Komunističko marksističke revolucije i politički sustavi su odnijele nepotrebno milijune nedužnih ljudskih žrtava, ljudi drugačijih mišljenja, klasa, vrijednosti i morala, ljudi koji su znali za okrutnost i nazadnost komunističkog gospodarskog i političkog sustava i nisu ga prihvaćali i pomagali, kao i one druge stradale u borbi za komunističke revolucije i diktature.
Jedana od osnovnih namjera komunističkih revolucija i diktatura, pored likvidacije direknih protivnika, bilo je uništenje građanske inteligencije, vjere, domoljublja i privatnog vlasništva, pri utopijskoj izgradnji navodno novog komunističo marksističkog pravednog društva.
Danas, kada je komunizam politički i gospodarski poražen kao nazadni sustav, komunisti i njihovi ideološki nasljednici su se vrtatili na politički i gospodarski kapitalističko tržni sustav (vođeni i nadzirani od stranih pobjednika), kojega su oružano prije rušili. Bivši komunisti još uvijek zvanično nepriznaju komunističke žrtve i političko gospodarske greške koje su počinili tijekom borbe za vlast i tijekom diktature.
Jugokomunistička revolucija koja se je provodila koristići ratne uvjete i okupaciju od strane nacističke Njemačke, bila je posebno pogubna, naročito nakon rata kada se je trebalo brzo riješiti svih vrsta protivnika jugokomunizma ugrađenog u okvire komunističkih i velikosrpskih ciljeva.
Uz masovne poslijeratne likvidacije hrvatskog stanovništva koje je dosezalo genocidne proporcije, izvrešene su likvidacije mnogobrojnih hrvatskih intelektualaca, političara, službenika, svećenika, pisaca, pjesnika, znanastvenika, obrtnika, seljaka i gospodarstvenika, skoro cijelog gradjanskog hrvatskog sloja u procesu osvajanja komunističke vlasti.
Pored fizičke likvidacije protivnika, zatirali su ih na sve druge načine, uz sakrivanje masovnig grobišta po boljševičkim pravilma zatiranja sjemena i imena, zabrani sahrane likvidiranih protivnika i osuđenika, koji nisu smatrani ljudskim bićima, što nastavljaju i danas njihovi ideološki i biološki nasljednici.
Među mnogobrojnima likvidiranim hrvatskim visokim intelektualcima poslije rata, bio je i Brođanin, Danijel Uvanović, istaknuti matematičar i fizičar svijetskog glasa, te novinar, publicista i urednik lista¨Hrvatski Narod¨ u NDH. Kao jedan od značajnih hrvatskih znanstvenika toga doba, u komunističkoj je Jugoslaviji bio znanstveno potpuno zatrt, ali kojega hrvatski i brodski povjesničari i kroničari znanosti uporno zaobilaze, čak i danas.
[caption id="attachment_28421" align="aligncenter" width="231"]
Brodski znanstvenik i publicista Danijel Uvanović[/caption]
Rodjen 1908 godine, završio je osmogodišnju školu i gimnaziju 1926 godine u Brodu, studirao je matematiku, fiziku i novinarstvo u Zagrebu. Poznavajući četiri svijetska jezika bio je u kontaktu s vodećim znanstvenicima svijeta i objavljivao i u mnogim vanjskim časopisima. Ratne 1943 godine u jeku nacističke okupacije NDH i strogo kontroliranom novinarstvu od strane ustaša, uz sav vlastiti rizik, prvi je upozorio Zapadni antifašistički svijet, u opširnom senzacionalnom novinskom znanstvenom izviješću, o novim saznanjima i mogućnosti izrade i opasnosti od atomske bombe.
Time je ubrzao pripreme Zapada za uništenje njemačkih atomskih postrojenja (dijelove DU znanstvenog članka je prepisao marksistički fizičar Ivan Supek i objavio na ZAVNOH -u 1944 godine i kasnije postao veliki komunistički znanstveni zaslužnik).
Znanstvenik Uvanovic je zbog novinskog izvješća bio smjenjen kao urednik i novinar, ali nije stradao od fašista, već kasnije poslije rata od komunista, kao i većina novinara toga doba. Kao demokrata, pravi antifašita ali i antikomunista, suđen je i streljan u Zagrebu.
