Rusima se živo fućka hoće li kijevski režim prepraviti nekim dekretom Ukrajinsku pravoslavnu crkvu u filijalu Vatikanske kurije, eda bi „pokazao ruskom pravoslavlju“ da ga ne šljivi pola posto.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji se rukama i nogama sada opire redovnim izborima u svojoj zemlji ne i li zadržao autoritarnu vlast u okolnostima kada ga sustiže odgovornost za najveću ukrajinsku tragediju u povijesti što ju je skrivio dopustivši SAD/EU/NATO-u i tzv. partnerima zaratiti s Ruskom Federacijom u Ukrajini, ozakonio je u srpnju 2023., a operacionalizirao pola godine kasnije slavljenje pravoslavnog Božića na katolički/gregorijanski nadnevak – 25. prosinca. Ne bi li se, kaže, oteo utjecaju Ruske pravoslavne crkve koja, je li, podržava ne samo kremljski režim Vladimira Vladimiroviča Putina nego i rusku „ničim izazvanu (sic transit) vojnu agresiju na Ukrajinu“. Zelenski nije ni prvi niti jedini u povijesti od trenutnih državnih moćnika u svom čardaku ni na nebu niti na zemlji, koji je samovlasno zlorabio tu moć dirajući u stoljetne, pa i milenijske vjerske i običajne, nacionalne tradicije eda bi nekomu nešto „dokazao“. Radili su to i svi rigidni tzv. komunistički režimi/lideri, ali su se vjerske i običajne, nacionalne tradicije održale naraštajima. Ponekad i sasvim rudimentarno, ali su se održale. Svaka sila za vremena, kaže mudar pûk, a vrijeme pokaže da je bio u pravu.
Cijela ta polit-vjerska parada nafutrana inatima i odmakom od nacionalne tradicije nije mogla sakriti nezavidno stanje na bojišnicama niti nove napetosti između ukrajinske vojske i vlade u KijevuGlupost je na entu: potezom autoritarnog politikantskog pera, bez da referendumski ili makar obrazloženo anketno, je li, priupita ukrajinsko pravoslavno „stado“, Zelenski nasilno/samovlasno mijenja julijanski u gregorijanski nadnevak Božića, koji je prvi put 2023. godine službeno proslavljen istog dana kada i u SAD-u, odnosno u većini zemalja EU-a te u ostatku nepravoslavnog i nekršćanskog dijela svijeta. Zbog toga, je li, Rusi padaju u nesvijest od jada? Mo’š mislit’… „Avaj“, lupa se u glavu najbrojnije pravoslavno „stado“ u najvećoj zemlji na svijetu, „ukrajinska pravoslavna braća i sestre slave katolički/protestantski Božić, avaaaj!“ Naravno da tradicija vjerskog slavlja nikad nije niti će ikad imati razložne veze s ratovima, prirodnim nedaćama ili režimima u povijesnoj štafeti, a još manje o nezrelim pojedincima trenutno na političkim pozicijama moći koji se žele igrati boga, pa će tako i pravoslavni Ukrajinci – makar skrivećki od polit-vjerske inkvizicije nezrelog Volodimira Zelenskog – proslaviti svoj Božić 7. siječnja 2024. Tada su ga stoljećima slavili svi njihovi preci, bez obzira na to tko su im i kada bili gospodari i kako su ti gazde gledali na njihove nacionalne i vjerske tradicije.
Vladimiru se Vladimiroviču i Ruskoj pravoslavnoj crkvi živo fućka za to što je Zelenski – ne bi li se još dublje uvukao (pro)američkom, mahom katoličko-protestantskom Zapadu koji mu financira rat i totalno uništenje Ukrajine – povukao taj prvi vidljiviji potez u pokatoličenju prvoslavnih ljudi u svojoj zemlji, što hodočasti papi Franji, najvećem katoličkom autoritetu među 1,2 milijarde katolika u svijetu, šalje mu svoje državne dužnosnike na noge, ali redovito i organizirane „hodočasničke“ skupine s ukrajinskim zastavama na Trg sv. Petra u Vatikanu… Rusima se živo fućka i za to hoće li najkorumpiraniji u Europi kijevski režim prepraviti nekim dekretom Ukrajinsku pravoslavnu crkvu u filijalu Vatikanske kurije eda bi „pokazao ruskom pravoslavlju“ da ga ne šljivi pola posto. Za razliku od univerzalne Rimokatoličke crkve, pravoslavne su nacionalne, iako velike pravoslavne predestinacije stoljećima zapasuju i vjernička „stada“ naroda pod tuđom državnom vlašću. Npr. Srpska je pravoslavna crkva još u bivšoj državi tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti obuhvaćala pravoslavne vjernike od Makedonije i Crne Gore do Hrvatske i Slovenije, čak i Italije.
