Znanstvenici i stručnjaci okupljeni u Think Tank-u Hrvatske udruge banaka predstavili su rezultate svojih istraživanja na predavanju u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM).
Vladimir Arčabić zaključio je kako zbog šoka neizvjesnosti kućanstva i poduzeća smanjuju štednju i zaduživanje, ali s vremenskom zadrškom od deset mjeseci. Država pak najprije pokušava djelovati preventivno povećavajući štednju i smanjujući zaduživanje. Međutim, u kratkom roku dolazi do promjene trenda te se štednja države smanjuje, dok se zaduživanje povećava. Takvi rezultati navode na zaključak kako u Hrvatskoj kanal preventivne štednje kućanstava ili ne postoji, ili je vrlo slab, budući da se štednja smanjuje nakon porasta neizvjesnosti. Nadalje, kućanstva i poduzeća čekaju s odlukama o štednji i zaduživanju sve dok se neizvjesnost ne prelije na realni sektor.Istraživanje Tomislava Globana upućuje na zaključak kako su u posljednjih 15-ak godina priljevi FDI-a i vlasničkih portfeljnih ulaganja bili pod dominantnim utjecajem eksternih čimbenika, dok su dužnički oblici kapitalnih priljeva – portfeljna ulaganja u obveznice te inozemni krediti – bili pod značajnijim utjecajem domaćih makroekonomskih gibanja. Ovakva struktura determinanti kapitalnih priljeva izrazito je nepovoljna te potvrđuje orijentiranost domaće ekonomske politike na dužnički model ekonomskog rasta, temeljen na privlačenju dužničkih oblika inozemnog kapitala. Slomom takvog modela ekonomskog rasta te u uvjetima nepovoljnih kretanja u glavnim emitivnim zemljama, Hrvatska se našla u poziciji visoke ograničenosti privlačenja kapitala aktivnim mjerama domaće ekonomske politike u kratkom roku.
Jasena Kukavčić i Velimir Šonje u svom se radu bave intenzitetom i uzrocima financijskih ograničenja u poslovanju poduzeća u krizi u Hrvatskoj. Krajnji cilj istraživanja je izolirati utjecaj karakteristika pojedinih poduzeća i sektora na financijska ograničenja, ne bi li se izmjerila snaga zajedničkog financijskog šoka koji djeluje neovisno od karakteristika poduzeća i sektora.
Vuk Vuković potvrđuje hipotezu da, zbog povezanih interesa lokalnih poduzetnika i političkih elita, političari na lokalnoj vlasti u Hrvatskoj mogu do određene razine pobjeđivati na izborima bez smanjenja opsega svog koruptivnog djelovanja. Štoviše, imaju veće šanse za reizbor ako stvaraju sustav koji potiče korupciju. Tek kada političar pređe granicu od otprilike četvrtine koruptivnih javnih nabava u ukupnima, građani reagiraju na korupciju te se političarima smanjuje vjerojatnost reizbora. No, prag tolerancije kojega glasači imaju prema korupciji je visok, što indicira da je korupcija na lokalnoj razini u Hrvatskoj institucionalizirana. On predlaže i reforme potrebne za institucionalno destimuliranje korupcije u lokalnoj samoupravi (ograničavanje mandata, racionalizacija broja jedinica lokalne samouprave i izrada jedinstvenog indeksa korupcije lokalne samouprave), odnosno za smanjenje informacijske asimetrije između glasača i političara.
Istraživanje Hrvoja Šimovića, Tomislava Ćorića i Milana Deskara Škrbića pokazuje kako direktni porezi, posebno porez na dohodak i doprinosi, imaju dugotrajno negativan i snažan učinak na kretanje BDP-a. Porez na dobit ima određen pozitivan učinak u kratkom roku, ali dugotrajno smanjuje BDP te njegov učinak relativno brzo iščezava. Rezultati istraživanja pokazuju i kako indirektni porezi, PDV i trošarine, pozitivno djeluju na kretanje BDP-a. Takvi rezultati se mogu pripisati velikoj osjetljivosti PDV-a i trošarina na kretanje BDP-a, što je posljedica potrošno orijentiranog poreznog sustava. Stoga, u uvjetima smanjenja ekonomske aktivnosti svaki oblik poreznog poticaja kod indirektnih poreza (npr. snižena stopa PDV-a) za određena dobra i usluge koje nisu socijalnog karaktera apsolutno je neopravdan. Takvi potezi samo značajno smanjuju porezne prihode, povećavaju proračunski deficit, a ne djeluju na povećanje ekonomske aktivnosti (BDP-a).
Jasena Kukavčić i Velimir Šonje u svom se radu bave intenzitetom i uzrocima financijskih ograničenja u poslovanju poduzeća u krizi u Hrvatskoj. Krajnji cilj istraživanja je izolirati utjecaj karakteristika pojedinih poduzeća i sektora na financijska ograničenja, ne bi li se izmjerila snaga zajedničkog financijskog šoka koji djeluje neovisno od karakteristika poduzeća i sektora.
Vuk Vuković potvrđuje hipotezu da, zbog povezanih interesa lokalnih poduzetnika i političkih elita, političari na lokalnoj vlasti u Hrvatskoj mogu do određene razine pobjeđivati na izborima bez smanjenja opsega svog koruptivnog djelovanja. Štoviše, imaju veće šanse za reizbor ako stvaraju sustav koji potiče korupciju. Tek kada političar pređe granicu od otprilike četvrtine koruptivnih javnih nabava u ukupnima, građani reagiraju na korupciju te se političarima smanjuje vjerojatnost reizbora. No, prag tolerancije kojega glasači imaju prema korupciji je visok, što indicira da je korupcija na lokalnoj razini u Hrvatskoj institucionalizirana. On predlaže i reforme potrebne za institucionalno destimuliranje korupcije u lokalnoj samoupravi (ograničavanje mandata, racionalizacija broja jedinica lokalne samouprave i izrada jedinstvenog indeksa korupcije lokalne samouprave), odnosno za smanjenje informacijske asimetrije između glasača i političara.
Istraživanje Hrvoja Šimovića, Tomislava Ćorića i Milana Deskara Škrbića pokazuje kako direktni porezi, posebno porez na dohodak i doprinosi, imaju dugotrajno negativan i snažan učinak na kretanje BDP-a. Porez na dobit ima određen pozitivan učinak u kratkom roku, ali dugotrajno smanjuje BDP te njegov učinak relativno brzo iščezava. Rezultati istraživanja pokazuju i kako indirektni porezi, PDV i trošarine, pozitivno djeluju na kretanje BDP-a. Takvi rezultati se mogu pripisati velikoj osjetljivosti PDV-a i trošarina na kretanje BDP-a, što je posljedica potrošno orijentiranog poreznog sustava. Stoga, u uvjetima smanjenja ekonomske aktivnosti svaki oblik poreznog poticaja kod indirektnih poreza (npr. snižena stopa PDV-a) za određena dobra i usluge koje nisu socijalnog karaktera apsolutno je neopravdan. Takvi potezi samo značajno smanjuju porezne prihode, povećavaju proračunski deficit, a ne djeluju na povećanje ekonomske aktivnosti (BDP-a).
