O sharentingu - svjetskom trendu koji se širi enormnom brzinom, a opisuje roditelje koji svoje profile na društvenim mrežama pretrpavaju fotografijama djece razgovarali smo s psihologinjom Anom Raguž iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Svaki roditelj se ponosi svojim djetetom ili djecom, i svi razumiju da mu je ono najljepše i najslađe na svijetu, pa to svima želi pokazati. No, pri tom roditelji često zaboravljaju na drugu stranu medalje – zaštitu dječjeg identiteta i privatnosti.
O sharentingu – svjetskom trendu koji se širi enormnom brzinom, a opisuje roditelje koji svoje profile na društvenim mrežama pretrpavaju fotografijama svoje djece razgovarali smo s psihologinjom Anom Raguž iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Potreba za dobivanje socijalne podrške tijekom roditeljstva
“U Hrvatskoj, prema rezultatima istraživanja Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba iz 2017. godine 65% odraslih objavilo je fotografiju predškolskog djeteta na društvenim mrežama, a 35% roditelja objavilo je fotografiju djeteta na društvenim mrežama u prvome mjesecu života djeteta. To pokazuje da se digitalni identitet djece na društvenim mrežama gradi puno prije nego oni sami otvore svoj profil”, ističe Ana Raguž.
Zašto roditelji imaju potrebu objavljivati fotografije svoje djece na društvenim mrežama tako često povezuje se s dobivanjem afirmacije i socijalne podrške tijekom roditeljstva navodi psihologinja.
“Najveći broj roditelja koristi društvene medije za razmjenu informacija o roditeljskim temama. Roditelji s drugima dijele svoja roditeljska iskustva, uključuju u odgoj i odrastanje djece udaljene članove obitelji i prijatelje, a povratne informacije o tome dobivaju kroz lajkove i komentare – baš kao i djeca i mladi. Roditelji međusobno svojim komentarima na objave zapravo pružaju podršku, ohrabruju, iskazuju divljenje, pružaju savjete o hranjenju, spavanju, razvoju, načinu igranja i sl. Također, nerijetko se zna čuti da društvene mreže mogu služiti i kao albumi dragocjenih i posebnih uspomena”, objašnjava Ana.
iako je trećina roditelja navela da se protivi objavljivanju fotografija svoje djece, 61% roditelja to najčešća radi na Facebooku
Nove generacije misle da roditelji ne poštuju njihovu privatnost
S druge strane roditelji ponekad mogu zanemariti ono kako se djeca osjećaju ili kako će se osjećati u budućnosti upravo zbog tih fotografija.
“U kliničkoj praksi od djece možemo čuti da smatraju da njihovi roditelji dijeljenjem objava ne poštuju njihovu privatnost. Zbog toga se znaju osjećati nelagodno, posramljeno ili uznemireno jer doživljavaju da će se objave negativno odraziti na njihovu samoprezentaciju u online svijetu. Primjerice, na profilima društvenih mreža roditelja često ćemo vidjeti objave fotografija svoje djece dok se igraju, u pidžami kako sjede na kauču, prepričavaju viceve i sl. Adolescenti, primjerice, takve fotografije mogu doživjeti kao ‘sramotne’ i ‘nezanimljive’ jer u njihovom doživljaju nisu u skladu sa slikom koju pokušavaju stvoriti. Djeca, a posebno adolescenti, imaju ne samo potrebu zaštititi se i prevenirati objave koje smatraju ponižavajućima, nego se često i ne slažu s odlukom roditelja da dijele bilo kakve osobne objave o njima – kako negativne tako i pozitivne. Pojednostavljeno rečeno, stavovi djece i roditelja vezano uz adekvatne i poželjne objave mogu biti opečeni, što nerijetko može dovesti i do konflikta, a zbog čega je važno unaprijed dogovoriti pravila”, upozorava Ana.
Zašto su digitalni identiteti postali važniji od – stvarnih?
Društvene mreže ‘preuzele’ su cijeli svijet, a digitalni identiteti nekima su postali važniji od onih pravih, stoga se svaka sitnica ‘mora’ objaviti.
“Prema rezultatima stranih istraživanja roditelji u prosjeku objave 195 fotografija svoje djece godišnje, pri čemu najviše objava upravo kreiraju roditelji djece do osme godine. Prema jednom stranom istraživanju iz 2017., iako je trećina roditelja navela da se protivi objavljivanju fotografija svoje djece kod 61% roditelja je to najčešća aktivnost na Facebooku. Prema rezultatima istraživanja 34% roditelja objavljuje snimke ultrazvuka na Instagramu, 95% objavljuje ime djeteta na Facebooku, 48% dijeli fotografije djece snimljene u rodilištu, 83% otkriva datum rođenja, njih 33% objavljuje rodni list, 77% objavljuje snimke gole ili polugole djece… Više od polovine roditelja dijeli smiješne ili zabavne fotografije (plakanje, spavanje, razne poze…), gotovo većina dijeli informacije o posebnim trenucima poput rođendana, diplomiranja i predstava za kraj školske godine ili kad god se dogodi nešto vrijedno objavljivanja. Procjenjuje se da više od trećine kreiranog sadržaja na Facebook profilima roditelja čine fotografije i video zapisi djece tijekom igre, zabave, druženja i sl.”, govori nam Ana.
Posebno je važno, iako naravno želimo podijeliti lijepe trenutke s godišnjim odmora, biti oprezan s objavljivanjem fotografija koje prikazuju dijete na plaži – u kupaćem kostimu ili bez njega
Potencijalno opasno objavljivanje fotografija na internetu
“Objava fotografija i informacija, dopuštenje raznim aplikacijama i web-stranicama da prikupljaju naše podatke, potencijalno je opasno. Primjerice, dijeljene fotografije svoje djece i obitelji mogu biti korištene kao pornografski materijal (raznim montažama), razni podaci o lokaciji kao i fotografije mogu se zloupotrijebiti na neke druge načine ako se takvi podatci/objave nađu na ekranima osoba s lošim namjerama. Posebno je važno, iako naravno želimo podijeliti lijepe trenutke s godišnjim odmora, biti oprezan s objavljivanjem fotografija koje prikazuju dijete na plaži – u kupaćem kostimu ili bez njega. Premda možda smatramo da su rizici minimalni, važno je ipak razmisliti o njima prije nego što kliknemo ‘Upload’ ili ‘Objavi’ – imajući na umu da jednom objavljena fotografija postaje dijelom internet prostora nad kojim dalje nemamo kontrolu. Iako se roditelji obično smatraju zaštitnicima privatnosti njihove djece, neka djeca, češće adolescenti, imaju znanja, ali i potrebu svoje roditelje naučiti još neke (bonus) lekcije o privatnosti što može također poslužiti kao prilika za građenje odnosa i izvrsna tema saznavanje interesa, stavova, ali i zajedničku edukaciju”, zaključuje psihologica Ana Raguž.
