»Svako ekstremno svjetonazorsko i političko istupanje u javnosti čine isključivo u svoje ime i na svoju osobnu odgovornost, upozorava HDDU-a.« Povod tom upozorenju istup je glumice Nine Violić, koja je na svom facebook profilu izbor članova nove Vlade komentirala riječima: »Sve je realno i sve je gore nego u najcrnjoj mori. Očajna sam što ću sve do smrti živjet u š..ku svijeta i što se nikad ništa neće promijeniti. Naša djeca isto. Njihova djeca isto. Gonite se u tri p... m...... cijela fašistička Evropa i naša primitivna prčija!«
Nakon toga je počela dobivati prijetnje progonom, smrću i silovanjem pa je tražila od javnosti da je zaštiti. Vidjeli ste kakvu zaštitu joj je pružilo Društvo dramskih umjetnika. Poručili su joj da istupa na vlastitu odgovornost. Kad se u hrvatskoj krčmi ugasi svjetlo prvi se pod povampirenim očnjacima nađu novinari. Saborski zastupnik HDZ-a Željko Glasnović, general od ranije poznat po svojim ekstremnim stavovima, poručuje da su mediji prepreka istinskoj demokraciji u Hrvatskoj. Ministar kulture produbljuje taj obračun, prikazujući u javnosti novinare i izdavače neprofitnih medija kao društvene parazite, zato jer su se usudili konkurirati na natječajima za potpore, koje je raspisalo ministarstvo kojem je došao na čelo. Njegov rat s novinarima prate bujice mržnje na društvenim mrežama, na kojima dežurni nesretnici podcikuju u veselju, jer su im svi, a naročito novinari, krivi za nesreću koju žive. Kad se u hrvatskoj krčmi ugasi svjetlo saborski zastupnik, poznat po hvali da nikad nije masturbirao, proziva nevladine udruge i tvrdi da je civilno društvo u Hrvatskoj duboko bolesno.
Njegove riječi uvod su u novi krug linča, koji će nesretnici što ne znaju tko im nosi glavu jedva dočekati. Kad se u hrvatskoj krčmi ugasi svjetlo odjekuju psovke i govor mržnje, što nikog na vlasti pretjerano ne uzbuđuje. Kako bi nekog to i uzbuđivalo, kad premijer hrvatski jezik ne razumije do te mjere da koristi google kako bi preveo prostu rečenicu.
Njegov prvi potpredsjednik, trenutačno najmoćniji političar u državi, mirno gleda kako se kotrlja linč i kako ljudi otvoreno govore da su u strahu. On je taj koji je birao bukače, koji im je dao ili pomogao da steknu društvene pozicije s kojih će širiti strah i mržnju. Kad se u hrvatskoj krčmi ugasi svjetlo, pojavljuju se biskupi s jezikom zmije, blagosiljaju državne institucije, dok publika proklinje komuniste i državne izdajnike. Kad se ugasi svjetlo, najozbiljnije se govori o popisu tih izdajnika. Tad se gube svi kriteriji pa se u takozvanu stručnu Vladu imenuju ljudi s koca i konopca, iza kojih leže repovi afera dugi kao kineski zid. Kad se u hrvatskoj krčmi ugase svjetla, na svoje dolaze propagandisti mržnje na opskurnim internet portalima, sjecikese koje se kriju iza ratnih zasluga, drugorazredni političari opsjednuti mesijanskim ulogama, proustaški nastrojeni pripadnici marginalnih političkih stranaka. Kad se u hrvatskoj krčmi ugasi svjetlo, jedva da u nju dopire tračak svjetlosti. Kažu da put kroz taj mrak vodi do bolje budućnosti, a narod složno viče: Živio hrvatski mrak!
novilist