Put transformacije Željka Jovanovića iz modernog Lastana, koji u "Modroj lasti" pruža progresivne odgovore na tinejdžerska pitanja, u tajanstvenog Blaža, koji u "Malom koncilu" tješi zbunjene prvopričestnike, nikada nije bio kraći.
"Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, a onda im reče: 'Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.' A oni rekoše: 'Ne, noć ćemo provesti na trgu'", nakašljao se i prije nego li je dalje nastavio čitati radoznalo je pogledao prema učenicima ne bi li na brzinu razaznao njihove reakcije. "Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: 'Gdje su ljudi što su noćas došli k
tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?'"
"Da ih se namilujemo", naglasio je. "Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli", poentirao je. "Možemo sada krenuti s raspravom? Kako biste reagirali da vam na tulumu priđe osoba istog spola koja se želi ljubiti s vama? Odgovaramo redom, molim krenimo od lijeva na desno. "
Ne, ovo nije bio sat vjeronauka. Prikazana scena bila je sastavni dio nastave etike koju je potpisnica ovih redaka pohađala u jednoj zadarskoj gimnaziji. U deset godina u hrvatskom obrazovnom sustavu se, ruku na srce, nije promijenilo mnogo toga. Ali slušajući ministra Željka Jovanovića kako povodom početka nove školske godine pred televizijskim kamerama tvrdi kako "strah u neznanju raste" i da "bez slobodnog pojedinca nema ni slobodnog društva", pobudila se nada da će se Biblija u školama napokon zadržati tamo gdje joj je i mjesto - u četiri zida vjeroučiteljevog kabineta. No uvidom u Priručnik za nastavnike i stručne suradnike za program zdravstvenog odgoja, jasno je da nas je SDP-ov "sekularni" kadar i ovoga puta gadno preveslao.
Uz lamatanje o svetoj mati apstinenciji i pokušaju da se učenike nauči "prepoznati rizike i što činiti u rizičnim situacijama, a ostati dosljedan sebi i svojim uvjerenjima", i to ni više ni manje u zlom stranom svijetu s kojim se svaki sedamnaestogodišnjak susretne na maturalnom putovanju, na red je napokon došla i "prihvatljiva" rekonstrukcija događaja iz Sodome i Gomore. Autori priručnika već su u naslovu
spornog poglavlja upotrijebili izraz "seksualne manjine", odnosno neprihvatljivu terminologiju koja je davno iščeznula iz rječnika i najkonzervativnijih pripadnika zajednice koji svoju "seksualnu orijentaciju definiraju kao emocionalnu, seksualnu i duhovnu (?!!) privlačnost prema osobama istog spola", a za koje "oni koji se bave istraživanjima seksualne orijentacije smatraju da bi ih ima oko pet posto u općoj populaciji".
Kako bi se problemi onih u čijem oblikovanju seksualne orijentacije "važnu ulogu ima biologija, uključujući genetske i hormonalne čimbenike" što vjerodostojnije približili učenicima, bludni stanovnici Sodome i Gomore u Priručniku zdravstvenog odgoja zamijenjeni su izvjesnim Markom. Zbunjeni „devetnaestogodišnjak iz malog mjesta" pismom se obraća pripadniku društva, znanstveniku, pravobranitelju, ali i svećeniku (ne bi li mu ovaj valjda iskupio "grijehe"). "Pišem ti jer me već duže vrijeme muči jedan problem. Do sada sam imao nekoliko cura, no nikada nisam bio zaljubljen u njih i uvijek sam imao osjećaj da nešto nedostaje. Nedavno sam primijetio da mi se sviđa moj prijatelj... Nikad nisam ni pomišljao da bih ja mogao željeti dečka... To me sve užasno zbunjuje. A sada imam osjećaj da sam sve zaljubljeniji... S jedne je strane to stvarno lijep osjećaj, a s druge mi je jako teško... Kako i zašto se to sve događa? Je li to normalno? Molim te da mi odgovoriš na ova pitanja koja me muče. Unaprijed hvala!"
