Klerikalni đeniji s Prisavlja posvećuju sve, pa su sad odradili i misu za smotru folklora. Neka, lijepo, uz božju pomoć uskoro će odrađivati i misu zadušnicu za nepovratno u Gospodinu preminulu gledanost
Žarko Puhovski je kao Vegeta – nezaobilazan sastojak u svakoj boljoj TV kuhinji! Doajen hrvatske političke filozofije omogućuje paralaksu, gledanje stvari iz novog kuta, pri čemu nam se one ukazuju u posve različitoj perspektivi. Odsustvo političara na dočeku srebrenih nogometaša – koje je nacija dočekala s oduševljenjem – Puhovski je proglasio ‘idiotizmom’. ‘Hrvatski je doček bio jedini na svijetu bez državnog predstavnika’, rekao je. ‘To je stvar koja predstavlja državu. Na dočeku je trebao biti netko u ime države.’ A zašto nije bio? Zato što je legitimitet vlasti upitan. ‘Hoćemo desno-nacionalistički način interpretacije patriotizma i hoćemo ga bez HDZ-a. Vlada se poluilegalno skuplja u gradskoj kavani i sretni su da ih ne tuku’, rekao je profesor.
Kad sretneš masu kako se valja ulicom, kreni u suprotnom smjeru, veli neki poljski stih. Puhovski ide u suprotnom smjeru. ‘Nogometna ekipa preko Thompsona hoće dinarizaciju, balkanizaciju Hrvatske’, kaže on pa nastavlja: ‘Oni u biti ne znaju što govore. Znaju igrati nogomet, druge stvari ne znaju. Oni su instrumentalizirani desetljećima. Zamislite da neki čovjek koji igra za Hrvatsku podrži gej pride!? NBA svaki drugi tjedan organizira podršku ljudima s posebnim životnim stilovima. Ovdje ne postoji mogućnost da bi se takav PR pojavio. Pokušajte im reći da pjeva netko drugi (umjesto Thompsona). Ovo je pokušaj da se kaže: ‘Mi smo Hrvatska, a ostali su izdajice.’ Nema većeg paradoksa, da ne kažem cirkusa, da se u Varaždinu pjevaju ‘Geni kameni’. Ako je ijedan grad udaljen od gena kamenih, to je Varaždin’, rekao je Puhovski.
Sintagma ‘dinarizacija’ Hrvatske označava promjenu vrijednosne orijentacije masa u kojima počinje prevladavati violentni dinarski mentalitet (Cvijić, Dvorniković). Doista, naši se najgorljiviji ‘domoljubi’ prema domovini ponašaju hajdučki (ne plaćaju poreze, ne poštuju zakone, forsiraju rođake, plaćaju i primaju mito), no upitno je je li to samo dinarski fenomen: rodonačelnik trenda bio je Zagorac, dok je pojam ‘balkanizacija’ sam po sebi upitan iz niza razloga u koje ovdje nema smisla ulaziti. O štetnosti dinarskog mentaliteta izvrsno je pisao Ante Ciliga, koji je njegove čari upoznao u Jasenovcu. Činilo se da je hajdučija otpor prema tuđinskim državama, a danas znamo da je to otpor prema svakoj ideji države, zakona i reda kao takvih.
Upitan ima li Zlatko Dalić, novootkrivena princeza Diana hrvatskog sporta, političke ambicije, Puhovski je rekao kako misli da nema, a primijetio je i zgodan paradoks. ‘On stalno spominje dvije države i Boga kad govori o nogometu. Zašto bi Gospodin Bog bio na strani Hrvatske protiv Francuske?’ To pitanje fakat zaslužuje odgovor: Francuska je stoljećima bila najkatoličkija nacija Europe, bez ikakve konkurencije, i njihovi se igrači pobožno križaju, što se u međuvremenu promijenilo? No dobro, credo quia absurdum. Da ne bude sve crno, razgovor s Puhovskim unio je i tračak nade u naše sive živote. Upitan je li Kolinda ponašanjem na Mundijalu ‘kupila’ i drugi mandat, odgovorio je da jest – što znači, imajući na umu njegove prognozerske sposobnosti – da će zasigurno dibidus propasti!
