ZDS-Plenkovićev „državni udar“ na samoupravni Zagreb

Policija pak na Trgu bana Josipa Jelačića – neovlašteno, protuzakonito – zabranjuje komunalnim redarima obavljati svoj posao dok naručeni vladini radnici postavljaju pozornicu za MPT-ov nastup. Policija u ponedjeljak dopodne ulazi u sjedište gradonačelnikove stranke Možemo! pod izgovorom da je obaviještena o navodno podmetnutoj bombi i prijetnji smrću gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću: „Nećeš živ dočekati jutro!“

Na ulazu u zgradu Gradske uprave pojavljuje se robustan lik s velikim zvučnikom iz kojeg trešte MPT-ove „domoljubne“ pjesme, a policijski kordon nedugo potom prekida rad institucije i evakuira službenike, jer je i tu navodno podmetnuta eksplozivna naprava. Tomašević ne želi napustiti ured. Naravno da bombe nisu pronađene, a gradonačelnik na izvanrednoj presici u 14.15 sati raskrinkava HDZ-ove lažne optužbe i izravno optužuje premijera Plenkovića za kršenje i Ustava i zakona, za „državni udar na zagrebačku samoupravu“.

To je presedan nad presedanima. „Nikakve prijetnje smrću, bombom ili prosvjedi pred mojim stanom neće me pokolebati da promijenim odluke koje sam donio i koje je donijela Gradska skupština“, kazao je Tomašević. „Ja ne odgovaram Vladi RH, nego građanima Zagreba. Neću pognuti glavu ni pred kim.“ Plenkovića je na izvanrednoj presici još žešća optužio predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić.

Na MPT-ovu nastupu na trgu, naravno, ništa nova – reciklaža istoga „domoljubnog“ jada i bijede – ali ništa nova ni u proustaškom reagiranju i koreografiji dijela publike. U prvom planu nisu bili rukometaši i medalja, nego estradnjak kojem su na duši ustaški krvnici Ante Pavelić, Crna legija, Jure Francetić i takvi iz paklenog mraka jezive prošlosti.

Vrag zna što još slijedi

„Budući da bi to bilo protivno odlukama gradske uprave i Gradske skupštine o korištenju ustaškog pozdrava, koje vrijede za sve izvođače, pa i Thompsona, koji je ta pravila već prekršio na koncertu u Areni – nismo mogli udovoljiti zahtjevu rukometnih reprezentativaca“, objavio je Tomašević uoči HRS-ova otkazivanje svečanog dočeka na središnjem trgu u metropoli. „Nakon toga je reprezentacija odlučila da dočeka u tom slučaju u Zagrebu neće biti.“

Slobodarski Zagreb „zna šta je bilo“ i 1941.–1945. i 1991.–1995. godine, pa ne želi Thompsona, ali ga je Plenković dovukao protuustavnim nasiljem nad lokalnom samoupravom. Kao što se moglo i očekivati, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena je eksplodirala bučnim sukobom tih što se obaraju drvljem i kamenjem na Tomaševića i onih što mu odlučno daju potporu. Podijeljena Hrvatska na djelu!? Itekakvom. Hrvatska je eksplodirala još većim podjelama i vrag zna što još slijedi.

„Zagreb je glavni grad svih Hrvata i u njemu su se događali najveći i najsvečaniji dočeci naših sportaša nakon uspjeha koji su ujedinjavali cijelu naciju“, karakteristično je zagrmio s hrpe drvlja i kamenja saborski zastupnik i šef Mosta nezavisnih lista Nikola Grmoja. „Zato je sramotna Tomaševićeva odluka da ne udovolji želji onih koji su razveselili cijelu Hrvatsku.“ Saborska pak zastupnica Dalija Orešković (DOSIP) zastupa suprotno: „Zagreb kao glavni grad mora štititi dostojanstvo i identitet Hrvatske od onih koji uzvikuju ono što se ne smije.“Ovogodišnje je Europsko rukometno prvenstvo ovih dana (ne)očekivano  opet naplavilo na sprud javne pozornosti i sporenja lika i estradno djelo kontroverznog pjevača, što je bacilo neugodnu sjenu na inače primjeran nastup nacionalne reprezentacije i osvajanje brončane medalje, trećeg mjesta u Europi. Više su i glasnije reagirali hrvatski mediji, političari i politikanti svake vrsti no civilizirana Europa, koja – za razliku od njih i MPT-a – također „zna šta je bilo“,  pa ne želi njegove kvazideseteračko-guslarske krivotvorne povijesne lekcije u proendehazijskom celofanu.

