„Zagrepčanka“ za političko zastrašivanje

Sliježe općinstvo ramenima, dajte, nemojte nas… u zdrav mozak!? Prvo, vijest o „Zagrepčanki“, je li, „zaljubljenoj“ u NATO-ov Zagreb, lansirana je s vladajućeg medijskog lansera u Novom dvoru na Andrićevu vencu 1 u Beogradu uoči lokalnih izbora 29. ožujka 2026. Iznimno važnih za šefa države Aleksandra Vučića i Srpsku naprednu stranku (SNS), već godinu dana pod masovnim prosvjedničkim pritiskom radi odstupa s vlasti.

Drugo, srbijanska je hipersonična „Zagrepčanka“ dušu dala za Vučićev oštar propagandni retern Banskim CRO dvorima, odakle u zadnje vrijeme odjekuju „obrambeni“ marševi tipa 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafalea 4.5+ generacije, 44 tenka Leopard 2A8, dronova Bayraktar TB2, helikoptera UH-60M Black Hawk i OH-58D Kiowa Warrior, borbena vozila pješaštva Bradley M2A2 ODS, etc.

Vojni sporazum

Ali i – Vučiću te vladajućoj srbijanskoj političkoj/vojnoj vrhuški osobito iritantna činjenica, protumačena kao sigurnosna prijetnja i neprijateljstvo – tzv. vojni sporazum Kosova, Albanije i Hrvatske. Zašto se i protiv koga udružuju baš Priština, Tirana i Zagreb, pitaju se u Beogradu.

Kosovo i Albanija mudro šute i misle si svoje. CRO pak premijer Andrej Plenković poručuje Aleksandru Vučiću kako „Deklaracija o jačanju obrambene suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova nema neprijateljski karakter i ne ugrožava ničiji teritorijalni integritet“.

Treba mu vjerovati? Beograd ne vjeruje. To vrlo otvoreno komunicira ne samo potpisnicima Deklaracije nego i urbi et orbi, pa… Kad bi i bilo istina to što Plenković tvrdi, nedavna ratna balkanska prošlost sugerira oprez, a aktualna konstelacija toksično poremećenih međunarodnih odnosa čak i više od pukog opreza.

Deklaracija o jačanju obrambene suradnje baš tih triju aktera, ne nekih drugih na ovom geostrateški osjetljivom prostoru, upravo za Srbiju ne izgleda ni miroljubivo niti teritorijalno neugrožavajuće. Zemljopisno je „opkoljena“ upravo potpisnicama Deklaracije, s kojima još nije raščistila sve prošloratne i neke povijesne račune te s kojima je tri prema jedan na suprotnim interesnim, “savezničkim/partnerskim“ stranama resetiranja tzv. svjetskog poretka, pa…

Predsjednik Vučić tvrdi da je Srbija – kojoj je zapadni dio međunarodne zajednice nasilno oduzeo teritorij Kosova i Metohije, povijesno srce srpske državnosti, nacionalnog identiteta, vjere i kulture radi uspostave albanske globalno nepriznate Republike Kosovo – prisiljena naoružati se radi svoje nacionalne sigurnosti i teritorijalnog integriteta.

Statistike navode kako je Srbija trenutno 37. kupac suvremenog oružja u svijetu, a Aleksandar Vučić, glede & unatoč, tvrdi: „Imamo puno toga za što se ne zna da imamo, jer nismo niti ćemo pokazati. A nabavit ćemo još“. E sad, što će Srbiji toliki arsenal i je li to prijetnja susjedima na Balkanu? Službeni Beograd odlučno odgovara da „nije prijetnja nikomu, ali jest vrlo uvjerljiv čimbenik odvraćanja svih kojima bi palo na pamet napasti nas“.

A hipersonični projektil CM-400 nije obrambeno, nego ofenzivno oružje koje, dakako, bez problema, neobranjivo može pogoditi i Zagreb i svaku metu na prostoru bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Također u Albaniji te inom srbijanskom susjedstvu. Radi se o vrlo ozbiljnom oružju kakvo još nema nitko drugi na Balkanu.