Tri pilot epizode serije Kad susjedi polude (autori: Vlado Bulić, Mirna Miličić i Goran Rukavina, redatelj i kreativni producent Dražen Žarković) tri su odlična argumenta za tvrdnju ‘Hoćemo još’. Inteligentan i odmjeren, na momente hašekovski humor, izvrstan casting i odlična gluma (osječka veteranka Radoslava Mrkšić, široj publici uglavnom nepoznata, briljantno je odigrala ulogu Pepice; dugo nismo vidjeli takvu žensku ulogu, kapa dolje!) još su jedan dokaz da u ovoj zemlji, koja sebe često vidi smiješnom, a rijetko duhovitom, ima vrsnih humorista.
Serija počinje epizodom s političarom švalerčinom koji je malo preglasan u delikatnim momentima svoga švrljanja po tuđem stanu (standardno odličan Zijad Gračić), pa uhvaćen in flagranti stanarima zgrade ponudi različite usluge. Kao Bandić iz vica (Ulovio Miki zlatnu ribicu. Ona mu kaže: ‘Može tri želje’, na što Bandić uzvraća: ‘Može, reci kaj hoćeš’), no to onda stvara nove peripetije….
Kolonu odličnih glumaca predvodi Damir Lončar (Franjo, pompozni plemić) potom idu dva Kerekeša (Ljubomir i Jan), Bojan Navojec, Stjepan Perić (kul Imoćanin, nikad bolji), Damir Poljičak (glumac velikog talenta), Ecija Ojdanić, Anđela Ramljak i Dajana Čuljak. Na jesen očekujemo nanizanku u prime timeu!
Klerikalni đeniji s Prisavlja posvećuju sve – mostove, skele, pontone, Potemkinova sela, hrvatska sela, liftove – pa su sad odradili i misu za smotru folklora. Neka, lijepo, uz božju pomoć uskoro će odrađivati i misu zadušnicu za nepovratno u Gospodinu preminulu gledanost. Gdje god upališ televizor ili radio, samo molitve. Svjetsko prvenstvo u nogometu bilo je labuđi pjev jedne nekoć velike i slavne kuće, kojoj nije bilo ravne od Rijeke do Vladivostoka, a možda i šire. Hrvatska radio televizija izgubila je, naime, utakmicu za prenošenje nogometnih natjecanja s komercijalnim televizijama (United Group, KKR & Dragan Šolak), pa ćemo prvenstvo Europe, kup nacija i naredni Mundijal gledati na njihovim kanalima. A onda ćemo vidjeti čija mama crnu vunu prede…
Kako je dobro vidjeti ga opet! Božo Sušec, veteran jednog boljeg sportskog novinarstva, obrazovan, eruditan, kulturan čovjek, izdanak škole Hrvoja Macanovića (uz Mladena Delića, Milku Babović, Borisa Mutića i Žarka Susića jedan od velikana našeg sportskog novinarstva) prokomentirao je svoje drugo penzionersko svjetsko prvenstvo u nogometu. Sušec je nama koji ne pratimo nogomet otkrio kako su nogometaši na povratku iz Rusije zabranili ekipi iz Hrvatskog nogometnog saveza putovanje u istom avionu s njima. I taman se čovjek poveseli početku raščišćavanja močvare, a onda se sjeti da su u autobus primili slijepog putnika Thompsona. Sušec misli da bi trebalo sagraditi novi stadion, u čemu se teško složiti s njim. Kad bi novi i velebni stadioni generirali nogometne talente, onda bi Rusija u idućih 20 godina postala nogometna velesila, a čovjek se može kladiti da će zapeti već u kvalifikacijama za prvenstvo Europe. No dobro, vidjet ćemo što će biti s tim stadionom. Bandić – koji se rukama i nogama gura u taj projekat – već desetak godina nije uspio napraviti žičaru do Sljemena, a kamoli stadion, pa ćemo malo sačekati da vidimo financijsku konstrukciju ‘Plavog vulkana’. Čini se da će se nanovo otkriveno zajedništvo nasukati na tom projektu.
