Na eskalaciju protusrpske mržnje i netrpeljivosti, osobito otkako se državna vlast presvukla iz „lijevocrvenih“ u „desnoplavocrne“ odore, eruptirao je u Srbiji vulkan protuhrvatske pomame. Milo za drago ili obratno, nije bitno, no srpska manjina u Hrvatskoj i hrvatska u Srbiji - ni luk jele niti ga mirisale - gurnute su biti prvima na ciljniku crnokošuljaške falange. Ovih je dana osobito uzavrelo na objema stranama Dunava pa stanje, sve sličnije uraganu s početka devedesetih, pomalo izmiče kontroli i zlom slutnjom opet uznemirava Europu.
Za agresivnu ustašizaciju u Hrvatskoj i dio vlasti koje toleriraju povijesni revizionizam, zaoštravaju hrvatsko-srpske odnose i potiču pogrom onih koji drugačije misle, očito više nema razumijevanja ni u Bruxellesu niti u Washingtonu. Prve je packe službenom Zagrebu udijelio Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal, a potom i američki State Department u svom redovnom godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu, pa istaknuti njemački europolitičari, sada i sama Europska unija, kao i veleposlanici najmoćnijih zemalja EU i Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj. Na kakve je grane spala Hrvatska u jedva tri mjeseca vlasti koalicije HDZ&“domoljubi“&Most upućuje i to da se ove godine u Jasenovcu, prvi put, priređuju tri odvojena odavanja počasti žrtvama ustaškoga genocida.
Slične poruke zadnjih su nekoliko mjeseci sve češće (FOTO: SNV)
Intenziviranje protusrpske mržnje - do otvorenih zahtjeva za istjerivanjem Srba iz Hrvatske: Milorada Pupovca, Mirjane Rakić, Borisa Lalovca, mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija… - začinjeno je lakomislenim „diplomatskim“ istrčavanjem u blokadu srbijanskog pregovaračkog puta u Uniju. Blokada ionako nema šanse, jer zapadni geostrateški, vojni i ekonomski interesi (SAD/EU/NATO) nikad nisu ni u tragovima uključivali želje i osvetničke porive hrvatske desnice da se na svaki način napakostiti Srbima. Napakostiti, pa makar to išlo preko leđa onih 59.000 Hrvata u Srbiji, uključujući i one što se izjašnjavaju Bunjevcima i Šokcima. Mediji donose neugodne pojedinosti o tome da je u Srbiji zavladala protuhrvatska histerija i žestoko neprijateljstvo prema hrvatskoj manjini nakon što je Zagreb pokušao blokirati put susjedne zemlje u EU.
Analfabetska diplomacija u Zagrebu, opijena dolaskom u prigodu muvati se po predvorjima međunarodnog odlučivanja, nije vidjela dalje od nosa, pa je žestoko udarila u zid „viših interesa Zapada“. Odbacila je i službenu potporu prethodne vlasti Srbiji na putu u Uniju, što je u Bruxellesu tada honorirano kao hrvatski prilog miru i stabilnosti na povijesno nestabilnom Balkanu. Slovenska se europarlamentarka Tanja Fajon neki dan izlanula u tom smislu na televiziji N1: EU smatra Srbiju, a ne „neku drugu zemlju“ liderom u regiji. Hrvatska desnica tvrdi obratno, voli mitove, ali i crnokošuljašku ZDS-koreografiju. Unija to ne voli.
