/SBPeriskop

Zdravlje na vladin recept

Zdravlje i Država
Objavio: Web
Zdravlje na vladin recept





Kao trenutno najmoćniji političar u zemlji Andrej Plenković se osilio, pa je valjda smetnuo s uma da je premijer i cijepljenih i necijepljenih, i da mu je dužnost naći kompromisno rješenje.

„Nismo protiv cijepljenja, ali smo protiv prisile i uvjetovanja i zato ovdje prosvjedujemo“, reći će u tv-mikrofon jedan od nemaskiranih iz buntovne mase na zagrebačkom Markovom trgu izvan zabranjene zone pred Banskim dvorima. Ako nije protiv svoje i kolektivne zaštite od zaraze virusom SARS-CoV-2, učas može prevenirati svako državno uvjetovanje i prisilu: cijepiti se na jednom od milijun i kusur punktova te dobiti Covid-potvrdu. I mirna Bosna. Ne treba halabučiti na ulici, je li, ma što govorili Hrvatska biskupska konferencija (HBK), tzv. desničarski polit-radikali ili sâm predsjednik RH Zoran Milanović („uporno pozivam građane da se cijepe, ali sam protiv cijepljenja na silu, jer građani imaju pravo na zaštitu od ‘epidemiološke’ samovolje, a u zadnje vrijeme imamo veliki problem s mahnitanjem bez ikakvih znanstvenih argumenata“). Zajapureni mladac pak kategorički je, a ne kaže zašto, „protiv zaštitnih maski, testiranja, cijepljenja i Covid-potvrda i želim da se one zakonom zabrane“. E sad, na cijelom svijetu ne postoje vlasti ni države u kojima su zadovoljene baš sve pojedinačne i međusobno suprotstavljene, permutirajuće po prirodi stvari želje i prohtjevi njihovih žitelja, pa je to nemoguće i u Hrvatskoj.

Vrlo je tanka nit između tolerancije i fizičkog nasilja nad onima koji se ne žele cijepiti, testirati, nositi maske, ostati u kućnom pritvoru. Društvene mreže već se pune i gadnom mržnjomLjudi su radikalno podijeljeni na one koji vjeruju vlastima i njihovoj politici upravljanja koronakrizom – bez obzira gdje na globusu i u kojoj državi – i na one koji su kategorički protiv. S razlogom ili bez razloga, odnosno tek toliko da se bude – protiv. Iz inata institucijama i nositeljima moći, pa što košta, nek’ košta. Nekolicina najtvrdoglavijih protivnika cijepljenja, ali i svako malo testiranja izgubili su ovih dana posao u socijalnom sustavu. U zdravstvu, školstvu i inima javnim/državnim službama, gdje se od 16. studenoga više ne može dolaziti na posao ili dobiti uslugu bez Covid-potvrde ili testa, znatno je veći broj radnika na „antivakserskoj“ vagi te će biti zanimljivo kako će Plenkovićeva prisila i uvjetovanje sljedećih dana i tjedana riješiti taj problem. Otkazima ugovora o radu, pa svjesno preuzeti rizik sudskih tužbi sve do Europskog suda za ljudska prava budući da ih domaći pravosudni sustav pod HDZ-ovom kontrolom neće uzeti ozbiljno. I bit će zanimljivo vidjeti koliko će gorljivih sudionika prosvjednih molitvi i halabučenja na ulicama i trgovima – eho dramatičnijih hodnji i tučnjava s policijom u europskim i svjetskim metropolama – izabrati cjepivo i Covid-potvrdu ili test za otići na radno mjesto, obaviti posao u banci, policiji, pošti, školi, zdravstvenoj ustanovi, etc.