Najprije je Europska rukometna federacija zabranila izvođenje Ninčević-MPT-ove velikohrvatske pjesme „Ako ne znaš šta je bilo“, navodno „neformalne himne najboljih hrvatskih rukometaša“, a potom se uzvitlalo vrzino kolo pro et contra domaćih reagiranja.

„Sad ćemo još više i glasnije pjevati ‘Ako ne znaš šta je bilo’“, sarkastično je HDZ-ov predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković sipao inat u državno tv-oko, što je kerozinski-visokooktanska poruka, je li, u prilog još većim podjelama/razdorima u inače polit-ideološki, ekonomski, socijalno, etnički, pa i (ne)vjerski razbucanom društvu. Egzistencijalno ovisnom o eurićima iz prosjačkog šešira pred bruxelleskim staklenjakom.

Proendehazijska strašila u političkom tzv. mainstreamu i autsajderskom pro-U crnilu, moralno potkapacitirana, potom dižu tenzije na višu razinu: hoće li zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je bio dopustio MPT-ov polumilijunski dernek prošlog ljeta na Hipodromu, pa koncem godine zbog (pro)ustašluka i ZDS-a zabranio drugi uzastopni u Areni, dopustiti MPT-ov nastup na Trgu bana Josipa Jelačića bude li svečanog dočeka rukometašima i budu li oni to opet tražili?

Nakon neurolomne pobjede hrvatskih rukometaša u utakmici s Mađarima i ulaska reprezentacije u polufinale, gdje je navijački narod već svršavao na zlatnu medalju (i ništa manje!?) – a samo su dva irska gola nedostajala za tzv. drvenu medalju – šampionska je histerija s MPT-om na krijesti bacila ustranu svaki drugi dnevni događaj i kod kuće i u svijetu. U medijima se naveliko podsjeća na MPT-ov nastup lani na središnjem zagrebačkom trgu za dočeka srebrnih rukometaša sa Svjetskog prvenstva.

Pjevao je „Gene kamene“, „Lijepa li si“, „Ako ne znaš šta je bilo“, dvaput izlazio na bis, a raspomamljeni je Domagoj Duvnjak dograbio mikrofon te poveo i pjesmu „Moj Ivane“…

A javnost je podijeljena. „Naravno da mu treba dopustiti nastup“, sažeto je mišljenje jednih, „jer promovira domoljublje, a ovi anti-Hrvati ga ne vole. Ako može pjevati u Zagrebu Lepa Brena, koja je ostala u Srbiji i bila s četnicima, zašto ne bi smio i Thompson, gost rukometaša!“ Drugi su također rezolutni: „Propagira ustaštvo i genocidan režim koji je teško osramotio hrvatski narod pred svijetom, ne volim njegove pjesme, kao ni mnogi drugi ljudi. Tom pjevaču nema mjesta u demokratskoj javnosti.“

A kaj sad!?

Nakon Tomaševićeve zabrane drugog MPT-ova koncerta u zagrebačkoj Areni, njegovi su fanovi iz navijačke skupine Bad Blue Boysa (BBB) za utakmice Dinama i Lokomotive izvjesili na sjevernoj tribini stadiona u Maksimiru uvrednjivu provokaciju „Za dom spremni“ s parolom „I kaj sad, gradonačelniče“.

A kaj sad s istim duhom s MPT-ova prvog koncerta u Areni s kojega je pjevač izravno pozvao „domoljube“ da smijene s vlasti „nedomoljubnog“ Tomaševića i „sektu Možemo!“. U međuvremenu je DORH odbacio kao neosnovanu MPT-ovu tužbu protiv zagrebačkoga gradonačelnika (svojedobno je izgubio i spor zbog zabrane nastupa u pulskoj Areni), jer da je zabranom njegova koncerta nanio financijsku štetu gradskom proračunu i samom pjevaču.

I kaj sad s hrvatskim rukometnim reprezentativcima, koji se bacaju po podu, polijevaju se konzervama piva (!?) i divljaju u svlačionici u Malmöu nakon vrlo neizvjesne pobjede nad mađarskim izvrsnicima, gdje im je ispušni ventil – uz „Ako ne znaš šta je bilo“ – i ZDS iz MPT-ove pjesme  „Bijeli golubovi“. Uzdignutih ruku – poput narodnog heroja iz Opuzena Stjepana „Steve“ Filipovića, kojeg su 1942. godine objesili četnici Koste Pećanca – raspomamljeni je David Mandić poveo „…a bili su za dom spremni“.

