Putinova odluka o plaćanju plina u rubljama izazvala konfuziju: od prkosa i ponosa do spoznaje nemoći!
Ruski predsjednik Vladimir Putin danas je po pitanju Europe i njenih energetskih interesa – očito “prešao Rubikon”!
Naime, sve nade u nekakvi mogući kompromis u zadnji čas, o čemu su još doslovno jučer maštali njemački kancelar Olaf Scholf, talijanski premijer Mario Draghi, francuski predsjednik Emmanuel Macron čija zemlja trenutačno predsjeda EU i mnogi drugi – danas, u ranim večernjim satima, rasplinile su se poput ruskog prirodnog plina u blokiranom plinovodu Sjeverni tok 2. Onom istom, koji bi, da nije obustavljen, Europskoj uniji donio dugoročni mir i spokoj po pitanju opskrbe energijom, u ova nikad složenija geopolitička vremena i vremena proklamirane energetske tranzicije na europskom tlu i u SAD-u.
Naravno, radi se o Putinovoj, danas potpisanoj, uredbi, prema kojoj će već od sutra, 1. travnja, europski kupci ruskog prirodnog plina isti morati plaćati isključivo u rubljama, a konverziju valuta činiti otvaranjem svojih računa u ruskoj Gazprombanci. I to neovisno o važećim dugoročnim ugovorima kojima se plaća u eurima. Ukoliko to ne budu htjeli, ruska strana te će ugovore smatrati nevažećima tj. plin neće isporučivati!
Nakon ove dramatične odluke, koja iz temelja mijenja energetsko stanje u Europi, naglo su utihnule prilično prkosne i ponosne izjave čelnika EU odnosno kluba najrazvijenijih država G7 kako plaćanje ruskog plina u rubljama ne dolazi u obzir i da se Rusija mora pridržavati klauzula postojećih ugovora.
Međutim, ruska je strana takve stavove Zapada već ranije nazvala licemjernima, podsjećajući, između ostalog, i na sankcije protiv plinovoda Sjeverni tok 2 (koje su počele američkom blokadom njegovog dovršetka još krajem 2019.g. – davno prije ruske vojne intervencije u Ukrajini, ali i na, kako navode – protupravno zamrzavanje ruskih deviznih i zlatnih rezervi u zapadnim bankama u količini od čak 60 posto njihovog ukupnog iznosa.
Drugim riječima, Moskva je odmah nakon pojave prvih informacija da bi moglo doći do spomenutog ruskog „plinskog protuodgovora“ kroz plaćanje u rubljama – od prije cca tjedan dana, jasno kazala da je prethodno, također važeće ugovore (koji se odnose na Sjeverni tok 2 i ruske devizne i zlatne pričuve deponirane u zapadnim bankama) – svojim sankcijama najprije prekršio sam Zapad.
Putin je danas dodatno objasnio u čemu se sastoji bit ove odluke: Zapad svoje financijske instrumente koristi kao oružje. Osim toga, za Rusiju plaćanje plina u eurima, dolarima ili japanskim jenima nema nikakvog smisla jer je njena središnja banka također pod sankcijama tj. Rusija dobivenim valutama za njih više ništa ne može kupiti. Ona je tim potezom u potpunosti „odrezana“ od zapadnog financijskog sustava.
Ponos Europske unije prevelik je i ona je, očito, spremna na „pucanj u svoju nogu“ samo da na kraju Rusija i njeno gospodarstvo budu uništeni „majkom svih sankcija“ – kako su neki prozvali najnovije proturuske sankcije nakon invazije na Ukrajinu.
Tako je francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire izjavio slijedeće: “Nećemo prihvatiti zahtjev za plaćanje plina u drugoj valuti. To nije predviđeno sporazumima. Ugovori se moraju strogo poštivati. Nastavit ćemo plaćati u eurima.” Međutim, ta je izjava stigla prije Putinove današnje uredbe, pa baš i nije previše jasno na koji će način Francuska od sutra plaćati plin u eurima kada to od ponoći postaje zabranjeno.
Međutim ponos i prkos Europske unije i čelnika vodećih zemalja članica prema navedenoj ruskoj mjeri ne podržavaju u EU baš svi. Štoviše!
Naime, dok Njemačka i Francuska možda i imaju nekakav plan „B“ koji bi im pomogao ublažiti krajnje neugodne posljedice ako odustanu od kupnje ruskog plina u rubljama (ova prva ima ugljen, a druga nuklearnu energiju), mnoge druge zemlje EU takvog – alternativnog plana za preživljavanje nemaju.
Tako je Italija, jedna od ključnih zemalja EU – jako ovisna o ruskom plinu i to je bila jedna od glavnih tema sinoćnjeg razgovora Putina i premijera Draghija.
Slovačka, koja o ruskom plinu ovisi ne manje od Italije (85-87%), vrlo je brzo i vrlo realno procijenila novonastalo stanje. Isporuka u rubljama nije isključena, rekao je premijer Eduard Heger, dodajući, naravno – i da počinje hitna potraga za alternativom.
Tema plina danas je broj jedan u svim vijestima. Kada se ovom dodaju narasle cijene goriva, električne energije, hrane i td. vrlo lako shvaćamo kako je Europa i konačno na sebe preuzela probleme koje je sama stvorila.
Na to možda najbolje ukazuje njemački Die Welt kazavši slijedeće: rezerve plina koje su uspjeli nadopuniti preko noći su dobre, ali predstoji kriza koja će trajati dvije godine.
“Europu već tjednima potkopavaju vlastite sankcije. Rublja uopće nije pala zbog kaznenih mjera EU. Visoko učinkovite sankcije? U energetskom ratu s Europom Putin još uvijek ima prednost i igra se mačke i miša. Ovisnost o ruskim zalihama plina ostavit će nas na milost i nemilost Putinu do ljeta 2024.“, piše Die Welt. U vrijeme dok se savezni kancelar Olaf Scholz razmeće izjavama bez pokrića, kako će Njemačka do kraja ove godine eliminirati svoju ovisnost o ruskoj nafti i ugljenu, a za plin će trebati nešto više vremena. Koliko – nije kazao, kao što nije kazao kako reagirati na današnji novi nagli skok plina na europskim tržištima zbog najnovije ruske odluke.
Da ne ide baš sve kako treba s proturuskim sankcijama piše i ugledni britanski medij The Economist (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).
Drugim riječima, dok Zapad čeka da Rusiji „crkne krava“ pod teretom sankcija, njemu bi moglo „crknuti čitavo stado“.
Svijet je ušao u fazu totalnog ludila, poglavito ako ovoj vijesti dodamo i onu da su Sjedinjene Države odlučile isključiti iz ruskog sankcijskog spiska ruska umjetna gnojiva – navodno jer su oni svjetska „baština“ – potrebna za sprječavanje globalne gladi.
Ludilo „usijanih glava“ – vođenih pohlepom, pravdanom tzv. geopolitičkim ili nacionalnim interesima – ubrzano nas uvlače u ponor pakla iz kojeg nema izlaza.