Time se Hrvatska kompromitirala pred demokratski zrelim svijetom i usamila od ostalih 27 zemalja EU-a. Naudila je hrvatskoj manjini u Srbiji, ali i oko 200.000 vlastitih građana srpske etničke pripadnosti. Posljedice su već na djelu. Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac, prije nego se obrati međunarodnoj zajednici, a hoće, zatražio je pomoć državnog vrha vlastite domovine protiv govora mržnje usmjerenog prema Srbima. „Sami ste si krivi za sve zlo koje vam se događa, izazivate hrvatski narod“, otprilike je smisao „baršunaste odbijenice“ hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
"Stvoreno je snažno antihrvatsko raspoloženje u javnosti" - Tomislav Žigmanov (FOTO: Hina)
Potvrđujući Hini antihrvatsku histeriju u Srbiji, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić je kazao hrvatskim medijima u Vojvodini: „Očito je da se radi o koordiniranoj akciji u kojoj sudjeluju vodeće i minorne srbijanske stranke, mediji, pojedine organizacije, ali i neke nepostojeće hrvatske udruge“. Isti takvi to čine Srbima i „komunjarama“ u Hrvatskoj. Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov precizira: „Vojislav Šešelj je oslobođen optužbi, Srbija je u predizbornoj kampanji, a Hrvatska uvjetuje njezin nastavak pregovora s EU-om ispunjavanjem određenih obveza. Sve to stvara snažno antihrvatsko raspoloženje u javnosti, što za posljedicu ima povećanje straha kod pripadnika hrvatske manjine, njihovo povlačenje i pasivnost“. U Srijemu se napada Hrvate na javnim mjestima, opet ih se naziva ustašama, tjera na iseljenje i čine im se neugodnosti na radnim mjestima…
Kokardaši tamo daleko i proustaška im braća u Hrvatskoj opet traže krv na Balkanu, a nacionalne manjine su im prve na ciljniku. Tako, recimo, za studentskog kapelana don Damira Stojića, salezijanca doseljenog iz Kanade, koji nikad nije osjetio vonj ljudske krvi na prvoj crti bojišnice, „Domovinski rat još nije gotov“. Ako za njega nije, neka si ga nosi u župni dvor umjesto da maloumno huška veterane na polnoćki u savskoj šatri. Za Šešelja, dok usred Beograda pali hrvatski barjak, „velika Srbija je samo pitanje vremena, od nje ne odustajemo, a ustaše treba klati hrđavom žicom kao kerove“. Vojvođanski Hrvati iz Hrtkovaca i Slankamena dobro su zapamtili što to znači. Karamarko i Grabar-Kitarović u to su doba bili u debeloj zavjetrini, kao što će i sutra biti nastane li opet stani-pa'ni.
„Nećemo dopustiti da nas se ponižava“, poručio je Beograd Zagrebu u povodu uvjetovanja puta u Uniju, čiji hodogram predviđa za nizozemskog predsjedanja otvaranje poglavlja 23. i 24. o pravosuđu i ljudskim pravima. Beogradski Blic, pozivajući se na izvore u samom vrhu EU-a, tvrdi da su „Hrvati zatražili vremena kako bi se izvukli iz problema koje su uvjetovanjem Srbiji sami zakuhali, jer ne mogu dobiti podršku ostalih članica EU-a“. „Ako Hrvatska do utorka ne dostavi mišljenje, politički pritisci podignut će se na višu razinu i vrlo je moguće da će se u cijelu priču uključiti i Vijeće ministara EU-a“, citira Blic izvor u Bruxellesu.
Analfabetska diplomacija u Zagrebu, predvođena ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem, opijena dolaskom u prigodu muvati se po predvorjima međunarodnog odlučivanja, nije vidjela dalje od nosa, pa je žestoko udarila u zid „viših interesa Zapada“ (FOTO: Hina)
Pitanja prava nacionalnih manjina riješena su bilateralnim sporazumom Hrvatske i Srbije; dodatno će se armirati srbijanskim prihvaćanjem pravne stečevine EU-a i mehanizmima nadzora provedbe. Problem srbijanske suradnje s Haagom je ad acta, što je potvrdio glavni tužitelj Tribunala Serge Brammertz i pohvalio Srbiju zbog primjerne suradnje. Bez suvišnih zašto i zato, Srbija je, precizirao bi Vladimir Šeks, „locirala, identificirala, uhitila i transferirala u Haag“ sve zatražene velike ribe - od Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića do Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja, Ratka Mladića... Treći hrvatski uvjet Srbiji, Zakon o općoj jurisdikciji za ratne zločine u ratovima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji ne vrijedi Bruxellesu koliko je crnog pod noktom: takve paragrafe ima 11 zemalja Unije i nikom ništa, a srbijanski su 2005. godine prepisani od Francuza.