N1 live, 19. srpnja, 12:00
Žarko Puhovski je kao Vegeta – nezaobilazan sastojak u svakoj boljoj TV kuhinji! Doajen hrvatske političke filozofije omogućuje paralaksu, gledanje stvari iz novog kuta, pri čemu nam se one ukazuju u posve različitoj perspektivi. Odsustvo političara na dočeku srebrenih nogometaša – koje je nacija dočekala s oduševljenjem – Puhovski je proglasio ‘idiotizmom’. ‘Hrvatski je doček bio jedini na svijetu bez državnog predstavnika’, rekao je. ‘To je stvar koja predstavlja državu. Na dočeku je trebao biti netko u ime države.’ A zašto nije bio? Zato što je legitimitet vlasti upitan. ‘Hoćemo desno-nacionalistički način interpretacije patriotizma i hoćemo ga bez HDZ-a. Vlada se poluilegalno skuplja u gradskoj kavani i sretni su da ih ne tuku’, rekao je profesor.
Kad sretneš masu kako se valja ulicom, kreni u suprotnom smjeru, veli neki poljski stih. Puhovski ide u suprotnom smjeru. ‘Nogometna ekipa preko Thompsona hoće dinarizaciju, balkanizaciju Hrvatske’, kaže on pa nastavlja: ‘Oni u biti ne znaju što govore. Znaju igrati nogomet, druge stvari ne znaju. Oni su instrumentalizirani desetljećima. Zamislite da neki čovjek koji igra za Hrvatsku podrži gej pride!? NBA svaki drugi tjedan organizira podršku ljudima s posebnim životnim stilovima. Ovdje ne postoji mogućnost da bi se takav PR pojavio. Pokušajte im reći da pjeva netko drugi (umjesto Thompsona). Ovo je pokušaj da se kaže: ‘Mi smo Hrvatska, a ostali su izdajice.’ Nema većeg paradoksa, da ne kažem cirkusa, da se u Varaždinu pjevaju ‘Geni kameni’. Ako je ijedan grad udaljen od gena kamenih, to je Varaždin’, rekao je Puhovski.
Sintagma ‘dinarizacija’ Hrvatske označava promjenu vrijednosne orijentacije masa u kojima počinje prevladavati violentni dinarski mentalitet (Cvijić, Dvorniković). Doista, naši se najgorljiviji ‘domoljubi’ prema domovini ponašaju hajdučki (ne plaćaju poreze, ne poštuju zakone, forsiraju rođake, plaćaju i primaju mito), no upitno je je li to samo dinarski fenomen: rodonačelnik trenda bio je Zagorac, dok je pojam ‘balkanizacija’ sam po sebi upitan iz niza razloga u koje ovdje nema smisla ulaziti. O štetnosti dinarskog mentaliteta izvrsno je pisao Ante Ciliga, koji je njegove čari upoznao u Jasenovcu. Činilo se da je hajdučija otpor prema tuđinskim državama, a danas znamo da je to otpor prema svakoj ideji države, zakona i reda kao takvih.
Upitan ima li Zlatko Dalić, novootkrivena princeza Diana hrvatskog sporta, političke ambicije, Puhovski je rekao kako misli da nema, a primijetio je i zgodan paradoks. ‘On stalno spominje dvije države i Boga kad govori o nogometu. Zašto bi Gospodin Bog bio na strani Hrvatske protiv Francuske?’ To pitanje fakat zaslužuje odgovor: Francuska je stoljećima bila najkatoličkija nacija Europe, bez ikakve konkurencije, i njihovi se igrači pobožno križaju, što se u međuvremenu promijenilo? No dobro, credo quia absurdum. Da ne bude sve crno, razgovor s Puhovskim unio je i tračak nade u naše sive živote. Upitan je li Kolinda ponašanjem na Mundijalu ‘kupila’ i drugi mandat, odgovorio je da jest – što znači, imajući na umu njegove prognozerske sposobnosti – da će zasigurno dibidus propasti!