A povijesno neuki i glazbeno neobrazovani Mandić, koji možda zna s loptom, nema pojma da su ti glubovi bijeli u zbílji bili ne samo crni poput pakla, s ušatim U na kapama, prsima i šahovnici te ZDS-om na usnama, već i krvavi do ramena nedužnom krvlju Srba, Roma, Židova, Hrvata i inih u tzv. NDH. Genocidu i „palom golubova jatu“, ogrezlom u zločinu protiv čovječnosti, vlastite nacije i samog Boga se ne pjeva, nego se energično odbija od sebe glasnim – ne ponovilo se!

Krvavo je „jato“ dobilo u „susretu s ognjem pakla“ što je zaslužilo, čak i puno više. Zaslužilo je da mu se zauvijek izbriše ime i svaki spomen u uljuđenom svijetu. Sam je MPT podijelio na društvenim mrežama to svlačioničko „slavlje“ ulaska CRO rukometaša u polufinale „zlatnog sjaja“, a notorni je ZDS-ovac Miro Bulj, gradonačelnik Sinja koji je lani organizirao MPT-ov koncert u svom gradu netom poslije zagrebačkog, podijelio video snimak Mandićeve sramote, koju rukometaši snimaju mobitelima.

„Evo zašto su uspješni!“ – napisao je uz snimak saborski zastupnik Mosta nezavisnih lista Bulj. „Zato jer nisu uškopljeni i jer su Hrvatine. A bili su ZA DOM, bili smo za to.“ U slučaju Tomaševićeva odbijanja MPT-a na svečanom dočeku u Zagrebu, unaprijed je ponudio gostoprimstvo u Sinju. Gostoprimstvom rukometašima sad se javlja gradonačelnik Splita  Tomislav Šuta (HDZ)…

A „Hrvatine“ u nacionalnim dresovima, koji ne bi smjeli imati baš nikakve veze s ustaškim genocidom i najcrnjom ideologijom u povijesti ljudskog roda – nacizmom i fašizmom! – razdirali su ZDS pro-U grla usred Danske:

„Bijeli križ opomenu šalje/ Putniče, stani, ni koraka dalje/ Ovdje je palo golubova jato/ A bili su za dom, bili samo za to/ Pomoli se, onda dalje kreni/ Na ovom su mjestu pali golubovi bijeli/ S ognjem pakla tu su se sreli/ Ostala su polomljena krila/ A bili su za dom spremni“…

I onda se isti proustaški žal ponavlja u još dvije strofe istoga „pjesničkog“ jada, odjevena u jednako preskromno drnda-mrnda notno ruho za virgo intacta uho bez sluha. Baš kao i sve ine MPT-ove estradne „umjetnine“ ZDS i pro-U naboja na koje ekstatično svršava fanatična „domoljubna“ falanga što naraštajima ne može progutati činjenicu da suTitovi partizani i većinski, slobodarski hrvatski narod u bratstvu sa svojim sužiteljima ine etničke i vjerske pripadnosti 1941.–1945. godine ubili boga u veleizdajničkim ustašama i razbili im tzv. NDH. Od čega se nikad više nisu oporavili, a ne mogu se pomiriti s tim ni 80 godina kasnije.

Nacifašistički slugani ustaše – koji su u 40-ak konc-logora i masovnim ubojstvima po gradovima i selima desetkovali žitelje tzv. NDH te već prvih dana četverogodišnje međunarodno nepriznate strahovlade darovali okupacijskim gazdama u Berlinu i Rimu najvrjednije i najljepše dijelove hrvatske domovine – gadno su se proveli u ratnom srazu s crvenom zvijezdom petokrakom. Pa ju sada ne mogu vidjeti ni na boci Heineken piva, sanjaju u najgorim noćnim morama i željeli bi je izjednačiti s ušatim U i nacističkom svastikom… A to ne ide, pa ne ide.

Ustaše i tzv. NDH su – sa svim svojim ZDS-ovima, ušatim U, bijelim prvim poljem šahovnice bez krune pet hrvatskih povijesnih pokrajina (među kojima nema tzv. Herceg-Bosne ni „uplakane mostarske Gospe“ iz MPT-ovih pjesama, svastikama i inim nacifašističkim provijantom – bili i ostali na pogrešnoj strani povijesti. Bili su i ostali obilježeni za sva vremena kao najcrnje, najprljavije, najsramotnije nacionalno zlo, gnojni prišt na povijesno čistomu, slobodarskom hrvatskom i zagrebačkom licu.

