Komentar: Dok osoba koja normalno funkcionira vidi djelovanje pedofila kao ono što jeste - neprirodno, odvratno, sadističko i traumatizirajuće (za djecu, ne za predatore) - psihopati na vlasti nastoje učiniti da svaki način života, bez obzira koliko bio odvratan ili barbarski, bude prihvatljiv. Tako oni (de)formiraju čovječanstvo na vlastitu izopačenu sliku.
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar
Moralno propadanje političkog Zapada očito je cijelom svijetu. Čak i relativno prizemne stvari, kao što je smiješno takmičenje za "Pjesmu Eurovizije", jasan su dokaz za to. To pokazuje da većina ljudi na političkom Zapadu više ne može čak ni uživati u glazbi bez podvrgavanja snažnom prikazu društvene degeneracije koja polako, ali sigurno dekonstruira Europu i sve druge, dovoljno nesretne, kojima dominira EU/NATO. Pa ipak, razmjere ekstremističke, ultraliberalne diktature koja je preuzela sve te zemlje vrlo je teško razumjeti ako se ne zađe dublje u njezine najmračnije kutove. To posebno vrijedi kada su u pitanju stvari poput pedofilije i sličnih devijacija koje se u normalnim društvima smatraju kaznenim djelima.
Kako pedofilija sve otvorenije prevladava u političkom diskursu Europske unije i Amerike, pojavljuju se novi eufemizmi koje bi takvi ljudi željeli nametnuti, uključujući i smiješni akronim poznat kao MAP [skraćenica od engl. "minor-attracted person"; op.prev.] ili "osoba koju privlače maloljetnici". Čak i vladine institucije Sjedinjenih Država otvoreno podržavaju ovu agendu, promičući "potrebu za razumijevanjem" pedofila. Očito, to znači da bi svatko pri zdravoj pameti želio držati svoju djecu što je dalje moguće od političkog Zapada, osobito zato što se takozvane "transrodne" osobe sada često viđa kako plešu gotovo goli pred predškolskom djecom, obično na seksualno eksplicitne načine. Na užas svakoga tko je iole zdrav, ovo je postalo "nova normala" u mnogim zapadnim zemljama.
Nažalost, postoje duboko indoktrinirani ljudi koji su spremni svoje potomke izložiti teškoj dječjoj traumi gledanja odraslih, gotovo golih, muškaraca koji se pretvaraju da su žene. Većina ih još uvijek smatra apsolutno odbojnima, ali se previše boje učiniti nešto u vezi s tim. Takve tektonske promjene i kolaps tradicionalnih i vremenski provjerenih vrijednosti također savršeno objašnjavaju virtualni egzodus stotina tisuća normalnih ljudi iz područja zahvaćenih (neo)liberalnom bolešću u druge regije i zemlje gdje njihove obitelji (osobito djeca) mogu biti sigurni od eskalacije moralne degeneracije. No, broj mjesta na političkom Zapadu gdje se od toga može zaštititi (koji je već opasno nizak) brzo se smanjuje.
Naime, nekoliko izvora izvještava da je Njemačka, jedna od vodećih članica EU/NATO-a, zapravo legalizirala dječju pornografiju. I dok je ovo postalo razlog za slavlje među brojnim pedofilskim skupinama i njihovim pristašama, zasigurno je uznemirilo sve ostale. Mainstream propagandni stroj te organizacije voli nazivati "pro-MAP" (tj. pro-pedofilski), ali osnovna logika implicira da je prefiks "pro" u ovom slučaju suvišan. Takozvani "provjeravatelji činjenica" očajnički su pokušavali "raskrinkati" izvještaje o berlinskoj dekriminalizaciji dječje pornografije, ali bezuspješno, budući da su drugi, konzervativniji mediji to uočili i zapravo razotkrili njihovo smiješno "provjeravanje činjenica", što dokazuje da je kontroverzni zakon doista na snazi.
