Činjenice i brojke čine njegove usporedbe Rusije i Hitlera smiješno licemjernima
Obljetnice mogu biti prilike. Na bolje ili na gore. U slučaju nedavne obljetnice masovnog napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. – kodnog naziva Operacija Barbarossa od strane Nijemaca – ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski, koji je do sada bio više nego ikad najbolji, odlučio se za najgore. Koristeći vlastiti Telegram kanal, Zelenski je podijelio svoje bizarno gledište o tome zašto je ta obljetnica važna. Ukratko, zato što može poslužiti u informacijskom ratu protiv Rusije.
„Prije osamdeset godina“, napisao je vođa kijevskog režima, „svijet je pobijedio nacizam i zakleo se 'Nikad više'. Ali danas Rusija ponavlja zločine nacista [...] Sada se Ukrajinci bore protiv rašizma [pogrdan izraz koji spaja riječi 'Rusija' i 'fašizam'] s istom hrabrošću s kojom su naši preci pobijedili nacizam...“
Gdje početi? Zašto ne s očitim: DA je Rusija slijedila nacističke primjere, onda bi velik dio Ukrajine sada izgledao kao, na primjer, Gaza. I dok je svaka smrt tragedija, broj ukrajinskih civila ubijenih u ratu u Ukrajini bio bi sasvim drugačijeg reda veličine.
Ovo nije stvar mišljenja. To je činjenica koja se može kvantificirati i dokazati: Do kraja svibnja, UN je izbrojao oko 13.279 ubijenih ukrajinskih civila, od početka velikih borbi u veljači 2022. Istina je da UN također upozorava da su to konzervativne, minimalne brojke.
Ipak, razmotrimo neke brojke za Gazu koja je pod izraelskim genocidnim napadom od listopada 2023. Početkom lipnja, ministarstvo zdravstva enklave - općenito priznato kao pouzdano i ujedno konzervativno sa svojim brojkama, unatoč izraelskoj i zapadnoj propagandi - izbrojalo je preko 55 000 Palestinaca ubijenih samo u Gazi (izraelske žrtve na Zapadnoj obali i drugdje, naravno, ne treba zaboraviti).
Ministarstvo zdravstva Gaze ne razlikuje borce otpora od civila, ali postoji praktički stručni konsenzus da je udio potonjih neobično visok, što se i očekuje tijekom genocida. Primjerice, recenzirana studija u prestižnom i nepristranom medicinskom časopisu The Lancet procijenila je da je 59,1% smrtnih slučajeva između listopada 2023. i lipnja 2024. bilo žena, djece i starijih osoba. Druge jednako ugledne organizacije čak su procijenile oko 90% civilnih žrtava u Gazi.
Imajte na umu da je gore navedeno namjerno ograničeno na minimalne procjene. Kao što je i The Lancet pokazao, stvarni broj poginulih u Gazi vjerojatno je daleko veći. Također, nemojmo se ovdje ni zadržavati na „detaljima“, poput toga da Gaza sada ima najveću koncentraciju djece s amputiranim udovima na svijetu.
Jer čak su i gole navedene brojke dovoljne da se stekne osjećaj proporcije i perspektive: Gaza je prije izraelskog masovnog napada imala ukupno stanovništvo između 2,2 i 2,4 milijuna. Ukupna populacija Ukrajine uoči velike eskalacije u veljači 2022. bila je nešto više od 41 milijuna , prema službenim ukrajinskim izvorima.
A sada usporedite broj civilnih žrtava i ukupan broj stanovnika. Očito je: ako Vladimir Zelenski traži državu koja koristi metode - ako je to uopće prava riječ - nacističkog ratovanja, onda bi to bio Izrael, a ne Rusija. Ali on to ne može reći jer je Izrael povezan sa SAD-om i Zapadom, baš kao i njegov vlastiti režim.
Brojke mogu pomoći u razotkrivanju očitih laži, posebno kada su tako zapanjujuće nedvosmislene kao u ovom slučaju. Ali kvantitativno nije sve, očito. Što je s onim što društveni znanstvenici i povjesničari - poput mene - nazivaju kvalitativnom dimenzijom? Drugim riječima, što je s onim što ljude pokreće?
U tom smislu, zapadni posrednički rat protiv Rusije i putem Ukrajine svjedočio je jednoj od najuspješnijih operacija političkog zataškavanja u novijoj povijesti. Prije nego što je Kijev, prvo pod Zelenskim prethodnikom Petrom Porošenkom, a zatim i pod samim Zelenskim, pretvorio Ukrajinu u zapadno oruđe i ovan za udar protiv Rusije, barem neki zapadni stručnjaci, pa čak i mainstream mediji, bili su dobro svjesni da Ukrajina ima brzorastući, sve moćniji i izuzetno subverzivan (domaći i međunarodni) krajnje desničarski pokret.
Od 2014. godine, čak je i BBC još uvijek priznavao da ukrajinski mediji i političari namjerno "podcjenjuju" snagu i značaj svoje krajnje desnice. Ali onda su se, kao po naredbi, zapadni mainstream mediji ujedinili kako bi omalovažili ovu zlonamjernu silu, pretvarajući se da je ili jedva da postoji (a svaki suprotan dojam bio je, naravno, "ruska dezinformacija" ), da je zapravo bezopasna (šačica neshvaćenih "domoljuba" s nekoliko tetovaža koje izgledaju kao nacističke, ali su zapravo samo Tolkien) ili da je na putu oporavka, prolazeći kroz stalnu i, naravno, potpuno iskrenu konverziju u mainstream politiku.
Ono što se u stvarnosti dogodilo jest da je, umjesto prilagodbe zapadnom „vrijednosnom“ mainstreamu ili Centru – gdje god se to navodno nalazilo – ukrajinska krajnja desnica uspjela prilagoditi taj mainstream svojoj volji. Vjerojatno zato što stvarno postojeće zapadne „vrijednosti“ ionako imaju istinsku povezanost s fašizmom.
Sada kada rat Zapada ide loše, što čak i zapadni mediji moraju priznati , čak je i francuski Le Monde – jednako rusofobni i posrednički ratni kao i njihovi najgori pandani u SAD-u – primijetio da su krajnje desničarske, čak i strogo neonacističke tendencije – pristojan izraz – žive i djeluju u ključnim jedinicama ukrajinskih oružanih snaga. Dragi kolege iz Francuske: Čestitam! I trebali biste vidjeti politiku.
Budući da Zapad i Ukrajina gube rat, očekujte još takvih šokantnih ponovnih otkrića onoga što svaki objektivni promatrač već dugo zna: U ukrajinskom ratu, dom muškaraca i žena koji istinski uživaju u pokazivanju nacističkih simbola - od svastike do Wolfsangela i sunčanog kotača - nalazi se u Ukrajini.
To ne znači da većina Ukrajinaca stoji na njihovoj strani. Ali njihov režim i mediji koje kontroliraju jesu. Isti režim i mediji koji monotone o Rusiji i nacistima. Kao što - s pravom - kažu za Izrael, tako i za Zelenskijev režim: Svaka optužba je priznanje.