Ako nije baš katastrofalno, ali jest vrlo kritično i zadnjih tjedana uglavnom izvan kontrole epidemiološko stanje u Bijednoj Našoj. Šezdesetak ljudi dnevno umire, raspoloživi respiratori uskoro bi mogli biti nedostatni, broj zaraženih postiže rekorde, među njima je trećina cijepljenih s jednom ili ovje doze, bolnice proširuju Covid-odjele, smanjuju broj kreveta za ostale bolesnike, a lakše prijevremeno otpuštaju kući, otkazuju specijalističke preglede i operacije koje nisu nužne, obiteljski liječnici gotovo dnevno dobivaju iz Ministarstva zdravstva i Nacionalnog stožera sve nove i nove obaveze (pod prijetnjom sankcija, sic transit) za koje najčešće nemaju ni prostorne, ni kadrovske niti vremenske uvjete (pozivanje pacijenata na cijepljenje, izvješća o učinjenom, testiranja, silno administriranje, etc.)…

I što sada? Tko je u pravu? Vladajući s HDZ-ovim „epidemiolozima“, paradržavnim Nacionalnim stožerom civilne zaštite i čak Znanstvenim savjetom u kojemu se znanstvenici međusobno ne mogu usuglasiti o bitnomu, pa se javno ograđuju jedni od drugih, ili tzv. glas dijela javnosti koji na masovnim „događanjima naroda“ – na vjerskoj matrici HBK, tzv. desničarskih radikala i ateističkoj istoznačnici predsjednika RH Zorana Milanovića – tvrde kako ih vlasti segregiraju, nedemokratski im uskraćuju temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i međunarodnim pravom. E sad, je li jače ljudsko pravo pojedinca da se ne cijepi, ne testira, pa i ne dezinficira ruke i ne nosi masku, pa takav odlazi na posao i slobodno komunicira u društvenoj sredini te vjerojatnije širi zarazu, ili ljudsko pravo kolektiva da se epidemiološki zaštiti i milom i silom? Vjerujući, je li, da je cjepivo zasad najoptimalniji/najučinkovitiji način suprotstavljanja najtežim ishodima opake bolesti SARS-CoV-2? Drugi je par rukava je li HDZ-ova antireformska vlada dobro upravljala koronakrizom i kako je komunicirala svoju (ne)odgovornost kad joj više no svaki drugi građanin ne vjeruje. Ili, mjere paradržavnoga Nacionalnog stožera ne drži vjerodostojnim.

Andrej Plenković nije premijer samo cijepljenih i preboljelih, a ako nije spreman pojmiti da i ti i necijepljeni mogu širiti zarazu te pravedno/ljudski tretirati sve građane bez razlike, može se povući iz Banskih dvoraTridesetak posto od jedva 55 posto dosad cijepljenih nije samosvjesno pristalo na iglu, već, eto, radi praktične dnevne potrebe koja nema veze s kvazipropagandom tipa „Misli na druge. Cijepi se!“ Misli najprije na sebe i svoje bližnje, a drugi neka misle na sebe, pa će time i svi skupa misliti jedni na druge. I bog te veseli. Da je prave/poštene raščlambe državnog upravljanja koronakrizom – zapravo gemišta plagijata koronaprakse nekih europskih zemalja i popabirčenog znanja HDZ-ovih „epidemiologa“ iz aktualne svjetske zdravstvene periodike – jamačno bi se pokazalo da su najvidljiviji stožeraši (Davor Božinović, Vili Beroš, Krunoslav Capak, pa i Alemka Markotić), njihove desne i lijeve ruke u sustavu, neki najpodobniji  članovi Znanstvenog savjeta, pa i sâm premijer Andrej Plenković najviše učinili upravo u širenju i produbljivanju nepovjerenja najširih društvenih slojeva u tzv. hrvatsku epidemiološku politiku i njihove ključne nositelje. I imamo to što imamo. A to što imamo, miljama je daleko od podnošljivog.