E sad, je li se CRO premijer Plenković prepao kad je iz medija saznao za srbijanski CM-400 nadimka „Zagrepčanka“, pa pobrzao cinkariti Vučića NATO-ovu glavnom tajniku Marku Rutteu – što je ovaj, ako jest čemu, već znao bolje od njega, jer je Srbija NATO-ova partnerska zemlja – a predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OSRH ostao manje-više diplomatski oprezan ili je vijest o „strašnoj raketi“ bila dobrodošla za političko potkusurivanje u globalno rovitim okolnostima?

Šuplje i degutantno

„Imamo ozbiljnu situaciju, a vi ju pretvarate u cirkus“, obrecnuo se šef tzv. Visokog doma Gordan Jandroković nadimkom Njonjo/Pudlica (HDZ) neki dan na saborske zastupnike, koji nisu propustili priliku baciti se na tu polit-sigurnosnu kost nadzvučnog naboja.

„Teško je govoriti o miru dok se paralelno govori o hipersoničnim projektilima i navodnim napadima, a rakete se kolokvijalno nazivaju ‘Zagrepčankom’ te upozorava građane Srbije da putuju u Hrvatsku samo u slučaju krajnje nužde“, ustvrdio je zastupnik Nezavisne platforme Sjever (NPS) Ivica Baksa u ime Kluba NPS-a i stranke Centra. „To je jedan šupalj i degutantan politički marketing.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić radi politički teatar kojim želi stvoriti dojam nove sigurnosne krize u regiji ne bi li uoči lokalnih izbora prikrio unutarnje političke probleme. Tisuće građana Srbije rade i žive u Hrvatskoj, ljudi svakodnevno prelaze granicu. Dok Vučić huška, naši narodi normalno surađuju. Zato je ova retorika o neprijateljstvu šuplja priča. Prijeko je potrebno smiriti tenzije i fokusirati se na konkretne probleme građana.“

Nino Raspudić iz Kluba nezavisnih zastupnika drži da je „u srbijanskoj kupnji hipersoničnih raketa bilo jako puno koraka koje su naše službe sigurnosti morale detektirati. Srbija je pokazivanjem tih raketa željela izazvati nemir i reagiranja vjerojatno u Vučićeve predizborne svrhe. Evidentno je da premijer Andrej Plenković nije imao nikakve informacije o srbijanskoj nabavi, pa je reagirao i malo nespretno, da će on pisati NATO-u. Ma kakvo pismo, to se izravno izvještava posredstvom naše misije pri NATO-u.

Tu imamo golemi skandal, jer se ne zna koja je od dviju inačica gora. Prva, da je ministar obrane Ivan Anušić (HDZ) znao već osam mjeseci za kineske rakete u Srbiji, ali nije o tomu izvijestio predsjednika vlade, a druga, da je Anušić iz nekog razloga lagao kako je znao za kineske rakete u Srbiji. Treba utvrditi je li ta raketa prava ili samo maketa, a odgovor se nalazi u kineskom veleposlanstvu u Zagrebu: jesu li prodali rakete Srbiji i, ako jesu, koliko su ih prodali?

Predsjednik RH Zoran Milanović bi sada morao ‘privesti’ veleposlanika Kine na Pantovčak i preslušati ga kao nedavno izraelskog.“

„Ne treba odgovarati na ove provokacije“, drži Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja, „nego Hrvatska, članica EU-a i NATO-a, mora iskoristiti sve mehanizme da se Srbija stavi na njezino mjesto. Ali i procesuirati svi odgovorni za zločine u Domovinskom ratu. No, HDZ prostire crveni tepih Vučiću u Dubrovniku.“

„Ljudi u Hrvatskoj i Srbiji žele isto – mir, sigurnost, posao i budućnost svojoj djeci“, kazala je zastupnica Anja Šimpraga (Klub SDSS-a). „Ljudi na ovim prostorima zaslužuju politike koje će graditi mostove, a ne stalno kopati sve nove i nove rovove.“

Strani mediji komentiraju srbijanske kupnje oružja – najviše iz Kine, ali i iz Rusije, njemačke, Francuske i Izraela – kao mudro Vučićevo geopolitičko balansiranje i oprez od možebitne agresije „neke balkanske države iz NATO-a“. Unatoč tomu, je li, što partnerska Srbija uredno sudjeluje u vojnim vježbama sjevernoatlantske Alijanse.