Besmisleni rat u ozračju ukrajinskoga božićnog inata Rusima prešao je u fazu iscrpljivanja što neki analitičari uspoređuju s rovovskim bitkama uz Prvomu svjetskom ratuRuska pravoslavna crkva – iako gotovo izumrla u ideološkom jednoumlju stroge sekularnosti – zapasala je sve tadašnje sovjetske republike na puno širem prostoru od današnje Ruske Federacije. Ukrajinska pravoslavna crkva se bila odvojila od Ruske nakon što je Putinov režim 2014. godine anektirao poluotok Krim, kada je zapravo sijevnula prva iskra današnje ratne i humanitarne katastrofe najveće zemlje na Starom kontinentu. To s autokefalnošću Ukrajinske pravoslavne crkve i njezinom znatno većom podložnošću bezuvjetno proameričkom režimu Volodimira Zelenskog no što je bila Ruskoj pravoslavnoj crkvi patrijarha Kirila (tzv. teorijom zavjere bivši KGB-ov agent kodnog naziva „Mihajlov“), što sada simbolizira čak i katoličko-protestantski nadnevak ukrajinskog Božića (25. prosinca), sastavni je dio sveobuhvatna zapadnog scenarija za vojno-ekonomsku i političku destabilizaciju tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić), za eliminaciju, zajedno s Kinom, Iranom, etc., konkurencije (pro)američkom projektu imperijalne dominacije Kuglom.
A koliko je primijetiti po doskora dvogodišnjem pat-ratu u Ukrajini – što ga Putin vodi pod motom tzv. specijalne vojne operacije radi denacifikacije te zemlje (uništenja nacizma), a SAD/EU/NATO i tzv. saveznici/partneri pak radi tzv. obrane Zapada od agresije ruske autokracije – promjena nadnevka božićnog slavlja neće imati ama baš nikakva utjecaja na ishod tog sukoba niti će utjecati na promjenu odnosa kijevskog režima prema ulozi nacističke marionete Stevana Bandere i njegove Ukrajine u Drugom svjetskom ratu. Prema kojem je ratu ruski narod osobito osjetljiv budući da je od ukupno 60 milijuna žrtava položio na oltar slobode cca 50 posto svojih života. I zato se Rusima, je li, živo fućka što proamerički Zapad sramotno do neba bagatelizira svaku obljetnicu pobjede antihitlerovske, savezničke koalicije nad nacifašizmom u Drugomu svjetskom ratu, koja se svečano obilježava u Moskvi.
U jednom komentaru na društvenim mrežama gregorijanske božićne čestitke Volodimira Zelenskog izvjesni je Sarmagedon zloslutno zapisao: „Ovo ti je, druže, posljednji katolički Božić u Ukrajini, a vjerojatno i posljednji na ovom svijetu. Zato uživajm, druže Zelenski“. A ovaj si je pak na zapadnjački Badnjak dao oduška u video poruci na Telegram kanalu: „Gdje god da slavimo Božić, danas su svi Ukrajinci zajedno. Svi zajedno slavimo Božić, jednog nadnevka, kao jedna velia obitelj, kao jedan narod, kao jedna-jedina država. A danas je naša zajednička molitva jača nego ikad. Narodna molitva danas će ujediniti milijune glasova, više nego ikad prije. I bit će podijeljena danas, bez vremenske razlike od dva tjedna. I distribuirat će se zajedno s Europom i svijetom.“ Zbog opasnosti od ruskih zračnih napada, Kijevsko je vijeće za obranu zabranilo velike javne skupove i proslave Božića 25. prosinca i na novogodišnju noć, a Strana.ua je objavila rezultate istraživanja još 2019. godine koji upućuju na to da tek 25 posto Ukrajinaca podržava promjenu nadnevka božićnog slavlja sa 7. siječnja na 25. prosinca.