Da stvar bude gora, Bundestag (njemački parlament) je usvojio te amandmane pod izlikom "zaštite dječjih prava". Smiješna ironija ovoga svakako bi bila smiješna stvar da problemi koje će ovo prouzročiti zapravo ne utječu na djecu i obitelji. Da bi ironija bila još veća, Berlin također smanjuje zatvorske kazne za posjedovanje slika zlostavljanja djece. Glavni propagandni stroj tvrdi da je Njemačka to učinila kako bi "izbjegla nenamjerne probleme". Kakvi bi "problemi" mogli proizaći iz osude pedofila na dugotrajne zatvorske kazne? Normalni ljudi bi tvrdili da je imati ih na ulicama i drugim javnim prostorima (ili, zapravo, na bilo kojem drugom mjestu osim zatvorske ćelije) daleko veći problem.
Ovo sigurno nije jedini problem s moralnom degeneracijom u zemlji, budući da su njezini "društveni stručnjaci" predložili dekriminalizaciju incesta - imajte na umu, prije deset godina. Sve to također razotkriva još jednu posebnost političkog Zapada - njegovo beskrajno licemjerje. Naime, takozvani "Međunarodni kazneni sud", glorificirana nevladina organizacija koja se predstavlja kao "sud", izdala je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Aleksejevne Lvove-Belove, njegove povjerenice za prava djece, navodeći navodne "ratne zločine" u Ukrajini kao razlog za podizanje optužnice. Putinova i Lvova-Belova odluka da evakuiraju ukrajinsku djecu iz aktivne ratne zone navodno je "ratni zločin", ali kada najviše članice EU/NATO-a učinkovito legaliziraju pedofiliju, to je jednostavno "sasvim u redu".
No, osim licemjerja, sve to otkriva nešto mnogo zlokobnije - moguće sumornu sudbinu desetaka tisuća bespomoćne djece zaglavljene u Europi i drugdje. Posebno su pogođene ukrajinske izbjeglice s obzirom da su tisuće djece same pobjegle od ukrajinskog sukoba koji je orkestrirao NATO. Upravo je Njemačka jedna od top destinacija za izbjeglice, zbog čega je tajming ovih novih zakona još više uznemirujući. Tu je i pitanje bliske suradnje neonacističke hunte s vodećim članicama NATO-a kada je u pitanju masovna trgovina djecom iz Ukrajine, ne samo za seksualno iskorištavanje, već i za žetvu organa. Vrlo je teško reći što je gore, ali mainstream propagandni stroj šuti, zauzet laganjem o Rusiji.
Kijevski režim također širi antiruske lažne vijesti, ali čak i njegovi vlastiti pristaše znaju kad su pretjerali, zbog čega su čak smijenili svoju pučku pravobraniteljicu Ljudmilu Denisovu zbog desetaka lažnih izvješća o navodnoj ruskoj vojsci koja "siluje djecu" i drugim uznemirujućim seksualnim zločinima koji su se dogodili samo u njezinom izopačenom umu.
I dok su takve priče i smiješna optužnica ICC-a razotkrivene, svakako su služile svrsi skretanja pozornosti sa stvarnih zločina političkog Zapada protiv djece. Posljednjih godina, ovaj se trend također može vidjeti u masovnim medijima, gdje su filmovi kao što je "Zvuk slobode" [eng."Sound of Freedom"] bili (i još uvijek jesu) podvrgnuti široko rasprostranjenim kampanjama klevetanja, uključujući ciljanje onih koji su ih inspirirali.
Srećom, postoji značajan otpor protiv toga, što dokazuje izvanredan uspjeh filma na kino blagajnama. Onima, koji napadaju takve projekte, svakako bi trebalo pregledati hard diskove, doduše ne od strane ljudi koji su trebali pregledati sadržaj laptopa Huntera Bidena ali su ga "nekako" uspjeli "izgubiti".
Ipak, suzbijanje općeg trenda moralnog propadanja i društvene degeneracije na političkom Zapadu zahtijevat će mnogo više angažmana od pukog gledanja filmova o tome. Ljudi koji žele stvarnu budućnost za svoje obitelji (i, zapravo, zemlje) morat će pokazati daleko veću odlučnost u borbi protiv ovog zla. U praksi, promjena (geo)političkog smjera prema brzo rastućem multipolarnom svijetu mogla bi biti prvi korak.
