Još otkad je zasjeo u premijersku fotelju jedno je pitanje bilo presudno vezano uz političku sudbinu Andreja Plenkovića: kako će se nositi s ekstremnom desnicom u stranci, ali i izvan nje? Konsenzualni odgovor liberalnog dijela medijskog spektra uglavnom se zasnivao na optužbama za kukavičluk, tetošenje, licemjerje i beskičmenjaštvo. No, moralo se i priznati da je Plenković u svom naumu ipak uspio: stranačku desnicu je uvjerljivo porazio, a prema onoj vanstranačkoj je uspostavio nešto snažniju distinkciju.
Nakon što je ta distinkcija uspostavljena i prihvaćena, valja uoči predstojećih izbora poraditi na diskreditaciji. Veliki broj medijskih komentatora je već prepoznao polugu te diskreditacije. Pored obavještajnog kopanja po “neprikladnoj” Škorinoj biografiji, čini se da je ključni HDZ-ov adut u tom poslu ni manje ni više nego – Željko Kerum. Bivši splitski gradonačelnik i bivši tajkun je iznenadno najavio kandidaturu, odmah se pojavio u emisiji Otvoreno i izveo sebi svojstven show. Vrlo brzo su uslijedili intervjui u brojnim medijima koji nisu htjeli propustiti klikabilni potencijal koji Kerum nosi sa sobom.
Naravno, nemoguće je dokazati izravan dogovor Plenkovića i Keruma, ali koalicijsko-infrastrukturna podloga za realizaciju dogovora itekako postoji. Ne samo da postoji već je i dobrano uhodana koalicijama Kerumove Hrvatske građanske stranke i HDZ-a na razini grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Ako je neki tip dogovora postojao, saznat ćemo, dakako, nakon izbora. No, pored spomenute podloge koja dogovor čini logistički mogućim, sam sadržaj Kerumovih izjava sugerira da čovjek ima jasnu misiju na ovim izborima. Odmah je jasno naznačio da neće kritizirati HDZ, pa ni SDP, i svu svoju pažnju usmjerio na takozvane stranke trećeg puta. Međutim, kod “trećeputaša” je bio prilično selektivan: mahom kritizira one (ekstremno) desne provenijencije.
Pritom, dakako, koristi svoje uobičajene metode diskvalifikacije, formalno simpatične jer podsjećaju na spontane, neposredne ispade “običnog čovika”, a sadržajno uglavnom manje ili više sumnjive. Tako je supružnike Raspudić optužio da samo filozofiraju i da ih nitko ne razumije te da im neće imati tko čuvati djecu dok su u politici; Škoru da mu nije poklonio nijedan paket vina iako ih je naručio stotinu; Peternela da nema ni “jemebege” i da “nije podilija ni dvi plaće”; a dotaknuo se usput i Ruže Tomašić koju je nazvao “pendrekom”. Bilo je tu i brojnih drugih izjava, a zajedničko im je, pored živopisnog tona, da figure koje se žele predstaviti kao autentičnija desnica od HDZ-a predstavi kao karijeriste, ljude sumnjivih i mutnih namjera, anonimuse koji žele parazitirati na političkim procesima i pritom dobro zaraditi. Ukratko, kao ljude koji ne rade u interesu naroda iako sam takvima predstavljaju.
Sam sadržaj tih optužbi i prigovora nije naročito upitan. Pravo je pitanje zašto je Kerum “izabran” da ih izgovara. Zašto je baš njemu dodijeljena uloga prokazivača desnice? Odgovor nije nešto naročito kompliciran. Kerum sa cijelom tom ekipom karijerno dijeli ideološki habitus – konzervativni stavovi i “koalicija s narodom” – ali se pritom ne skriva iza političkih maski. On, tako, za razliku od, na primjer, Škore i Željke Markić, ne skriva svoje uspješne i neuspješne poslovne pothvate, već upravo njima nastoji legitimirati kapacitete za “koaliciju s narodom”. On je “dilija plaće”, a Škori se saznalo da naplaćuje parking ispred bolnice. On se ne diči time da neće biti politički žeton nakon izbora poput Mostovaca i ostalih na desnici, već upravo kaže da će biti. On ne zaziva slobodno tržište koje će riješiti sve probleme kao ostatak desnice, već konkretno zaziva javne radove kao metodu izlaska iz krize i protivi se ukidanju županija jer će ljudi ostati bez posla. On je “uhljeb” odmah i sada, a ne poslije izbora.
Kerum Plenkoviću služi kao hodajuća demistifikacija “desnije desnice”. Oni su zapravo isti kao on, samo se skrivaju iza prigodnih fraza i poza. I zato njegovo prokazivanje njihovih namjera i stavova zvuči autentično. Jer on govori “narodnim jezikom”, a oni se i dalje “skrivaju” iza inherentno licemjernog jezika visoke politike. I kao takav će sigurno uzeti nešto glasova desnijim opcijama u X. izbornoj jedinici. Teško je prognozirati koliko, ali s obzirom na neizvjesnost, svaki je mandat bitan.