Švicarski list Neue Züricher Zeitung (NZZ) piše da je Srbija testno tržište za plasman kineske vojne opreme u Europi, a magazin The War Zone da Vojska Srbije „raspolaže raketnim sustavom jedinstvenim u Europi, osim Rusije“. Švicarski medij spominje 14 borbeno spremnih MIG-ova 29 te da je Beograd prije dvije godine naručio 12 novih francuskih Rafalea za 2,7 milijardi eura, koji bi trebali biti isporučeni od 2028. godine.

Hoće li oni ponijeti i hipersonike CM-400, može se samo nagađati. Javni servis ARD tvrdi na svom portalu Tagesschau.de da su te kineske rakete „reakcija na moguću prijetnju od strane NATO-članica na Balkanu“, što bi se nekako podudaralo s Vučićevom tvrdnjom o „oružju odvraćanja“. Ali, kakvo vražje odvraćanje napadačkim projektilima, pita CRO susjeda.

„Upravo se kupnje na Dalekom istoku“, piše ARD-ov bečki dopisnik David Freches, spominjući modernizaciju i kadrovsko jačanje Vojske Srbije, „uklapaju u Vučićevo geopolitičko balansiranje. On već godinama, a na jednoj strani koketira s autoritarnim vođama poput Kine i Rusije, a na drugoj strani Srbija kao kandidatkinja za ulazak u EU kupuje borbene avione u Francuskoj i sudjeluje u zajedničkim vojnim vježbama s NATO-om. Vučić i optužuje Hrvatsku da subverzivno sudjeluje u prosvjedima radi rušenja njegove vlasti.“

Huškačke nadripolitike

Vladajuća CRO koalicija, koju vodi HDZ i svakog utorka joj u Banskim dvorima osobno predsjeda Andrej Plenković, na zadnjem je sastanku podržala prijedlog predsjedniku RH Zoranu Milanoviću za sazivanjem sjednice Vijeća za obranu, odnosno Vijeća za nacionalnu sigurnost, gdje će biti riječi o geopolitičkim/geostrateškim ugrozama, pa i raketi CM-400.

„Ne postoji sustav koji bi nas obranio od srbijanske hipersonične rakete, pa moramo jačati i obrambene i napadačke vojne kapacitete“, ustvrdio je neki dan vojni analitičar Marinko Ogorec u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska. „Nije važno ima li Srbija raketu kojom se hvale: ako nemaju, imat će je. Naziv ‘Zagrepčanka’ jasno i glasno pokazuje plan, smjer i cilj Srbije, odnosno koje su smjernice srbijanske vanjske politike.

Vidjeli smo tu raketu montiranu na srbijanski MIG-29, to je raketa zrak-zemlja i RH za sada nema obranu od nje, osim pogodi li MIG-29 prije no što ju lansira. Kad bi došlo do ispaljivanja, vjerojatno bi to učinili s udaljenosti na kojoj su MIG-ovi zaštićeni od protuzračnog djelovanja.“

Da, sugerirao je na HRT-u vojni analitičar Mario Galić, ali Hrvati će bez problema skidati hipersonike CM-400 izraelskom „Davidovom praćkom“ (David’s Sling), jedinim protuzračnim sustavom na svijetu koji je navodno to u stanju, a ministar Anušić je za nedavna posjeta Izraelu, čini se, dogovarao kupnju.

E sad, ako je Netanyahuova „Praćka“ tako učinkovita, jedina na svijetu može oboriti čak američki F-35, kako to da Iranci sada i bez hipersoničnih projektila probijaju čuvenu izraelsku „Željeznu kupolu“ i osvetnički vraćaju milo za drago po Tel Avivu i nizu meta po židovskoj državi!? Drugo, otkud Hrvatskoj novac za taj sustav ili – last but not least – ako Izrael tijesno surađuje s Vojskom Srbije, a surađuje, hoće li joj nauditi u korist RH!?

Međutim, ni hrvatske niti srpske žitelje koji podjednako „žele isto – mir, sigurnost, posao i budućnost svojoj djeci“, sasvim je u pravu zastupnica Anja Šimpraga – očito samo pametno zaokruživanje imena/stranaka na izbornim listama može izbaviti iz ralja kretensko-huškačkih nadripolitika s obiju dunavskih obala. Koje podjednako vode te države u vražju mater. Ulaganje u mir, suradnju i razumijevanje je rješenje, ne oružje. U ratu nema pobjednika.

tacno