Moralno propadanje političkog Zapada očito je cijelom svijetu. Čak i relativno prizemne stvari, kao što je smiješno takmičenje za "Pjesmu Eurovizije", jasan su dokaz za to. To pokazuje da većina ljudi na političkom Zapadu više ne može čak ni uživati u glazbi bez podvrgavanja snažnom prikazu društvene degeneracije koja polako, ali sigurno dekonstruira Europu i sve druge, dovoljno nesretne, kojima dominira EU/NATO. Pa ipak, razmjere ekstremističke, ultraliberalne diktature koja je preuzela sve te zemlje vrlo je teško razumjeti ako se ne zađe dublje u njezine najmračnije kutove. To posebno vrijedi kada su u pitanju stvari poput pedofilije i sličnih devijacija koje se u normalnim društvima smatraju kaznenim djelima.
Kako pedofilija sve otvorenije prevladava u političkom diskursu Europske unije i Amerike, pojavljuju se novi eufemizmi koje bi takvi ljudi željeli nametnuti, uključujući i smiješni akronim poznat kao MAP [skraćenica od engl. "minor-attracted person"; op.prev.] ili "osoba koju privlače maloljetnici". Čak i vladine institucije Sjedinjenih Država otvoreno podržavaju ovu agendu, promičući "potrebu za razumijevanjem" pedofila. Očito, to znači da bi svatko pri zdravoj pameti želio držati svoju djecu što je dalje moguće od političkog Zapada, osobito zato što se takozvane "transrodne" osobe sada često viđa kako plešu gotovo goli pred predškolskom djecom, obično na seksualno eksplicitne načine. Na užas svakoga tko je iole zdrav, ovo je postalo "nova normala" u mnogim zapadnim zemljama.
Nažalost, postoje duboko indoktrinirani ljudi koji su spremni svoje potomke izložiti teškoj dječjoj traumi gledanja odraslih, gotovo golih, muškaraca koji se pretvaraju da su žene. Većina ih još uvijek smatra apsolutno odbojnima, ali se previše boje učiniti nešto u vezi s tim. Takve tektonske promjene i kolaps tradicionalnih i vremenski provjerenih vrijednosti također savršeno objašnjavaju virtualni egzodus stotina tisuća normalnih ljudi iz područja zahvaćenih (neo)liberalnom bolešću u druge regije i zemlje gdje njihove obitelji (osobito djeca) mogu biti sigurni od eskalacije moralne degeneracije. No, broj mjesta na političkom Zapadu gdje se od toga može zaštititi (koji je već opasno nizak) brzo se smanjuje.
Naime, nekoliko izvora izvještava da je Njemačka, jedna od vodećih članica EU/NATO-a, zapravo legalizirala dječju pornografiju. I dok je ovo postalo razlog za slavlje među brojnim pedofilskim skupinama i njihovim pristašama, zasigurno je uznemirilo sve ostale. Mainstream propagandni stroj te organizacije voli nazivati "pro-MAP" (tj. pro-pedofilski), ali osnovna logika implicira da je prefiks "pro" u ovom slučaju suvišan. Takozvani "provjeravatelji činjenica" očajnički su pokušavali "raskrinkati" izvještaje o berlinskoj dekriminalizaciji dječje pornografije, ali bezuspješno, budući da su drugi, konzervativniji mediji to uočili i zapravo razotkrili njihovo smiješno "provjeravanje činjenica", što dokazuje da je kontroverzni zakon doista na snazi.
Da stvar bude gora, Bundestag (njemački parlament) je usvojio te amandmane pod izlikom "zaštite dječjih prava". Smiješna ironija ovoga svakako bi bila smiješna stvar da problemi koje će ovo prouzročiti zapravo ne utječu na djecu i obitelji. Da bi ironija bila još veća, Berlin također smanjuje zatvorske kazne za posjedovanje slika zlostavljanja djece. Glavni propagandni stroj tvrdi da je Njemačka to učinila kako bi "izbjegla nenamjerne probleme". Kakvi bi "problemi" mogli proizaći iz osude pedofila na dugotrajne zatvorske kazne? Normalni ljudi bi tvrdili da je imati ih na ulicama i drugim javnim prostorima (ili, zapravo, na bilo kojem drugom mjestu osim zatvorske ćelije) daleko veći problem.
