj Dori, sic transit, pa naknadno angažiranih u zamjenu za pjevačicu koja je odustala od natjecanja. Tu je sramotu hrvatskih glazbenih „stručnjaka“ uvjerljivo popljuvala hit-sudbina u nastavku Lasagnina pohoda na Europu, a pobjedu pak iskoristila HDZ-ova ekipa na čelu s Plenkovićem i njegovim malim sinom na svečanom dočeku na Trgu bana Josipa Jelačića. Degutantno. Nije prvi niti će biti posljednji put da nemoralni politikanti, praćeni naručenim tv kamerama, zlorabe pojedinačne estradne, sportske (npr. HDZ-ova Kolinda Grabar-Kitarović s „vatrenima“, uspon na svjetski vrh Kostelićevih, Blanke Vlašić, etc.) i ine uspjehe ljudi za koje prethodno ne mare ili nisu ni čuli. Dapače, sportašima se – nacionalistički opskurno, čak i plagijatorski degutantno? – uvjetuje držati ruku na srcu kada se intonira hrvatska himna, što je HDZ-ova, stranačka praksa. Račan je odavna pročitao „opasne namjere“. I bio je u pravu.
Političar koji je povijesno izveo hrvatske komuniste s Kongresa SKJ u Beogradu te u SR Hrvatskoj organizirao prve demokratske izbore i mirno predao vlast HDZ-u Franje Tuđmana, znakovito je tada poručio: „Vlast se može izgubili, ali obraz nikada“. Poslije će se pokazati – osobito je sada aktualno nakon parlamentarnih izbora – da ni ljudski obraz u CRO politici niti ljudi koji ju drže tek unosnom profesijom ne vrijede pola pišljiva boba. Pohlepa za vlašću, time i materijalnim dobrima i utjecajem, ogrezla u laži i lakomu moralu, beskrupulozno gazi sve pred sobom i prokazuje samu bít demokracije kakvom su je zamišljali, ali i prakticirali neki mudri ljudi još prije dva i pol milenija. I ranije.
Nije prvi niti će biti posljednji put da nemoralni politikanti zlorabe pojedinačne estradne, sportske i ine uspjehe ljudi za koje prethodno ne mare ili nisu ni čuliDa je predsjednik „europejskog“ tzv. light HDZ-a Andrej Plenković makar dijagonalno pročitao politički program Domovinskog pokreta (DP), kojim je stranka svojih najvidljivijih perjanica – kineziologa i šefa Ivana Penave, telekomunikacijskog inženjera Marija Radića, kineziologa s dvogodišnjim travničkim doškolovanjem Josipa Dabre te obućarskog tehničara Stipe Mlinarića – osvojila 14 mandata na prošlim parlamentarnim izborima, pa s 12 zastupničkih ruku ušla u vladajući brak s HDZ-om, jamačno mu ni po cijenu izlaska pred streljački stroj ne bi palo na pamet s vragom tikve saditi. Kamoli pepeloposipački telaliti o srodnosti njihovih programa i svjetonazora, pa k tomu – sic transit! – o nekakvoj „većinskoj biračkoj volji“ da upravo relativni pobjednik HDZ sazida novu tzv. stabilnu saborsku većinu i vladu za sljedeće četiri godine upravo s DP-om.
Jest da je DP – brojem osvojenih saborskih mandata druga politička stranka na tzv. desnici – smjesta proglašen „najpoželjnijom udavačom“, pa budući da svaka ptica svomu jatu leti… Jest i to da su i Penava i više no pola DP-a bivši HDZ-ovi luzeri na unutarstranačkim izborima, koji su potom prebjegli osnivaču DP-a Miroslavu Škori, da bi ih ovaj bio ostavio Penavi i družbi. Jest da je Penava iz svega glasa, osobito u predizborno doba, svaljivao i drvlje i kamenje na „korupcijsku hobotnicu“ HDZ i šefa mu koji ga je svojedobno više no uvjerljivo pobijedio na unutarstranačkim izborima, a Dabro pak prijavio Plenkovića USKOK-u. Kao, je li, „glavnoga i odgovornog“ za sva hrvatska zla od pamtivijeka, sic transit. A jest sada i to da je, ma koliko nevoljko, nesretan do dna duše zbog SDP-ova i kraha Rijeka pravde koje dolaze, predsjednik RH Zoran Milanović primio listu sa 78 potpisa novoizabranih zastupnika tzv. stabilne saborske većine 11. saziva i odobrio Plenkoviću sastaviti vladu tzv. neprincipijelne koalicije.