Otuda instinktivna, valjda genetska i osvetnička potreba pro-U potomaka i fanova ustaške veleizdaje za revizijom po svaku cijenu povijesnih činjenica eda bi se prokazalo partizansku borbu, Josipa Broza Tita, crvenu zvijezdu petokraku, SFR Jugoslaviju, ideju nesvrstanosti i socijalizam s ljudskim licem kao „zločin nad hrvatskim narodom“. Sic transit. „Zločin“ nad Hrvatima, koji su listom ustali oružjem srušiti tzv. NDH!? Ustaše i aktualni proustaše – nisu hrvatski narod.

Ustaše su, pjevaju MPT i nesretni rukometaš David Mandić, „hrvatski domoljubi“ („jato bijelih golubova“, sic transit), a partizani „egzekutori Hrvata i hrvatstva, katoličanstva i samog Krista“ („oganj pakla“, sic transit)!? To je, je li, „domoljubna“ poruka svih MPT-ovih pjesama s kič koreografijom: imitacija Excalibura kralja Artura u desnici, vatra šiklja oko smrknuta lica i stisnutih zuba, dronovska Gospa na nebu…! Grmi: „Za dom…“, a raspomamljena masa još glasnije: „…spremni!“ To i takva ima biti Hrvatska!? Ni slučajno, ni u snu! Vrag nek’ takvu nosi kamo ga volja!

Dio žitelja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene se zgraža – „notorno ustaštvo gotovo stoljeće nakon što je slobodarski svijet uvjerljivo nogirao  nacizam i fašizam na smetlište povijesti“ – a dio RH je za puno pravo građanstva neoustaštvu. Manjinski dio, sudeći po rezultatima svih izbora u prošla tri desetljeća i stalno autsajderskoj poziciji tzv. radikalno desnih politika.

Bomba na navodnu svetinju

No, bez obzira na novčane benefite, razloge političkih afiniteta i kvalitetu (ne)znanja o činjenicama povijesnih turbulencija na domaćem tlu i širem prostoru, što mora da ima u glavi svršeni konobar iz splitske ugostiteljske škole da uporno, inatljivo i bezobzirno zlorabi estradnu vidljivost  bildanjem „popularnosti“ veličanjem ustaštva!? Epizode notorne hrvatske sramote, koje se treba stidjeti. I koje se stidi većina građana. Koju čak notorni apologeti ustaškog pokreta (npr. Ruža Tomašić rođ. Budimir) priznaju kao „pogrešku“ u dijelu masovnih zločina nad Srbima, Romima, Židovima, nepoćudnim Hrvatima i inim oponentima režima tzv. NDH.

MPT jako dobro zna da svojim estradnim porukama dolijeva kerozin na opasnu vatru podjela, razdora i sukoba u neveliku hrvatskom društvu, a svejedno se ne želi prizvati pameti. Žestoko lupeta (pro)ustaško crnilo kao Maxim po diviziji, vodi i politički i mentalno već odavno izgubljene ratove za nešto čemu nema ni povratka niti je moguća pretvorba dreka u zlato. Zašto MPT čini to što čini, a navodno su mu na duši samo „Hrvati, domovina, obitelj i katolička vjera“?

Zašto baca razjedinjujuću polit-ideološku bombu na tu svoju navodno svetinju – među Hrvate, na zajedničku im domovinu s ne-Hrvatima, među hrvatske i ine obitelji i među katoličke vjernike, koji ne misle svi dobro o ustašama i tzv. NDH? Dapače. Zašto mazohistički trpi biti personom non grata ne samo na Europskomu rukometnom prvenstvu nego i u dijelu vlastite domovine, u cijeloj balkanskoj regiji, Europi i šire?

Propagiranje hrvatske inačice nacifašizma nije perspektiva demokratske Hrvatske jer nepomirljivo/drastično suprotstavlja građane jedne drugima. Eskalaciji tog beznađa izravno kumuje HDZ-Plenkovićeva vlast. Tolerira povijesni revizionizam (radikalna tzv. desnica priređuje u Hrvatskom saboru „okrugli stol“ o rehabilitaciji ustaškoga konc-logora u Jasenovcu, sic transit), a nakon lanjskog premijerova dolaska s vlastitom djecom MPT-u po autograme uoči koncerta na Hipodromu više nije bilo razumnih i zakonskih kočnica za zaredale proustaške ekscese i MPT-ove ZDS i pro-U nastupe. Treba li Hrvatskoj opet nesreća u kojoj će pasti krv!?