Prepotentno je od hrvatskog političkog vrha blokirati Srbiju baš na pitanjima građanskih sloboda, ljudskih i osobito manjinskih prava kad Hrvatska ima debelog/užeglog putra na glavi, baš u odnosu na te grijehe. Ne ispunjava pretjerano obveze što ih je Uniji potpisala pristupnim sporazumom. „Socijalna diskriminacija i slučajevi nasilja prema etničkim manjinama, ženama i LGBT zajednici te korupcija u vlasti najveći su problem u poštivanju ljudskih prava u RH“, tvrdi SAD u izvješću State Departmenta.
Poruke "ljubavi" nedavno upućene Agrokoru u Srbiji (FOTO: Hina)
Milijun i jedan je razlog za korektnu dobrosusjedsku suradnju Hrvatske i Srbije: od prepletenosti povijesnih sudbina, kultura i komplementarnih ekonomija do dugoročnih interesa u Uniji. Unatoč onima koji zazivaju krv i osvete samo zato što oni nisu naši, normalan je intelektualni i poduzetnički svijet izgradio mostove preko Dunava. I to funkcionira. Robna razmjena je, recimo, ovdje u korist Hrvatske. Jesu li Tomislav Karamarko, Kolinda Grabar-Kitarović, Miro Kovač, Ivan Tepeš, Pero Ćorić ili proustaški žurnalistički harlekini iz nekih „medija“ pitali managemente Agrokora, Podravke, Kraša, Končara, Atlantic grupe i inih među 150 hrvatskih izvoznika i tvrtki koje unosno posluju u Srbiji podržavaju li ih kada dižu tenzije?
Hoće li Zagreb i Beograd ipak smoći kritičnu masu razuma i podrezati krila svojim proustaškim/pročetničkim jastrebovima i učinkovito zaštititi ugrožene nacionalne manjine? Ili će ih na to biti prisiljen natjerati masovan građanski pokret otpora? Kolumnistica Jutarnjeg lista Ivanka Toma je, pod naslovom „HDZ je stvorio napetost u odnosima sa Srbijom, sada to mora riješiti“, prepoznala problem: „No, situacija u kojoj smo se našli nije jednoznačna. Ona je primjer nekonzistentnosti hrvatske državne politike i amaterizma u obrani nacionalnih interesa.“
lupiga
Za agresivnu ustašizaciju u Hrvatskoj i dio vlasti koje toleriraju povijesni revizionizam, zaoštravaju hrvatsko-srpske odnose i potiču pogrom onih koji drugačije misle, očito više nema razumijevanja ni u Bruxellesu niti u Washingtonu. Prve je packe službenom Zagrebu udijelio Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal, a potom i američki State Department u svom redovnom godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu, pa istaknuti njemački europolitičari, sada i sama Europska unija, kao i veleposlanici najmoćnijih zemalja EU i Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj. Na kakve je grane spala Hrvatska u jedva tri mjeseca vlasti koalicije HDZ&“domoljubi“&Most upućuje i to da se ove godine u Jasenovcu, prvi put, priređuju tri odvojena odavanja počasti žrtvama ustaškoga genocida.
Slične poruke zadnjih su nekoliko mjeseci sve češće (FOTO: SNV)
Intenziviranje protusrpske mržnje - do otvorenih zahtjeva za istjerivanjem Srba iz Hrvatske: Milorada Pupovca, Mirjane Rakić, Borisa Lalovca, mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija… - začinjeno je lakomislenim „diplomatskim“ istrčavanjem u blokadu srbijanskog pregovaračkog puta u Uniju. Blokada ionako nema šanse, jer zapadni geostrateški, vojni i ekonomski interesi (SAD/EU/NATO) nikad nisu ni u tragovima uključivali želje i osvetničke porive hrvatske desnice da se na svaki način napakostiti Srbima. Napakostiti, pa makar to išlo preko leđa onih 59.000 Hrvata u Srbiji, uključujući i one što se izjašnjavaju Bunjevcima i Šokcima. Mediji donose neugodne pojedinosti o tome da je u Srbiji zavladala protuhrvatska histerija i žestoko neprijateljstvo prema hrvatskoj manjini nakon što je Zagreb pokušao blokirati put susjedne zemlje u EU.