Epidemija buja, ljudi dnevno umiru kao muhe – u nešto više od godine i pol već cca 10.000, cijeli jedan grad veličine Poreča, Knina, Slatine… – a Plenkovićeva neuspješna politika, zatečena u nesnalaženju i nemoćna naći najpovoljnije kompromisno rješenje za sve svoje sugrađane, zlorabi moć vlasti te pribjegava sve strožim restrikcijama i tzv. novonormalnoga  javnog života. Trenira sve grublju strogoću prema sugrađanima, očito ih razvrstavajući u dvije kaste: segregirane necijepljene gotovo bez ikakvih prava te na cijepljene s Covid-potvrdama koji, do daljnjega, mogu živjeti kao ljudi. Strogi epidemiološki Big Brother iz velikoga i moćnog svijeta očito ni Bijednu Našu nije ostavio izvan svoga restrikcijskog sitnozora, pa čim se jače čuje glas nezadovoljstva (čak i cijepljenih vlasnika Covid-potvrda) tzv. malih/običnih ljudi, tim je prodorniji fortissimo possibile eho iz Banskih dvora: „Mi u RH imamo najliberalniji, najučinkovitiji tretman koronakrize, ostvarili smo ljetos i najbolje turističke rezultate u odnosu na konkurenciju, a pogledajte kakva strogoća vlada drugdje u Europi, pa…“

Između redaka se dade pročitati usporedba s Austrijom i Njemačkom, ali i zemljama koje če ih uskoro slijediti u podjelama ljudi na sekte cijepljenih (sa svim građanskim pravima) i necijepljenih (bez tih prava), koji će pod prijetnjom od 300 do 30.000 eura kazne i strogom policijskom paskom biti izolirani u svojim domovima. Dopušteno im je samo na posao i kupiti nužne živežne namirnice u najbližoj prodavaonici. Pod maskom i strogim epidemiološkim mjerama. Paradoks, unatoč visokom postotku cijepljenih u tim, ali i mnogim drugim zemljama u Uniji i svijetu (od 70 do čak 90 i više posto), gotovo eksponencijalno raste broj zaraženih i umrlih, a sve su mlađe dobi. Korona više ne štedi ni malu djecu, ni trudnice, ni starije, ni one s komorbiditetima niti populaciju bez ikakvih zdravstvenih teškoća, a vlasti se bose s epidemijom kako koja zna i umije. Od, recimo, Novog Zelanda ili nekih australskih država, gdje se uvodi lockdown i zbog samo jednog zaraženog, do Švedske koju je kritizirao sav svijet zato što se nije željela zaključati ni strože ograničiti normalan život čak u doba najžešće, smrtonosne žetve virusa SARS-CoV-2.

Ne može Alemka Markotić zagovarati na medijskim presicama strogo pridržavanje preporučenih epidemioloških mjera, a onda otići u vjerničku masu pred zagrebačkom Prvostolnicom i javno, bez maske čitati riječ BožjuŠvedska politika tzv. imuniteta krda nije se pokazala ništa pogubnijom od radikalne strogoće lockdowna. Dapače. To se vidi ne samo po postotku smrtnih ishoda zaraze već i po ekonomskim učincima. Neki u Uniji, pa i sâm predsjednik RH Zoran Milanović, znaju glumatati generale poslije bitke – „mudri Šveđani nisu zbog pandemije zaključavali gospodarstvo i normalan život svojih građana, a svejedno su danas bolji od mnogih koji su prakticirali strogi lockdown i policijski sat“ – što će reći da je populizam nerijetko brži na jeziku od pameti. A nekako će najbliže biti istini to da su svi u pravu i nitko nije u pravu, odnosno da svi misle kako oni drugi nisu u pravu. Uključivo znanstveni svijet koji se trsi prodrijeti u karakter virusa SARS-CoV-2 i iznjedriti pravu formulu za učinkovito uklanjanje te ugroze ljudskog roda. A za to treba vremena i strpljenja. No toksično je za svako društvo, dugoročno toksično i kontraproduktivno necijepljene/netestirane potezom birokratskog pera i bez znanstvene utemeljenosti segregirati kriterijem prisile, ucjene, izopćenja iz zajednice kao da su, je li, apriorno zarazni, kužni…, jer će posljedice sigurno biti strašne. A to nitko ne želi. Tim više jer, dokazano je, i dnevno se potvrđuje, i cijepljeni se dvjema pa i trećom, tzv. buster dozom mogu zaraziti, prenijeti zarazu i cijepljenima i necijepljenima, poslati ih u smrt, ali i sami umrijeti na respiratoru…