Prije znanstvenika i pripadnika društva, u kojem postoje "udruženja koja svake godine organiziraju" ne Povorku, već "Paradu ponosa", Marku je odgovorila Crkva: "Prema objektivnom moralnom redu, čini u homoseksualnim odnosima lišeni su svoga bitnog i nenadomjestivog cilja (rađanja). Sveto pismo osuđuje ih kao tešku izopačenost i čak ih prikazuje kao kobnu posljedicu napuštanja Boga... Glavna zadaća Crkve nije usmjerena na otkrivanje je li nečija sklonost prema istom spolu rezultat naslijeđa ili odgoja, niti prosuđivanje je li ona stalna ili prolazna. Crkva se bavi ponašanjem ljudi bez obzira na njihovo seksualno usmjerenje jer naposljetku svi odgovaraju Bogu za svoje seksualne sklonosti i fantazije". Baš kao što to biva i u praksi, odgovor pravobranitelja, odnosno slovo Zakona o suzbijanju diskriminacije, na Markovu adresu je stiglo posljednje. Budući da je smješten na zaglavlju poglavlja, razred će do odgovora pravobranitelja doći ako ga u tome ne spriječi najvažnija stvar za svakog školarca - zvono koje označava kraj nastavnog sata. Iako će se Kukuriku koalicija po svemu sudeći upisati u hrvatsku povijest kao prva politička opcija koja je donijela Zakon o životnom partnerstvu, Jovanovićevo licemjerno ponašanje u toj, u javnosti obilježenoj kao pro LGBT koaliciji, zapravo nije iznimka, već pravilo. Valja se prisjetiti koliko je puta HNS na čelu s Vesnom Pusić inzistirao od ostatka stranaka na ispunjenju vlastitih zahtjeva i, uostalom, već nekoliko puta zaprijetio izlaskom iz koalicije. Istodobno, unatoč liberalnom svjetonazoru njenih pripadnika, ista stranka spremna se pomiriti s činjenicom da ostatak političkih partnera smatra kako nije vrijeme za gej brakove, a pogotovo za posvajanje djece. I to sve u ime mogućeg ponavljanja izborne pobjede na sljedećim parlamentarnim izborima. Dodajmo tome i licemjerstvo ministrice Milanke Opačić koja se "zalaže za davanje dodatnih prava istospolnim partnerima s izuzetkom posvajanja". Istodobno, Opačić je kao žena, anacionalna osoba i samohrana majka, koja je, uostalom, i sama usvojila dijete, zasigurno već i na vlastitoj koži iskusila kako je to u Hrvatskoj biti diskriminiran.
Na kraju dolazi premijer Milanović koji je svoje ljudskopravaške "obaveze" odlučio delegirati na suprugu. Sanja Musić Milanović tako je, slučajnosti li, baš ove godine "sudjelovala" u zagrebačkoj Povorci ponosa, a njena "isprovociranost do te mjere da je odlučila pružiti potporu jednom principu dobra", trajala je jednako onoliko koliko i bljesak fotoaparata i kamera - čim su umakli novinari, umakla je i ona. Tolikom brzinom da se u Povorci nije pomaknula dalje od njene polazne točke - Trga žrtava fašizma.
Stoga ne čudi da se Jovanović, koji se zbog prijašnjeg, daleko kvalitetnijeg i suvremenijeg kurikuluma zdravstvenog odgoja upustio u javni sukob s crkvenim vrhom, sada hvali i njegovu novu, pocrkvenjenu verziju. Sve u ime općenarodnog mira i, ako bude sreće, još jedne izborne pobjede. Jovanovićev put transformacije iz modernog Lastana, koji u Modroj lasti pruža progresivne odgovore na tinejdžerska pitanja, u tajanstvenog Blaža, koji u Malom koncilu tješi zbunjene prvopričestnike, nikada nije bio kraći.
Izvor: H-alter
