Krešin junak nije neobrijana frajerčina brz na obaraču iz kaubojskih filmova, niti egzistencijalni sivac sam sebi stranac; nije niti revolucionar iz pera Majakovskog ... a niti istetovirani harley-davidsonovac s pivskom mješinom koji sluša samo žešču ... Naprotiv, njegov je junak umjereno smotan, pomalo žgoljav, skroman i nerazmetljiv gimnazijalac-student koji potječe iz  nekadašnje, vrlo brojne srednje klase i svoju mladost provodi u sasvim posebno, jedinstveno doba u bivšoj državi i na prekrasnoj planeti Zemlji, u ono doba kad nismo imali ništa, a imali smo sve. Nekoliko godina prije, i u doba 'Novog vala' i 'Nesvrstanih' ... Mi, rođeni u drugoj polovici pedesetih i šezdesetih - pripadamo toj Zlatnoj Generaciji koja je živjela mladost nesputano, bezbrižno i sretno ... Svako od nas je imao dvoje rifle (jedne uvijek u pranju), dvije-tri što karirane, što teksas košulje ili deblje majice, jedne patike, 'tankericu' iz Trsta ili neku jaknu za zimu - i puno vremena i dobre volje za druženje, nevine nestašluke i zezanciju, beskrajna kruženja korzom i prve gimnazijske ljubavi ... Vrijeme koje je pjesmama opričao KaBe jedinstveno je i neponovljivo i mi danas kad ga se sjećamo - nismo nostalgični za onom državom i politikom, već za duhom i bezbrižnošću ... slobodom i lakoćom postojanja, za prepunim nasmijanim Korzom, Polojem, Migalovcima, Susretima kazališta, Omladinskim klubom i nebrojenim rock-koncertima – za ondašnjim druženjem, tulumima i prvim ljubavima ... Taj duh slobode, bezbrižnost i slatki zrak koji smo udisali sedamdesetih i dobrim dijelom osamdesetih ... svake godine izađe iz čarobne lampe i zasja u Krešinim pjesmama koje vama i nama uvijek rado sviramo...                                                                                                                         I ... jako se ponosimo NAŠIM ANIMATOROM - KREŠOM BLAŽEVIĆEM  !

 

Vlatko Balošić,  za 11. Memorijal K.B.