Promjena datuma božićnog slavlja neće imati ama baš nikakva utjecaja na ishod ratnog sukoba niti će utjecati na promjenu odnosa kijevskog režima prema ulozi nacističke marionete Stevana Bandere i njegove Ukrajine u Drugom svjetskom ratuČak je tri četvrtine Ukrajinaca za to da se očuva ukrajinska pravoslavna tradicija, jer to ona tisućljećima nikakve veze s tim kada Zapad slavi Božić, tko i gdje s kime ratuje niti je ičim opravdano prikloniti se zapadnoj tradiciji proslave Božića samo zato što ruski pravoslavni kršćani slave Kristovo rođenje 7. siječnja. Pa Rusi i jedu kruh, piju vodu, dišu zrak, peru zube, odlaze na posao, bave se umjetnošću i sportom… I što sada? Da bi se razlikovali od Rusa, trebaju li Ukrajinci sad prestati jesti kruh, piti vodu, disati zrak, prestati prati zube, ne odlaziti na posao, ne baviti se umjetnošću i sportom…? Demonstrirati isti kretenizam koji je u Hrvatskoj 1990-ih godina proglasio harmoniku srpskim glazbenim instrumentom i zabranio „domoljubnim krugovalima“ (sic transit) emitirati pjesme u čijoj se instrumentalnoj podlozi čulo harmoniku? Je li, isti kretenizam koji je čevapčiće i pljeskavicu proglasio srpskom hranom, pa se požurio neki „domoljubni“ čevapdžija na Zagrebačkoj cesti u ‘rvackoj metropoli hitro preimenovati roštilj/grill u – žaropek? Sic transit.
Ljudska je glupost upravo univerzalna pojava u koju kompletno spada zakonska norma bivšega osrednjeg tv-komedijaša Volodimira Zelenskog o gregorijanskom datumu proslave pravoslavnog Božića. Unatoč tomu što Ukrajinci već vrlo dugo žive po gregorijanskom kalendaru, ali Božić su uvijek slavili po julijanskom, 7. siječnja, dva tjedna nakon zapadnih, nepravoslavnih kršćana. No, Zelenskijevo „pokatoličenje“ pravoslavne tradicije u svojoj zemlji ima iznimno neugodno, čak jezivo ozračje ratnih gubitaka, koje u neku ruku osnažuje rečenu Sarmagedonovu ironiju o predsjednikovu „posljednjem katoličkom Božiću u Ukrajini, a vjerojatno i posljednjem na ovom svijetu“. U zamalo dvije godine rata, iz Ukrajine je pobjeglo u dobrostojeće zapadne zemlje cca 10 milijuna građana, među kojima znatan broj muškaraca u dobi između 18 i 50 godina. Ne pada im na pamet otići na bojišnicu i sasvim sigurno poginuti od ruskog oružja za tuđe babe zdravlje. Pardon, poginuti eda bi Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, Jens Stoltenberg i takvi iz zapadne svile i kadife „srdačno“ tapšali po ramenu ukrajinskoga malog od kužine, a on preusmjeravao silne milijarde tzv. zapadne ratne pomoći u privatne džepove ukrajinskih poslovođa tzv. obrane EU-a od ruske agresije. Sic transit.
Zelenski jamačno ipak nije uživao katoličko božićno iće i piće, a Ukrajinci još puno manje. Zapad zahtijeva od njega sve nove i nove mrtve i ranjene (senator Južne Karoline Lindsey Graham Zelenskom: „Važno je da Rusi umiru, to je najbolje uložen američki novac!“), a kijevski režim gotovo više nema koga unovačiti i poslati na ratište. Ljudi nisu blesavi. Javna je tajna da je broj ukrajinskih ubijenih i ranjenih vojnika i civila već dostigao cca pola milijuna, a Zelenski najavljuje hitno novačenje još blizu 500.000 vojnih obveznika da „konačno pobijedimo Ruse“. Slično je i u Rusiji, gdje je također svijećom tražiti „domoljube“ koji će rado pohrliti umrijeti u Ukrajini, pa se vratiti u mrtvačkom sanduku… Međutim, Putin se dosjetio: uvodi elektronsko novačenje (također oko 400.000 vojnika) tako da će vojni obveznici dobivati elektronske pozive, a svi registrirani neće smjeti putovati u inozemstvo eda bi izbjegli odlazak na bojišnicu.