I što ćemo sada? Pogotovo u okolnostima kada Plenkovićeva vlast – što papagajski trbuhozbore i svi HDZ-ovi „epidemiolozi“ i znanost na koju se pozivaju – opetuje da svatko ima pravo izabrati hoće li se cijepiti ili neće i kako za to ne mora nikomu ispovijedati svoje razloge. I da nitko ne smije biti diskriminiran ni po jednom kriteriju koji nije pravovaljano normiran u Ustavu RH i zakonima, a uvjetuje život i rad ljudima odlukama/mjerama paradržavnog Stožera koji su sastavili premijer i vlada od HDZ-ovih ljudi i bez pokrića odlukom najvišeg predstavničko-zakonodavnog tijela u RH.  Ako Nacionalni stožer civilne zaštite odlučuje o najosjetljivijim pitanjima i grubo dira u temeljna ljudska prava iz ustavne nadležnosti – a odlučuje i dira – to ne bi smio činiti bez pristanka apsolutne većine (101 od 150) zastupnika tzv. Visokog doma. Predsjednik RH Milanović nije jedini niti je prvi upozorio na taj problem, no premijer Plenković i vlada se prave tošo, a ustavnopravni stručnjaci bliski HDZ-u im odobravaju budući da su svi skupa itekako svjesni kako HDZ-ova tanka saborska tzv. stabilna većina ni u najugodnijem snu nije kadra dobiti 101 zastupničku ruku za ozakoniti ustavnost mjera što ih vladajuća politika šalje „epidemiolozima“ Davoru Božinoviću i Krunoslavu Capaku, i Viliju Berošu u zdravstvenu operativu.

Mogu prosvjedničke mase s Markovog trga te inih trgova i ulica po svoj Bijednoj Našoj hodati na trepavicama, mrmljati očenaše i zdravomarije u najglasnije megafone, prebirati krunice do iznemoglosti, paliti lampione, ogrtati se i „državnim“ zastavama bijeloga početnog polja na šahovnici, žaliti se Ustavnom sudu RH (bivši HDZ-ov ministar pravosuđa Miroslav Šeparović je neki dan opet izabran za predsjednika) i nosati najpogrdnije transparente protiv najmoćnijeg političara u Bijednoj Našoj i podanika mu, ali premijer Plenković ostat će srca kamenoga i duboko uvjeren kako sve što radi – radi zakonito i za dobrobit većine građana. À propos, to isto vrijedi i za naprijed propale inicijative radikalne tzv. desnice i simpatizera im koji žele narodni referendum o uvođenju eura u zamjenu za kunu, etc. Jer, kako neki dan arogantno reče Plenković odlazeći s presice novinaru Nove TV Mislavu Bagi (na prigovor: „Oprostite, ne možete sa mnom tako razgovarati, nisam kampist“): „Mogu, mogu, itekako mogu…“ Zasad, je li, zaista može sve i koliko želi, ali ne može dokle želi, i bez posljedica, pa..

