Na današnji dan, 9. ožujka 1940. g., prije 82 godine, umro je Josip Dotterman, postolar iz Broda na Savi, koji je navodno inspirirao Ivanu Brlić Mažuranić za lik majstora Mrkonje iz prvog hrvatskog romana za djecu Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića. Marljiv i štedljiv Dotterman je stekao nemalu imovinu. Bio je vlasnik kompleksa starih zgrada u Starčevićevoj ulici, koje su, kako piše Stribor Uzelac u svoj knjizi Dogodilo se jednom u Brodu..., iako pod zaštitom kao spomenici starog Broda – srušene, a na njihovom mjestu sagrađen poslovni centar. Postavlja se pitanje tko je dozvolio da se sruši kompleks starih zgrada u njegovom vlasništvu? I, inače, tko dopušta rušenje brodskih povijesnih zdanja, kako bi namjesto njih bili izgrađeni ružni staklenjaci?

Kako se pretpostavlja, i lik šegrta Hlapića ima svoj uzor u stvarnom Brođaninu, opančaru Adamu Mikiću, koji je kao jedanaestogodišnji dječak šegrtovao u stražnjem dijelu kuće na korzu u kojoj je živjela Ivana Brlić Mažuranić. „Postoje zapisi koji su vrlo ciljani i koji jako dobro opisuju Adama Mikića kao veselog, vedrog i vrlo marljivog, baš kako Ivana opisuje Hlapića, pa smo u razgovoru s Adamovom kćeri Silvijom Raguž i unukom Miroslavom Mitrićem na osnovu tog opisa odlučili vjerovati da bi upravo Adam Mikić mogao biti Ivanin Hlapić. Takva priča i neke druge priče iz života poznatih Brođana iz ne taklo davne prošlosti mogle biti zanimljive za turističku prezentaciju grada“, objasnila je još 2016. g. novinarka Sanja Špehar, inicijatorica  – novog turističkog projekta Ulice i ljudi Turističke zajednice grada Slavonskog Broda. Osim inicijatorice „projekt su medijima i javnosti predstavili glavni akteri cijele priče: gradonačelnik i predsjednik Turističke zajednice Mirko Duspara, direktorica Turističke zajednice Biljana Lončarić.“

Kako, prema internetu, projekt nije ostvaren, točnije, nije ni započet i pored svečane najave, a internetu ljudi više vjeruju nego vlastitom vidokrugu, osjećam potrebu, u smislu tjelesne nužde, ponovo konstatirati da su neinventivnost, hvalisavost i opsjenarstvo dominantne karakteristike brodskog takozvanog turizma, a obmanjivanje i podcijenjivanje publike neizostavni sastojci brodske kulturne politike i kulturne birokracije. Također, potrebno je „akterima priče“ postaviti neka pitanja.

- Koji su to vrlo ciljani zapisi o Adamu Mikiću, mogućem uzoru za šegrta Hlapića? Možete li ih navesti odnosno jesu li negdje objavljeni? Nalaze li se u Ivaninom pismu nekoj od svojih kćeri?

- Kako se to odlučuje vjerovati da je netko nešto i obratno?

- Premda je ideja za projekt Ulice i ljudi itekako imala potencijala, zašto nije pretvorena u stvarnost? Tko je odgovoran? Kad ste shvatili da ste samo zinuli, a da zube nemate?

- Jeste li možda sačuvali popis ostalih Brođana koje ste planirali opisati u „projektu“? Jesu li među njima uzori za Gitu i Bundaša? Za koga ste se odlučili vjerovati?

- Koja je to zamisao, osim „Slavonske košarice“, ostvareno djelo profija iz slavonskobrodske Turističke zajednice?

-Podsjećali vas propali projekt na nenapisanu autobiografiju gradonačelnika Duspare, ono, mnogo htjeli, mnogo započeli?

Ako „akteri priče“ ne znaju odgovore, možda ih zna uzor za Bundaša, pa neka prolaje.