Brođanin Danijel Uvanović suđen je u Zagrebu rane 1947 godine na namještenom staljinističkom procesu, kao i stotine drugih. Odbio je pomilovanje za smrtnu presudu, jer nije želio dati javnu podršku komunizmu i staljinističkoj Jugoslaviju. Uz neizmjernu hrabrost ostao je vjeran svojim demokratskim načelima i Hrvatskoj domovini. Streljan je nakon nečovječnog mučenja, bez da je mrtvo tijelo ili podaci o biološkim ostacima ikada dani malom ostatku njegove preživljele obitelji, za kojima godinama bezuspiješno traga u današnjoj Hrvatskoj i autor ovog teksta.
Danas mu hrvatski neokomunistički ¨humanistički pravednici¨, kao i tisućama drugih, još uvijek sakrivaju mjesto ukopa, mada su živi svjedoci toga čina i znanja mjesta na kojima su završavali mnogobrojni osudjeni hrvatski domoljubi u Zagrebu i šire, nastavljajući tako i danas moralni zločin nad njima i njihovim obiteljima.
Bez obzira hoće li demokratska Hrvatska jednog dana, osuditi zločin nad brodskim znanstvenikom i publicistom i priznati njegov rad i otkriti njegovo grobište, ili ne, nitko danas više nemože negirati činjenicu, kao pouku za buduće generacije, da je umjesto jugokomunističkog, bio drugačiji društveni gospodarski sustav izvan zločinačke jugoboljševičke Jugoslavije, zbog koga su izgubili živote znanstvenik Danijel Uvanović i tisuće likvidiranih hrvatskih domoljuba, Hrvatska bi odavno bila napredna članica EZ.
Slavonski Brod bi danas u tom slučaju, po srednjem prirodnom nivo razvoja profitnog znanja i visokoprofitnih proizvoda gledanog kroz vremensu dimenziju, imao oko 200.000 do 300.000 stanovnika, a samo tadašnja “Tvornica strojeva, vagona i mostova” bi zapošljavala od 30.000 do 50.000 zaposlenih na visokoprofitnim prizvodima visokih tehnologija i u pogonima svuda po svijetu.
Da su boljševičke metode i zakoni vladali u komunističkoj Jugoslaviji nad živima, osuđenima na sudu ili nad onima likvidiranim bez suda, dobro je znano i dokazano. Ali da će ti zakoni vladati i u današnjoj slobodnoj Hrvatskoj nad mrtvima kao najnižoj granici ljudske mizerije i morala, malo je tko vjerovao.
Jedana od osnovnih namjera komunističkih revolucija i diktatura, pored likvidacije direknih protivnika, bilo je uništenje građanske inteligencije, vjere, domoljublja i privatnog vlasništva, pri utopijskoj izgradnji navodno novog komunističo marksističkog pravednog društva.
Danas, kada je komunizam politički i gospodarski poražen kao nazadni sustav, komunisti i njihovi ideološki nasljednici su se vrtatili na politički i gospodarski kapitalističko tržni sustav (vođeni i nadzirani od stranih pobjednika), kojega su oružano prije rušili. Bivši komunisti još uvijek zvanično nepriznaju komunističke žrtve i političko gospodarske greške koje su počinili tijekom borbe za vlast i tijekom diktature.
Jugokomunistička revolucija koja se je provodila koristići ratne uvjete i okupaciju od strane nacističke Njemačke, bila je posebno pogubna, naročito nakon rata kada se je trebalo brzo riješiti svih vrsta protivnika jugokomunizma ugrađenog u okvire komunističkih i velikosrpskih ciljeva.
Uz masovne poslijeratne likvidacije hrvatskog stanovništva koje je dosezalo genocidne proporcije, izvrešene su likvidacije mnogobrojnih hrvatskih intelektualaca, političara, službenika, svećenika, pisaca, pjesnika, znanastvenika, obrtnika, seljaka i gospodarstvenika, skoro cijelog gradjanskog hrvatskog sloja u procesu osvajanja komunističke vlasti.
Pored fizičke likvidacije protivnika, zatirali su ih na sve druge načine, uz sakrivanje masovnig grobišta po boljševičkim pravilma zatiranja sjemena i imena, zabrani sahrane likvidiranih protivnika i osuđenika, koji nisu smatrani ljudskim bićima, što nastavljaju i danas njihovi ideološki i biološki nasljednici.