„Da je Ante Pavelić živ, ne bi mu se svidjelo to što rade Thompson i njegovi obožavatelji: ‘Marko, sine, je li se ti to mene sramiš?’“ – komentirat će splitski književnik i kolumnist Ante Tomić. „Kukavna je ta skrivena romansa Thompsona i njegovih obožavatelja s ustašama. Igre riječi, šifre i metafore umjesto direktnog govora.“ Tomić uspoređuje taj maškarani  kukavičluk ganganjem – „jednom davno, u nenarodnom režimu, u gostionici u mom selu“ (Dalmatinska zagora, op. a.) – stihom: „Ustaše se curice u zoru, smijalo se sunce na prozoru“… Seljačka posla!?

U kolumni pak o prosvjednom skupu u Splitu zbog uhićenja nekolicine u crno maškaranih ZDS i pro-U navodno navijača Torcide, koji su napali djecu, žene i starije muškarce na priredbi u sklopu Tjedna srpske kulture, Tomić je zapisao: „Očekivali su Krila Oluje (akrobatska skupina HRZ-a, op. a.), alkare, Gotovinu, časne sestre i Bujanca (Velimir, notorni ZDS i pro-U novinarski samouk, osuđeni diler koji je kokainom plaćao usluge prostitutki i kojemu je lokalna televizija Z1 neki dan ukinula pamflet-emisiju Bujicu, op. a.)… Ali ćorak!

„Ukazao se samo Skejo s pičić brčićem“ (hitlerbrčić Marko, ratni zapovjednik HOS-ove IX. bojne Rafael vitez Boban, skandalozan lik koji, nepozvan, dovodi na državne obljetnice uvijek istu skupinu ‘crnaca’ što uzvikuju ZDS i desnicama mjere visinu kukuruza, op. a.). Drugom će prigodom Tomić zapisati: „Kakav krš mora biti u Thompsonovoj glavi. A koliko je tek razočaranje kada te od svih podrže samo Keleminec (Dražen, šef gotovo nepostojeće Autohtone stranke prava, koji otvoreno ustašuje po Zagrebu, a policija ni abera o notornom kršenju javnog reda i mira, op. a.) i šačica njegovih luzera.“

Sportske i kulturne priredbe, najveći dio medija, čak govornica državnog parlamenta, vjerski skupovi i nerijetko školske katedre na satovima tzv. društvenih predmeta već su neko zabrinjavajuće vrijeme poligoni gdje se ekscesni (pro)ustašluk neometano iživljava kao globalna nacionalna vrijednost. HDZ-Plenkovićeva vlast neskriveno drži ljestve time što polit-ideološki nastrano gura pod tepih jasnu ustavnu normu. Neće biti da to premijer Andrej Plenković i MPT ne znaju. A „znaju šta je bilo“, sic transit.

Antinacifašizam se već u Izvorišnim osnovama Ustava RH izričito navodi kao neupitnu vrijednost u „uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.–1990.)“.

Što tu nije jasno MPT-u, Ninčeviću, Plenkoviću, Jandrokoviću,  policijskomu ministru Davoru Božinoviću, sucima koji dekriminaliziraju ZDS i „braniteljske zabranjivače“, proustaškim golubarima, „uplakanoj mostarskoj Gospi“, svima koji „(ne)znaju šta je bilo“ 1941.–1945. i 1991.–1995., ZDS-„junacima“ iz stadionskih čopora, batinašima skrivenih lica fantomkama i kojekakvim krpama da ih mater ne vidi, ponoćnim mrčiteljima fasada, pothodnika, prometnih znakova…!?