Švedska politika tzv. imuniteta krda nije se pokazala ništa pogubnijom od radikalne strogoće lockdowna. Dapače. To se vidi ne samo po postotku smrtnih ishoda zaraze već i po ekonomskim učincimaKao trenutno najmoćniji političar u zemlji, Andrej Plenković se osilio, ne samo prema medijima koji mu ne idu niz dlaku – a egocentrik ne podnosi ni najneviniju/najdobronamjerniju kritiku – pa je valjda smetnuo s uma da je premijer i cijepljenih i necijepljenih i da mu je službena dužnost, u opisu posla naći kompromisno rješenje. Što učinkovitije, a kompromisno budući da je u demokratskom društvu svako mišljenje vrijedno. Tim više, jer necijepljeni, ili oni koji sami sa sobom nisu načisto  „po tom pitanju“, ili su jednostavno alergični na iglu, ili se ne smiju cijepiti zbog nekih jakih zdravstvenih razloga, etc. nisu sami krivi da ih se tek tako smije izopćiti iz društva. Za mnoga necijepljenja, inate i osjećaje ugroze od vladajućih izravno su krivi premijer i njegovi odabranici u provedbi epidemiološke politike koja se oslanja na direktivu, prisilu, nadmoć utjecaja, prijetnju, itsl., a znatno manje na općinstvu primjerenu, suvremenu, pravodobnu i razumljivu informaciju, na učinkovitu edukaciju i logiku.

Ne može jedna Alemka Markotić, istaknuta članica Stožera, urbi et orbi zagovarati na medijskim presicama strogo pridržavanje preporučenih epidemioloških mjera, a onda otići u vjerničku masu pred zagrebačkom Prvostolnicom i javno, bez maske čitati riječ Božju. Ili premijer Plenković apelirati na svijest i savjest tzv. malih/običnih ljudi po logici „Misli na druge. Cijepi se!“ pa otići u Zadar i bez maske, na pola metra, rukovati se i licem u lice pred tv-okom družiti se sa zaraženim svjetskim teniskim No. One Novakom Đokovićem. Ako je koronakriza, a jest, i ljudi umiru kao muhe, bolnice pucaju po šavovima, pune se sportske arene, etc., ne smije šef tzv. light HDZ-a Plenković naočigled sve javnosti  dopuštati nemaskirane HDZ-ove masovke, vladine sjednice, kojekakve obljetnice, pa mjesecima i presice Nacionalnog stožera, gdje je neepidemiološko ponašanje najnormalnija stvar. Zašto oni smiju i mogu, s razlogom se pita tzv. mali/običan čovo, a ja ne smijem? Iako bih najradije i ja. Je li taj virus SARS-CoV-2 alergičan na Plenković-Capak-Beroševe najvidljivije uzdanice, pa ih neće, a svi ostali su u smrtnoj opasnosti?

Ne ide to tako, i sada imamo to što imamo. Više od 50 posto građana se ne želi cijepiti unatoč zastrašujućoj statistici obolijevanja i smrti, pa će, je li, državna „epidemiološka“ toljaga utjerivati pamet u lude glave? Umjesto da se u miru, razumno, tolerantno, društveno dogovorno i odgovorno, na znanstvenoj logici utemeljeno postigne ne samo zadovoljavajući stupanj cijepljenosti nego i ostvari povoljan društveni konsenzus o tomu kako se kolektivno i pojedinačno nositi s izazovima za koje ni bog niti vrag još nemaju pojma što će donijeti urbi et orbi u valovima/sojevima zaraze dok medicinska znanost uistinu ne zauzda/iskorijeni ovu pandemiju. Valjda hoće, a ako hoće, ne zna se kada će, pa… Svaka druga priča je na vrbi svirala, i ljude se ne smije maltretirati neutemeljenim nagađanjima kao istinama nad istinama. Strašiti ih i prijetiti. Demokracija je volja naroda, ne polit-ideoloških kastâ što se smjenjuju na vlasti. Andrej Plenković nije premijer samo cijepljenih i preboljelih, a ako nije spreman pojmiti da i ti i necijepljeni mogu širiti zarazu i biti opasni i za obitelj i za širu zajednicu te pravedno/ljudski tretirati sve građane bez razlike, može se povući iz Banskih dvora. I to je korisnije no produbljivati razlike i suprotstavljati ljude jedne drugima.