Besmisleni rat u ozračju ukrajinskoga božićnog inata Rusima prešao je u fazu iscrpljivanja što neki analitičari uspoređuju s rovovskim bitkama uz Prvomu svjetskom ratu. „Na koncu“, trsio se predsjednik Zelenski u božićnoj poruci ohrabriti sunarodnjake i samoga sebe, „tama će izgubiti. Zlo će biti pobijeđeno. Cijela je zemlja za božićnog blagdana zajedno molila za našu slobodu. Za našu pobjedu. Za našu Ukrajinu. Zahvaljujem ukrajinskim vojnicima koji su Božić proveli u rovovima na bojištu. Moje su misli s obiteljima koje su ove godine opet morale slaviti bez svojih supruga, sinova i očeva koji se bore. Svi naši ratnici svjetla, anđeli čuvari Ukrajine dokazuju da čuda postoje, ali ih moramo ostvariti sami.“ Pa i promjenom nadnevka slavljenja najradosnijega kršćanskog blagdana?
„Prvi put u povijesti“, zapisao je novinar Jutarnjeg lista Vlado Vurušić, „ukrajinski pravoslavni vjernici su obilježili Božić 25. prosinca, po gregorijanskom kalendaru, a ne kao do sada, 7. siječnja, kako to i dalje rade samo Ruska i Srpska pravoslavna crkva. Ukrajinska pravoslavna crkva, dobila je autokefalnost još 2019. Godine, od carigradskog patrijarha Bartolomeja, kada se veći dio tadašnje Ukrajinske pravoslavne crkve moskovskog patrijarha odvojila i prestala biti dijelom Ruske crkve te su time potvrdili vlastitu vjersku i crkvenu samostalnost. Bio je to veliki ‘raskol’, a Ukrajinci su konačno dobili vlastitu nacionalnu Crkvu, koja nije vezana za RPC. Doduše, moskovska patrijaršija još ima utjecaja u Ukrajini te će njeni vjernici slaviti Božić i dalje po julijanskom kalendaru, dakle 7. siječnja. Ukrajinska crkva je u rujnu 2023. donijela odluku o prelasku s julijanskog na gregorijanski kalendar. Jedanod razloga zašto se Ukrajinska pravoslavna crkva kijevskog patrijarhata odlučila na ‘promjenu datuma’ je taj da je to inače trend kod pravoslavnih crkava, pa su tako grčka, rumunjska i bugarska već prije prešle na gregorijanski kalendar, a sada i UPC, ali da se odmaknu od ‘ruske tradicije’.
Podsjetimo da je Rusija koristila julijanski kalendar sve do svog ‘pada’ te su boljševici, nakon dolaska na vlast, u veljači 1918. godine prešli na gregorijanski kalendar, ali je RPC i dalje ostala na ‘starom kalendaru’, pa u Rusiji osim Božića 7. siječnja, obilježavaju i ‘staru novu godinu 13. siječnja’. Ukrajinci su, bez ikakvog ‘otpora’, prihvatili ovu promjenu, a većina vjernika smatra ju ispravnom jer najveći broj kršćana, bez obzira na pripadnost – katoličkoj, pravoslavnoj ili protestantskoj zajednici – slavi Božić 25. prosinca te je Epifanija (Dumenko), čelnik Ukrajinske pravoslavne crkve kijevskog patrijarhata, održao središnju polnoćku u hramu svetog Mihaila u Kijevu pred mnoštvom vjernika, a predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski i njegova supruga Olena čestitali su svim vjernicima Božić ‘prema novom računanju’.“
Cijela ta polit-vjerska parada nafutrana inatima i odmakom od nacionalne tradicije nije mogla sakriti nezavidno stanje na bojišnicama – gdje su Rusi opet u ofenzivi (zauzeli strateški važan grad Marijanku na istoku, najveći dobitak nakon zaposjedanja Bahmuta u svibnju) – ali i nove napetosti između ukrajinske vojske i vlade u Kijevu. Budući da se Ukrajincima baš ne umire za američkih i eurounijskih baba zdravlje, glasnogovornik je ministarstva pravosuđa pozvao Ukrajince iz inozemstva da se hitno vrate u zemlju i uključe u vojne postrojbe u obrani domovine budući da, zasad, ne postojr plamovi povratka muškaraca iz inozemstva i njihove mobilizacije pod pritiskom. Ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov pak ne krije da se „raspravlja o uvođenju pravnih ograničenja za ukrajinske muškarce koji se nalaze u inozemstvu kao ratni izbjeglice“, što znači da će stotine tisuća tih ljudi u dobi od 18 do 60 godina – bez obzira na to po kojem kalendaru žele slaviti Božić i ine kršćanske blagdane, ako nisu agnostici i ateisti – doskora moći birati: rizikovati goli život na bojištu ili izabrati dezertersku sudbinu bez mogućnosti povratka u domovinu dok je Volodimir Zelenski ukrajinski gospodar života i smrti svojih sugrađana.