Analfabetska diplomacija u Zagrebu, opijena dolaskom u prigodu muvati se po predvorjima međunarodnog odlučivanja, nije vidjela dalje od nosa, pa je žestoko udarila u zid „viših interesa Zapada“. Odbacila je i službenu potporu prethodne vlasti Srbiji na putu u Uniju, što je u Bruxellesu tada honorirano kao hrvatski prilog miru i stabilnosti na povijesno nestabilnom Balkanu. Slovenska se europarlamentarka Tanja Fajon neki dan izlanula u tom smislu na televiziji N1: EU smatra Srbiju, a ne „neku drugu zemlju“ liderom u regiji. Hrvatska desnica tvrdi obratno, voli mitove, ali i crnokošuljašku ZDS-koreografiju. Unija to ne voli.
Time se Hrvatska kompromitirala pred demokratski zrelim svijetom i usamila od ostalih 27 zemalja EU-a. Naudila je hrvatskoj manjini u Srbiji, ali i oko 200.000 vlastitih građana srpske etničke pripadnosti. Posljedice su već na djelu. Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac, prije nego se obrati međunarodnoj zajednici, a hoće, zatražio je pomoć državnog vrha vlastite domovine protiv govora mržnje usmjerenog prema Srbima. „Sami ste si krivi za sve zlo koje vam se događa, izazivate hrvatski narod“, otprilike je smisao „baršunaste odbijenice“ hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
"Stvoreno je snažno antihrvatsko raspoloženje u javnosti" - Tomislav Žigmanov (FOTO: Hina)
Potvrđujući Hini antihrvatsku histeriju u Srbiji, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić je kazao hrvatskim medijima u Vojvodini: „Očito je da se radi o koordiniranoj akciji u kojoj sudjeluju vodeće i minorne srbijanske stranke, mediji, pojedine organizacije, ali i neke nepostojeće hrvatske udruge“. Isti takvi to čine Srbima i „komunjarama“ u Hrvatskoj. Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov precizira: „Vojislav Šešelj je oslobođen optužbi, Srbija je u predizbornoj kampanji, a Hrvatska uvjetuje njezin nastavak pregovora s EU-om ispunjavanjem određenih obveza. Sve to stvara snažno antihrvatsko raspoloženje u javnosti, što za posljedicu ima povećanje straha kod pripadnika hrvatske manjine, njihovo povlačenje i pasivnost“. U Srijemu se napada Hrvate na javnim mjestima, opet ih se naziva ustašama, tjera na iseljenje i čine im se neugodnosti na radnim mjestima…
Kokardaši tamo daleko i proustaška im braća u Hrvatskoj opet traže krv na Balkanu, a nacionalne manjine su im prve na ciljniku. Tako, recimo, za studentskog kapelana don Damira Stojića, salezijanca doseljenog iz Kanade, koji nikad nije osjetio vonj ljudske krvi na prvoj crti bojišnice, „Domovinski rat još nije gotov“. Ako za njega nije, neka si ga nosi u župni dvor umjesto da maloumno huška veterane na polnoćki u savskoj šatri. Za Šešelja, dok usred Beograda pali hrvatski barjak, „velika Srbija je samo pitanje vremena, od nje ne odustajemo, a ustaše treba klati hrđavom žicom kao kerove“. Vojvođanski Hrvati iz Hrtkovaca i Slankamena dobro su zapamtili što to znači. Karamarko i Grabar-Kitarović u to su doba bili u debeloj zavjetrini, kao što će i sutra biti nastane li opet stani-pa'ni.