Brodski znastvenik i publicista koji nije priznao staljinističku Jugoslaviju
Među mnogobrojnima likvidiranim hrvatskim visokim intelektualcima poslije rata, bio je i Brođanin, Danijel Uvanović, istaknuti matematičar i fizičar svijetskog glasa, te novinar, publicista i urednik lista¨Hrvatski Narod¨ u NDH. Kao jedan od značajnih hrvatskih znanstvenika toga doba, u komunističkoj je Jugoslaviji bio znanstveno potpuno zatrt, ali kojega hrvatski i brodski povjesničari i kroničari znanosti uporno zaobilaze, čak i danas.
[caption id="attachment_28421" align="aligncenter" width="231"]
Brodski znanstvenik i publicista Danijel Uvanović[/caption]
Rodjen 1908 godine, završio je osmogodišnju školu i gimnaziju 1926 godine u Brodu, studirao je matematiku, fiziku i novinarstvo u Zagrebu. Poznavajući četiri svijetska jezika bio je u kontaktu s vodećim znanstvenicima svijeta i objavljivao i u mnogim vanjskim časopisima. Ratne 1943 godine u jeku nacističke okupacije NDH i strogo kontroliranom novinarstvu od strane ustaša, uz sav vlastiti rizik, prvi je upozorio Zapadni antifašistički svijet, u opširnom senzacionalnom novinskom znanstvenom izviješću, o novim saznanjima i mogućnosti izrade i opasnosti od atomske bombe.
Time je ubrzao pripreme Zapada za uništenje njemačkih atomskih postrojenja (dijelove DU znanstvenog članka je prepisao marksistički fizičar Ivan Supek i objavio na ZAVNOH -u 1944 godine i kasnije postao veliki komunistički znanstveni zaslužnik).
Znanstvenik Uvanovic je zbog novinskog izvješća bio smjenjen kao urednik i novinar, ali nije stradao od fašista, već kasnije poslije rata od komunista, kao i većina novinara toga doba. Kao demokrata, pravi antifašita ali i antikomunista, suđen je i streljan u Zagrebu.
Brođanin Danijel Uvanović suđen je u Zagrebu rane 1947 godine na namještenom staljinističkom procesu, kao i stotine drugih. Odbio je pomilovanje za smrtnu presudu, jer nije želio dati javnu podršku komunizmu i staljinističkoj Jugoslaviju. Uz neizmjernu hrabrost ostao je vjeran svojim demokratskim načelima i Hrvatskoj domovini. Streljan je nakon nečovječnog mučenja, bez da je mrtvo tijelo ili podaci o biološkim ostacima ikada dani malom ostatku njegove preživljele obitelji, za kojima godinama bezuspiješno traga u današnjoj Hrvatskoj i autor ovog teksta.
Moralni zločin neoboljševičkih ljevičara se nastavlja
Danas mu hrvatski neokomunistički ¨humanistički pravednici¨, kao i tisućama drugih, još uvijek sakrivaju mjesto ukopa, mada su živi svjedoci toga čina i znanja mjesta na kojima su završavali mnogobrojni osudjeni hrvatski domoljubi u Zagrebu i šire, nastavljajući tako i danas moralni zločin nad njima i njihovim obiteljima.
Bez obzira hoće li demokratska Hrvatska jednog dana, osuditi zločin nad brodskim znanstvenikom i publicistom i priznati njegov rad i otkriti njegovo grobište, ili ne, nitko danas više nemože negirati činjenicu, kao pouku za buduće generacije, da je umjesto jugokomunističkog, bio drugačiji društveni gospodarski sustav izvan zločinačke jugoboljševičke Jugoslavije, zbog koga su izgubili živote znanstvenik Danijel Uvanović i tisuće likvidiranih hrvatskih domoljuba, Hrvatska bi odavno bila napredna članica EZ.
Slavonski Brod bi danas u tom slučaju, po srednjem prirodnom nivo razvoja profitnog znanja i visokoprofitnih proizvoda gledanog kroz vremensu dimenziju, imao oko 200.000 do 300.000 stanovnika, a samo tadašnja “Tvornica strojeva, vagona i mostova” bi zapošljavala od 30.000 do 50.000 zaposlenih na visokoprofitnim prizvodima visokih tehnologija i u pogonima svuda po svijetu.
Da su boljševičke metode i zakoni vladali u komunističkoj Jugoslaviji nad živima, osuđenima na sudu ili nad onima likvidiranim bez suda, dobro je znano i dokazano. Ali da će ti zakoni vladati i u današnjoj slobodnoj Hrvatskoj nad mrtvima kao najnižoj granici ljudske mizerije i morala, malo je tko vjerovao.