Tko se više u HDZ-u i DP-u – daleko mu kuća!? – još sjeća međusobnoga jučer „pas mater“, „nikogovići“, „političke i moralne ništice“, itsl., i tko još drži do gnjeva koji je zapalio društvene mreže i nabio Ivana Penavu pred zid bijesnih tzv. desničarskih ekstrema: „Sram te bilo, Judo, nismo glasali za to da se kukavički sližeš s Anemičnim!“ Ili: „Predizborno si prisezao da ćeš po svaku cijenu smijeniti HDZ i Plenkovića s vlasti, a sada s njima dijeliš fotelje!“ Ili: „Zadnji put sam glasao za tebe i DP, prevarili ste nas!“ Mora da se Ivica Račan – nadimkom „odlučno možda“ – ironično smijulji u svomu vječnom počivalištu budući da njegove opaske o „stranci opasnih namjera“ i o tomu da se „može izgubiti vlast, ali obraz nikada“ dnevno, je li, dobivaju potvrdu u aktualnoj hrvatskoj političkoj zbílji.
Sad je manje važno to tko je koga, kako i zašto polit-ideološki prevario tzv. neprincipijelnom koalicijom – podle su se trgovačke poslijeizborne prijevare događale otkad postoji tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena, i događat će se ubuduće – međutim, itekako jest presudan za tzv. državni smjer, neposrednu budućnost RH sadržaj sada dogovorenih prijevara. Račana više nema da svoje opservacije možda argumentira još jasnije, pa motivira političku javnost za razumnije ponašanje, jer sada se više ne radi samo o „opasnim namjerama“, nego o dogovorenom – vrlo opasnom projektu. Dogovorenom i parafiranom sa 78 zastupničkih autografa, što je pak ustavni ovlaštenik priznao kao zakonsku osnovu mandataru za stavljanje u pogon 16. svibnja 2024. zakonodavno-predstavničkoga i izvršnog stroja koji ima operacionalizirati dogovoreni projekt.
A to što će i kako HDZ i DP mijenjati – potporom desetkovanih manjinaca i polit-kameleonskim skakanjem Darija Hrebaka samomu sebi u usta – ne znâ bi li piškio ili kakio, sic transit – izravno će utjecati na živote svakog tzv. običnoga/malog CRO žitelja pojedinačno, jer će svakako produbiti ionako oštre svakovrsne razdore i podjele u društvu. Možebitno i baciti Bijednu Našu u žrvanj međuetničkih, polit-ideoloških i socijalnih nereda zbog tzv. genetske modifikacije demokratskih stečevina, bitne redukcije ljudskih prava i sloboda, rigidne medijske cenzure, itsl. Nitko neće biti pošteđen budući da rečeni opasan projekt podrazumijeva vrlo temeljiti preustroj društva u tzv. novu Hrvatsku po egidom „povratka Hrvatske Hrvatima“. Ma što to značilo u multietničkoj i multikonfesionalnoj zemlji, prirodnoj i ustavnoj domovina svim svojim žiteljima, ne samo Hrvatima.
Trećemandatni će premijer – pregovaračkim DP-ovim ultimatumom, je li, prisiljen odustati od deklariranog europejstva radi operacionalizacije tzv. suverenističkog domoljublja – imat će štošta objašnjavati „svojima“ u Bruxellesu. U Unijinom vodstvu vlada primjetna averzija (čak organiziraju javne prosvjede) prema radikalnoj tzv. desnici, koja jača u osvajanju političkog prostora. Iako, naravno, nije izvjesno da će radikali početkom lipnja izbaciti iz sedla Plenkoićeve europučane. A HDZ-ov partner sada u vlasti, DP s nekima svojim otvoreno proustaškim jurišnicima, jest na neki način hrvatski alter ego, npr. pronacističke Alternative za Njemačku (AfD) i subraće joj u EU zemljama tzv. prve brzine. Ivan Penava nije bez veze, poput pokvarene ploče, opetovao ideološka/svjetonazorska pitanja kao ključna za dogovor o zajedničkoj vlasti s HDZ-om i tzv. žetončićima.
Ako je i približno točno to o čemu je reporterka nagrađivanog formata „Provjereno“ Nove TV Danka Derifaj neki dan propitala šestero uglednih stručnjaka koji se profesionalno ili znanstveno bave kulturom, pravom, migracijama, medijima, mladima i položajem žena u društvu o tomu što piše u DP-ovu programu s kojim je zaključio pregovore s HDZ-om, onda je njihova grožnja zastrašujući predznak strahota kakve je očekivati od Plenković-Penavine vlade i tzv. stabilne saborske većine. Npr. da će se djevojčice podučavati u školama da budu samo majke i domaćice, a dječake da kao neupitne glave obitelji budu samo očevi i ratnici, odnosno svjetonazoru za koji „klečavci“ mole svake prve subote u mjesecu na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića i drugdje po RH i pod zaštitom policije izazivaju javnu sablazan te fizičke sukobe s neistomišljenicima.