„Nećemo dopustiti da nas se ponižava“, poručio je Beograd Zagrebu u povodu uvjetovanja puta u Uniju, čiji hodogram predviđa za nizozemskog predsjedanja otvaranje poglavlja 23. i 24. o pravosuđu i ljudskim pravima. Beogradski Blic, pozivajući se na izvore u samom vrhu EU-a, tvrdi da su „Hrvati zatražili vremena kako bi se izvukli iz problema koje su uvjetovanjem Srbiji sami zakuhali, jer ne mogu dobiti podršku ostalih članica EU-a“. „Ako Hrvatska do utorka ne dostavi mišljenje, politički pritisci podignut će se na višu razinu i vrlo je moguće da će se u cijelu priču uključiti i Vijeće ministara EU-a“, citira Blic izvor u Bruxellesu.
Analfabetska diplomacija u Zagrebu, predvođena ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem, opijena dolaskom u prigodu muvati se po predvorjima međunarodnog odlučivanja, nije vidjela dalje od nosa, pa je žestoko udarila u zid „viših interesa Zapada“ (FOTO: Hina)
Pitanja prava nacionalnih manjina riješena su bilateralnim sporazumom Hrvatske i Srbije; dodatno će se armirati srbijanskim prihvaćanjem pravne stečevine EU-a i mehanizmima nadzora provedbe. Problem srbijanske suradnje s Haagom je ad acta, što je potvrdio glavni tužitelj Tribunala Serge Brammertz i pohvalio Srbiju zbog primjerne suradnje. Bez suvišnih zašto i zato, Srbija je, precizirao bi Vladimir Šeks, „locirala, identificirala, uhitila i transferirala u Haag“ sve zatražene velike ribe - od Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića do Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja, Ratka Mladića... Treći hrvatski uvjet Srbiji, Zakon o općoj jurisdikciji za ratne zločine u ratovima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji ne vrijedi Bruxellesu koliko je crnog pod noktom: takve paragrafe ima 11 zemalja Unije i nikom ništa, a srbijanski su 2005. godine prepisani od Francuza.
Prepotentno je od hrvatskog političkog vrha blokirati Srbiju baš na pitanjima građanskih sloboda, ljudskih i osobito manjinskih prava kad Hrvatska ima debelog/užeglog putra na glavi, baš u odnosu na te grijehe. Ne ispunjava pretjerano obveze što ih je Uniji potpisala pristupnim sporazumom. „Socijalna diskriminacija i slučajevi nasilja prema etničkim manjinama, ženama i LGBT zajednici te korupcija u vlasti najveći su problem u poštivanju ljudskih prava u RH“, tvrdi SAD u izvješću State Departmenta.
Poruke "ljubavi" nedavno upućene Agrokoru u Srbiji (FOTO: Hina)
Milijun i jedan je razlog za korektnu dobrosusjedsku suradnju Hrvatske i Srbije: od prepletenosti povijesnih sudbina, kultura i komplementarnih ekonomija do dugoročnih interesa u Uniji. Unatoč onima koji zazivaju krv i osvete samo zato što oni nisu naši, normalan je intelektualni i poduzetnički svijet izgradio mostove preko Dunava. I to funkcionira. Robna razmjena je, recimo, ovdje u korist Hrvatske. Jesu li Tomislav Karamarko, Kolinda Grabar-Kitarović, Miro Kovač, Ivan Tepeš, Pero Ćorić ili proustaški žurnalistički harlekini iz nekih „medija“ pitali managemente Agrokora, Podravke, Kraša, Končara, Atlantic grupe i inih među 150 hrvatskih izvoznika i tvrtki koje unosno posluju u Srbiji podržavaju li ih kada dižu tenzije?
Hoće li Zagreb i Beograd ipak smoći kritičnu masu razuma i podrezati krila svojim proustaškim/pročetničkim jastrebovima i učinkovito zaštititi ugrožene nacionalne manjine? Ili će ih na to biti prisiljen natjerati masovan građanski pokret otpora? Kolumnistica Jutarnjeg lista Ivanka Toma je, pod naslovom „HDZ je stvorio napetost u odnosima sa Srbijom, sada to mora riješiti“, prepoznala problem: „No, situacija u kojoj smo se našli nije jednoznačna. Ona je primjer nekonzistentnosti hrvatske državne politike i amaterizma u obrani nacionalnih interesa.“
lupiga