Nova TV, Kad susjedi polude, 21. srpnja, 20:00
Tri pilot epizode serije Kad susjedi polude (autori: Vlado Bulić, Mirna Miličić i Goran Rukavina, redatelj i kreativni producent Dražen Žarković) tri su odlična argumenta za tvrdnju ‘Hoćemo još’. Inteligentan i odmjeren, na momente hašekovski humor, izvrstan casting i odlična gluma (osječka veteranka Radoslava Mrkšić, široj publici uglavnom nepoznata, briljantno je odigrala ulogu Pepice; dugo nismo vidjeli takvu žensku ulogu, kapa dolje!) još su jedan dokaz da u ovoj zemlji, koja sebe često vidi smiješnom, a rijetko duhovitom, ima vrsnih humorista.
Serija počinje epizodom s političarom švalerčinom koji je malo preglasan u delikatnim momentima svoga švrljanja po tuđem stanu (standardno odličan Zijad Gračić), pa uhvaćen in flagranti stanarima zgrade ponudi različite usluge. Kao Bandić iz vica (Ulovio Miki zlatnu ribicu. Ona mu kaže: ‘Može tri želje’, na što Bandić uzvraća: ‘Može, reci kaj hoćeš’), no to onda stvara nove peripetije….
Kolonu odličnih glumaca predvodi Damir Lončar (Franjo, pompozni plemić) potom idu dva Kerekeša (Ljubomir i Jan), Bojan Navojec, Stjepan Perić (kul Imoćanin, nikad bolji), Damir Poljičak (glumac velikog talenta), Ecija Ojdanić, Anđela Ramljak i Dajana Čuljak. Na jesen očekujemo nanizanku u prime timeu!
HRT 1, Misa 52. međunarodne smotre folklora, 22. srpnja, 10:00
Klerikalni đeniji s Prisavlja posvećuju sve – mostove, skele, pontone, Potemkinova sela, hrvatska sela, liftove – pa su sad odradili i misu za smotru folklora. Neka, lijepo, uz božju pomoć uskoro će odrađivati i misu zadušnicu za nepovratno u Gospodinu preminulu gledanost. Gdje god upališ televizor ili radio, samo molitve. Svjetsko prvenstvo u nogometu bilo je labuđi pjev jedne nekoć velike i slavne kuće, kojoj nije bilo ravne od Rijeke do Vladivostoka, a možda i šire. Hrvatska radio televizija izgubila je, naime, utakmicu za prenošenje nogometnih natjecanja s komercijalnim televizijama (United Group, KKR & Dragan Šolak), pa ćemo prvenstvo Europe, kup nacija i naredni Mundijal gledati na njihovim kanalima. A onda ćemo vidjeti čija mama crnu vunu prede…
HRT 1, Nedjeljom u dva, 22. srpnja, 14:00
Kako je dobro vidjeti ga opet! Božo Sušec, veteran jednog boljeg sportskog novinarstva, obrazovan, eruditan, kulturan čovjek, izdanak škole Hrvoja Macanovića (uz Mladena Delića, Milku Babović, Borisa Mutića i Žarka Susića jedan od velikana našeg sportskog novinarstva) prokomentirao je svoje drugo penzionersko svjetsko prvenstvo u nogometu. Sušec je nama koji ne pratimo nogomet otkrio kako su nogometaši na povratku iz Rusije zabranili ekipi iz Hrvatskog nogometnog saveza putovanje u istom avionu s njima. I taman se čovjek poveseli početku raščišćavanja močvare, a onda se sjeti da su u autobus primili slijepog putnika Thompsona. Sušec misli da bi trebalo sagraditi novi stadion, u čemu se teško složiti s njim. Kad bi novi i velebni stadioni generirali nogometne talente, onda bi Rusija u idućih 20 godina postala nogometna velesila, a čovjek se može kladiti da će zapeti već u kvalifikacijama za prvenstvo Europe. No dobro, vidjet ćemo što će biti s tim stadionom. Bandić – koji se rukama i nogama gura u taj projekat – već desetak godina nije uspio napraviti žičaru do Sljemena, a kamoli stadion, pa ćemo malo sačekati da vidimo financijsku konstrukciju ‘Plavog vulkana’. Čini se da će se nanovo otkriveno zajedništvo nasukati na tom projektu.