Temeljita promjena CRO društva radi „vraćanja Hrvatske Hrvatima“, kako u „Provjerenom“ navode zgroženi stručnjaci, čitatelji DP-ovog političkog programa, također podrazumijeva pronalaženje antihrvatskih subjekata u društvu, osnivanje nekakvog povjerenstva za koroatizaciju, istragu radi pronalaženja interesnih skupina što uvode globalistički sadržaj u kulturu, reviziju udžbenika povijesti (ustaštvo naprijed, van antinacifašizam, Tito, partizani, NOB, obje Jugoslavije, jugoslavenski socijalizam, itsl. jer su, je li, negativni, zločinački i protuhrvatski?), izbacivanje iz lektire nepoćudnih autora, ukidanje „protuhrvatskoga“ (sic transit) srpskog tjednika Novosti, promjenu imena Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ (nepismenim je, a nacionalistički/šovinistički bolesnim autorima DP-ovog programa smeta ime i ljevičarsko opredjeljenje jednog od najvećih hrvatskih pisaca u povijesti)…
Dio takvih političkih, etničkih i programskih čistki – po kriteriju zbogom pameti! – temeljito je već bio proveden 1990-ih godina u gospodarstvu, obrazovanju, kulturi, sportu, umjetnosti, znanosti, javnim i državnim službama, na javnim prostorima etničkih… A partizanski general, Titov zagorski ljubimac, personalac bivšeg JNA i direktor sportskog kluba Partizan u Beogradu, pa tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ni trc niti mrc kada su u gluho doba noći letjeli u zrak minirani partizanski spomenici, umjetnička djela Vojina Bakića, npr. Ni da je maknuo malim nožnim prstom kad su šleperi odvozili „nepoćudne“ umjetnine iz galerija, knjižnica, s javnih prostora, kada su razbijane spomen-ploče s imenima žrtava ustaškoga genocida i okupatorskog terora. Rađanje tzv. NDH-2 je zaustavio tek Ivo Sanader, europejski miljenik puno veći no danas Andrej Plenković, da bi se povijesnom revizionizmu dramatično vratio Tomislav Karamarko i sad ga Plenković podboltao tzv. neprincipijelnom koalicijom s DP-om radi, sic transit: „vraćanja Hrvatske Hrvatima“.
Koji ubuduće, je li, imaju živjeti „domoljubno“, po „domoljubnoj“ mjeri Ivana Penave i istomišljenika ili u „HDZ-DP-ovoj“ državi više nemaju što tražiti!? „Ne bu išlo!“ – kaže Štijef s kvartovskog šanka. „Buju si to Plenki i imovinskopokretni Vukovarac zadenuli za škrlak! Bormeš i onaj njihov Stephen – tatek v Amerike mu ni znal zapisat lepe hrvatsko ime kak Bog zapoveda, Štefek napriliku – kaj bi sad osnival nekakvega muzeja za zločine komunističkog terora. I još preti, bu uskratil potpore vladi!? A, praf-zapraf, ko je taj Stephen!? I kaj dela tu pri nami!?
Neki dan su novinari pitali Branka Bačića, HDZ-ovog poslušnika svim svojim stranačkim šefovima baš kao i Gordan Jandroković, Željko „vitez“ Reiner i toliki stalno na stranačkom sljemenu, o tomu što misli o zahtjevu za ukidanjem tjednika Novosti, proglašenog u DP-u „protuhrvatskim“, a ovaj zapliće jezikom, frflja, nešto žvače i ne znâ bi li najprije piškio ili kakio: „Pa, znate, Novosti u zadnje vrijeme nisu baš bile…, pa znate…“ Što „nisu bile“, što u „zadnje vrijeme“…? U zadnje vrijeme, štono do jučer i unazad osam godina, SDSS i stranački šef političkih Srba u RH Milorad Pupovac bili su partneri u HDZ-ovoj vlasti, njihovih je troje saborskih zastupnika držalo HDZ-u i premijeru Plenkoviću glave iznad vode, a sad više ne valjaju, jer tako kaže – Ivan Penava. A Plenković i Bačić, i ne samo oni u HDZ-u, imaju biti kuš, progledati na „protuhrvatskom“ (sic transit) u Pupovčevim Novostima, jer im 12 DP-ovih mandata puno više znače od Pupovčeva tri, pa… I, štoviše, nije ljutiti Penavu jer, naljuti li se, onako goropadan i navodno odlučan dekomodirati Plenkovića na vlasti, natjerat će cijelu Bijednu Našu na nove, izvanredne izbore. A onda…
Je li pokojni Ivica Račan imao pravo kada je – izazvan nebulozama iz HDZ-a i proustaškog crnila o tomu da je tzv. „NDH bio ostvarenje želja hrvatskog naroda“ – ocijenio denver plavu ZNA SE opciju strankom opsnih namjera? Jest. Itekako. Bio je, štoviše, itekako u pravu kada je kazao da se „može izgubiti vlast, ali obraz nikada“, međutim, tek će se kasnije pokazati da još mora puno vode proteći ispod Hendrixovog mosta dok vlast i obraz u Bijednoj Našoj dođu iz debelog mesa u moralnu ravnotežu. Hrvatska je sada HDZ-Plenkovićevim izbacivanjem političkih Srba iz vlasti – a oni su jedini u njoj koliko-toliko skrbili o tradiciji i tekovinama antinacifašizma – prvi put dobila proustašku stranku u vladi, što je neodgovorno, sablažnjivo i štetno više no pitanje političkog i ljudskog obraza.