Da „znaju šta je bilo“, pa zasuču rukave i sinergijski sa sugrađanima prionu izgradnji složne i napredne domovine i boljitka svih njezinih ljudi, brojčano i samodostatno skromna hrvatska zajednica ne bi trokirala besmislenim sunovratom u prošlost. Nema kruha od prepravljanja već završenih bitaka ustaša i partizana, oktroiranja krivotvornog domoljublja, uvjetovanja nacije vjerom, izvlačenja kostura iz ormara, rasprodaje moralne (ne)podobnosti…

A nema kruha ni od grafiterskih mrzitelja bez pokrića s društvenih mreža i poziva na ubojstva vidljivijih hrvatskih Srba (npr. Milorada Pupovca) i „nepoćudnih Hrvata“ (npr. Tomislava Tomaševića, Siniše Hajdaša-Dončića, Dalije Orešković, Anke Mrak-Taritaš…).

U zagrebačkim Gajnicama godinama nitko ne briše grafite „Kill Srbe“,  „Mamiću Srbine“, ušato U s križem među krakovima… Neki kukavički idiot misli da je biti Srbin nešto uvredljivo u odnosu na biti Hrvat! Po čemu je, recimo, biti Hrvat nešto pohvalno, časno ili vrjednije od biti Srbin, Rumunj, Francuz, Talijan, Kinez, Inuit…!? Ama baš ni po čemu. Netko jest ili nije čovek svojim ponašanjem i djelom, a svaka etnička skupina, baš svaka, ima i svoje razumne ljude i svoje idiote. Netko je, je li, dobro primijetio da u vrijeme bujičnih poplava uvijek feklije isplivaju.

U pothodniku pak kod osnovne škole u Savskom Gaju su neki dan osvanuli grafiti s pozivom na ubojstvo saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, što ga, kaže, „nije iznenadilo, jer se takve i poruke ‘Ubij Srbina’ već dugo nesmetano ispisuju/izvikuju prije i nakon sportskih i glazbenih događaja. Ova poruka je samo najekstremniji iskaz mržnje i pozivanja na nasilje kakve redovno dobivamo u inboxe te u komentarima ispod objava o našim aktivnostima.

Velika lova iza dimne zavjese

One su, uz ustaški ZDS i nacističke kukaste križeve, dio prisutne kulture mržnje, koja se vidi po ulicama i drugim prostorima. Neke od poruka mržnje se čuju u Saboru, a nerijetko im mediji daju javni prostor bez osude i komentara, pa možemo očekivati samo njihovo širenje i radikalizaciju. Možemo se samo pitati što je sljedeće i tko je sljedeći“.

A MPT i njegov fan iz Banskih dvora Andrej Plenković, odgovoran za društveno zdravlje i za poštivanje antinacifašističke ustavne norme, je li – ni abera!? Nedopustivo. Prvi na toj mržnji i povijesnoj reviziji mlati nevjerojatnu lovu, na Trgu bana Josipa Jelačića je bio glavna „zvijezda“ – ne rukometaši i brončna medalja! – a  drugomu je to dobrodošla dimna zavjesa iza koje se skriva kronična nesposobnost njegove/HDZ-ove vlasti u upravljanju tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom.

Plenković očito počinje predizbornu kampanju dvije godine ranije, i to na pogon MPT-ova proustaštva, po cijenu produbljivanja podjela u društvu. Godine 2018. mu je zabranio nastup na Trgu bana Josipa Jelačića na dočeku srebrnim nogometašima sa Svjetskog prvenstva. Sada mu treba za pridobiti biračke simpatije rakove djece s radikalne tzv. desnice?

„Zaključak Vlade Republike Hrvatske – temeljem kojeg je uzurpirala organizaciju dočeka hrvatske rukometne reprezentacije na Trgu bana Jelačića u Zagrebu – neustavan je, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove“, komentirao je predsjednik Republike Zoran Milanović na FB-u proustašku agresiju zdesna na srce hrvatske metropole. „Iz tog neustavnog i nezakonitog postupanja Vlade RH proizašla je nezakonita primjena policijske sile protiv komunalnih službi Grada Zagreba koje su spriječene u obavljanju svojih zakonom jasno propisanih ovlasti.

Vlada RH je provela svjesnu destrukciju ustavnog poretka uz prethodno izmišljanje pravne osnove za svoje postupanje i postupanje policije. Takvo postupanje Vlade RH zapravo je otimanje države i beskrupulozno izazivanje podjela među hrvatskim ljudima. Za to je odgovoran predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.“

Je li sada MPT – da se našalimo (!?) – prisiljen u HDZ-Plenkovićevoj predizbornoj kampanji odraditi onih navodno 515.000 eura, koje mu je za kriminal osuđen bivši premijer Ivo Sanader svojedobno bio platio da ne pjeva za pravaše i inu proustašku desnicu!?

tacno