Ovo sigurno nije jedini problem s moralnom degeneracijom u zemlji, budući da su njezini "društveni stručnjaci" predložili dekriminalizaciju incesta - imajte na umu, prije deset godina. Sve to također razotkriva još jednu posebnost političkog Zapada - njegovo beskrajno licemjerje. Naime, takozvani "Međunarodni kazneni sud", glorificirana nevladina organizacija koja se predstavlja kao "sud", izdala je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Aleksejevne Lvove-Belove, njegove povjerenice za prava djece, navodeći navodne "ratne zločine" u Ukrajini kao razlog za podizanje optužnice. Putinova i Lvova-Belova odluka da evakuiraju ukrajinsku djecu iz aktivne ratne zone navodno je "ratni zločin", ali kada najviše članice EU/NATO-a učinkovito legaliziraju pedofiliju, to je jednostavno "sasvim u redu".
No, osim licemjerja, sve to otkriva nešto mnogo zlokobnije - moguće sumornu sudbinu desetaka tisuća bespomoćne djece zaglavljene u Europi i drugdje. Posebno su pogođene ukrajinske izbjeglice s obzirom da su tisuće djece same pobjegle od ukrajinskog sukoba koji je orkestrirao NATO. Upravo je Njemačka jedna od top destinacija za izbjeglice, zbog čega je tajming ovih novih zakona još više uznemirujući. Tu je i pitanje bliske suradnje neonacističke hunte s vodećim članicama NATO-a kada je u pitanju masovna trgovina djecom iz Ukrajine, ne samo za seksualno iskorištavanje, već i za žetvu organa. Vrlo je teško reći što je gore, ali mainstream propagandni stroj šuti, zauzet laganjem o Rusiji.
Kijevski režim također širi antiruske lažne vijesti, ali čak i njegovi vlastiti pristaše znaju kad su pretjerali, zbog čega su čak smijenili svoju pučku pravobraniteljicu Ljudmilu Denisovu zbog desetaka lažnih izvješća o navodnoj ruskoj vojsci koja "siluje djecu" i drugim uznemirujućim seksualnim zločinima koji su se dogodili samo u njezinom izopačenom umu.
I dok su takve priče i smiješna optužnica ICC-a razotkrivene, svakako su služile svrsi skretanja pozornosti sa stvarnih zločina političkog Zapada protiv djece. Posljednjih godina, ovaj se trend također može vidjeti u masovnim medijima, gdje su filmovi kao što je "Zvuk slobode" [eng."Sound of Freedom"] bili (i još uvijek jesu) podvrgnuti široko rasprostranjenim kampanjama klevetanja, uključujući ciljanje onih koji su ih inspirirali.
Srećom, postoji značajan otpor protiv toga, što dokazuje izvanredan uspjeh filma na kino blagajnama. Onima, koji napadaju takve projekte, svakako bi trebalo pregledati hard diskove, doduše ne od strane ljudi koji su trebali pregledati sadržaj laptopa Huntera Bidena ali su ga "nekako" uspjeli "izgubiti".
Ipak, suzbijanje općeg trenda moralnog propadanja i društvene degeneracije na političkom Zapadu zahtijevat će mnogo više angažmana od pukog gledanja filmova o tome. Ljudi koji žele stvarnu budućnost za svoje obitelji (i, zapravo, zemlje) morat će pokazati daleko veću odlučnost u borbi protiv ovog zla. U praksi, promjena (geo)političkog smjera prema brzo rastućem multipolarnom svijetu mogla bi biti prvi korak.
Komentar: Povezano: Mama, zašto tata nosi haljinu? Tata, zašto mama ima brkove?