Bit će zanimljivo vidjeti koliko će gorljivih sudionika prosvjednih molitvi i halabučenja na ulicama i trgovima izabrati cjepivo i Covid-potvrdu ili test za otići na radno mjesto, obaviti posao u banci, policiji, pošti, školi, zdravstvenoj ustanoviVrlo je tanka nit između tolerancije i fizičkog nasilja nad tima što se ne žele cijepiti, testirati, nositi maske, ostati u kućnom pritvoru… Društvene mreže već se pune i gadnom mržnjom: „Nećemo dopustiti neodgovornim antivakserima slobodno širiti zarazu i ugrožavati nam živote i obitelji! Ako neće država, sami ćemo uzeti stvar u ruke!“ Opa, samo bi još to trebalo. Drama. Bijedna je Naša sva tamnocrvena na europskom pandemijskom zemljovidu, a unutar zemlje vriju sukobi, nezadovoljstvo i nesloga kojima vladajući ne znaju ili ne žele stati na kraj. Pandemijsko stanje u najbližem susjedstvu, šire u Europi i svijetu također se intenzivira tako da ni visok postotak cijepljenih više ne jamči ništa i nikomu. Tim je potrebnija, je li, mudrost i sabranost vladajuće politike i zdravstvenog sustava kako bi se također mudro i sabrano odgovorilo na epidemijske izazove. Nije dobro zlorabiti vlast, položaj i titule šikaniranjem jednih građana, a istodobno slanjem poruke cijepljenjema i preboljenjem da su zaštićeni i više nemaju problema s virusom SARS-CoV-2. On je tu. Na njega nitko nije imun.

„Ako ne želite da vlada glumi Tita u zaštiti vašeg zdravlja, izađite na mirne prosvjede“, oglasio se u utorak na društvenim mrežama jedan od vidljivijih i češće kontroverznih članova vladinoga Znanstvenog savjeta Gordan Lauc, ismijavajući teror s Covid-potvrdama. No, premijeru pak Plenkoviću, očekivano, nije trebalo časa časiti da brzopotezno otkaže Laucu gostoprimstvo u Savjetu. Istodobno, mediji javljaju o košmaru u zemlji u utorak, je li, glede&unatoč uvjetovanju dolaska na radno mjesto Covid-potvrdom, dokazom o preboljenju bolesti SARS-CoV-2 ili testom. Osnovna škola u Slanom jamačno drži komedijaški rekord budući da su se gotovo svi nastavnici i osoblje solidarizirali s necijepljenim kolegama, pa su nastavu prvog dana primjene Covid-režima – pretrčavajući od razreda do razreda – održali samo jedan profesor i školski ravnatelj. I eto ti ga na, vuk sit i ovce na broju? Ravnateljica zadarske Osnovne škole „Šime Budinić“ pak pozvala je policiju zbog dvije djelatnice koje su se oglušile o stožerašku direktivu i počele raditi bez Covid-potvrde ili testa. Zdravlje na vladin recept? Nije zlato sve što sija, a najgore je kad započne liječenje na pogrešnoj dijagnozi.

h-alter


 1 Komentara

Komentirati možete samo kao prijavljeni korisnik

lavinija 19.11.2021 15:10

Autoru :

uopće se ne vidi svrhovitost ovoga teksta , samo puko nabrajanje svih poznatih činjenica počevši od lanjske Ponoćke i čitanja Alemke Markotić ( pred godinu dana skoro )pa do najnovijih Laucovih izjava i najnovijih prosvjeda...

Kakav je stav autora --interesira me kao čitateljicu računajući ,da i on osobno ima svoje razloga pro & contra situacije koja je gotovo izmakla kontroli s bolesnima, sa smrti , s prosvjedima i nesnalaženju pojedinaca..?
Članak bi bi svrsishodniji da ima iskustveni dio : ovako, samo puko nabrajanje svega što pratimo je samo sterilno promatranje autorovo iz njegovog, novinarskog ugla.......

Poruke o Plenkoviću i Stožeru i Božinoviću pogotovo koji je naučio terminologiju epidemiologije su - deja vu