Rusko Ministarstvo vanjskih poslova sinoć je predstavilo rusku koncepciju zajedničke sigurnosti u zoni Perzijskog zaljeva i time indirektno dalo do znanja kako se Moskva protivi samostalnoj inicijativi Sjedinjenih Država, zasnovanoj na pronalasku saveznika za stvaranje koalicije pod vodstvom Washingtona, čije bi vojne snage trebale patrolirati zonom Perzijskog zaljeva i Hormuškog tjesnaca s ciljem osiguranja slobode plovidbe i sprječavanja „terorističkih aktivnosti Irana“, kako se prekjučer izrazio američki državni tajnik Mike Pompeo u intervjuu za izvjesni američki medij (vidi poveznicu ispod teksta).
Moskva na taj problem gleda puno šire i, za razliku od Washingtona, čija inicijativa ne može prikriti njezin primarni cilj – osiguranje američkih strateških interesa i ostvarenje ciljeva nove američke bliskoistočne politike, prije svega one prema Iranu, ona problemu pristupa mudrije i nastoji mu dati globalni prizvuk, pri čemu u njegovo riješavanje uključuje sve relevantne strane. Ruski prijedlog, zapravo, u trenutačnim globalnim i regionalnim (bliskoistočnim) geopolitičkim uvjetima djeluje gotovo utopistički i idealistički. Međutim, cilj Moskve je ukazati na već pomalo od svih (pa i same Rusije) zaboravljeno poštivanje međunarodnog prava, i na uporabu dijaloga i diplomacije za rješavanje problema, umjesto prijetnji uporabom sile. Koliko je to sve (ne)realno vjerojatno zna i sama Moskva, ali, očito, u uvjetima kada Washington izazivanjem duboke krize s Iranom, koja prijeti opasnim posljedicama za regiju i šire, iznova nastoji ojačati svoj utjecaj u toj regiji (ozbiljno poljuljan gafovima Obamine administracije ali i pojedinim potezima ove sadašnje-Trumpove), ona opet želi reći kako se o svemu tome i Rusiju nešto mora pitati. Jer bogatstvo energenata i opasnost od terorizma i njegovog prelijevanja izvan regije svakako su nezaobilazne teme, bitne i za ruske nacionalne interese. Evo o čemu se konkretno radi:
Dakle, u ruskom MVP tim su povodom izjavili kako vojno-politički potresi i terorističke ugroze u regiji, u kojoj se nalaze ogromne zalihe ugljikovodika, mogu dovesti do pogubnih posljedica za čitavi svijet. Odatle i potreba da se Moskva aktivno uključi u riješavanje problema. Originalan tekst ruske koncepcije objavljen je na službenom sajtu tamošnjeg MVP (http://www.mid.ru/ru/foreign_policy/international_safety/conflicts/-/asset_publisher/xIEMTQ3OvzcA/content/id/3733575)
Načela ruske koncepcije:
1. uspostava jedinstvene protuterorističke koalicije pod egidom Vijeća sigurnosti UN-a za likvidaciju ekstremističke jezgre na Bliskom istoku i političkog riješenja u Siriji, Jemenu i drugim zemljama regije;
2. privrženost svih zemalja međunarodnom pravu, rezolucijama Vijeća sigurnosti i Statutu UN-a;
3. provedba mirovnih operacija na temelju rezolucije VS ili po zamolbi zakonite vlade;
4. etapna izgradnja sustava sigurnosti, počevši s rješenjima najvećih aktualnih problema;
5. uvažavanje svih regionalnih igrača suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti.
Ruski prijedlozi:
U okviru ove koncepcije rusko MVP predstavilo je slijedeće prijedloge za jačanje sigurnosti u regiji:
1. osnivanje organizacije za sigurnost i suradnju, u koju bi, osim zemalja Perzijskog zaljeva, još ušle Rusija, Kina, SAD, EU, Indija i druge zainteresirane zemlje;
2. poštivanje normi međunarodnog prava od svih regionalnih sudionika;
3. transparentna suradnja u vojnoj sferi;
4. sklapanje sporazuma o kontroli naoružanja, i u tom smislu uspostava demilitariziranih zona, kao i uravnoteženo smanjenje vojnog potencijala sviju strana;
5. potpisivanje sporazuma o borbi s međunarodnim terorizmom, nezakonitom trgovinom oružja i migracijom, trgovinom droga i organiziranim kriminalom;
6. donošenje poteza za pretvaranje regije u zonu slobodnu od oružja za masovno uništenje;
7. zatvaranje stalnih inozemnih vojnih baza i postupno smanjenje vojne nazočnosti neregionalnih igrača.
Osim toga, ruska diplomacija ukazuje na nužnost riješavanja arapsko-izraelskog sukoba, koji ostaje jedan od glavnih čimbenika nestabilnosti u regiji. Također se navodi kako se ova koncepcija uspostave sustava zajedničke sigurnosti može ostvariti posredstvom konzultacija na bilateralnim ili multilateralnim osnovama, između ostalog i uz sudjelovanje Arapske lige i UN-a.
Očito je kako se Rusija (kao ni Kina) nemaju namjeru priključivati bilo kakvoj američkoj koaliciji izvan okvira UN-a, niti Washington Moskvu (i Peking) u nju namjerava zvati.
Odatle proizlazi kako će u Perzijskom zaljevu doći do svojevrsne nove pat pozicije, u kojoj će se događati slijedeće: Iran će svim sredstvima štititi svoje teritorijalne vode i pravo plovidbe za svoje tankere i brodove u međunarodnim vodama; SAD i njegova koalicija, koja će se vjerojatno sastojati od nekoliko zemalja Perzijskog zaljeva i, moguće, Velike Britanije, nastaviti svoja patroliranja Perzijskim zaljevom i Hormuškim tjesnacem uz jačanje „igre živaca“ s iranskim snagama, uključno i same incidente; i konačno, svoju vojnu nazočnost u toj regiji dodatno će pojačati i Rusija i Kina, pod sličnim lozinkama kao i SAD – borba protiv terorizma i osiguranje slobode plovidbe. Pri tom će Moskva i Peking nastojati Iranu „čuvati leđa“.
A u tim i takvim okolnostima, koje su relativno lako predvidljive nakon sinoćnje objave ruske koncepcije, čini se kako će do konačnog riješavanja problema prije ili kasnije morati doći upravo putom kojega je predložila Moskva – diplomacijom i dijalogom između svih sukobljenih i zainteresiranih snaga. Naravno, osim u slučaju da mir i stabilnost te regije baš i nije primaran cilj glavnih „krojača“ regionalne i globalne sudbine, i da su pri tom uvjereni kako baš sve rizike, koje iniciraju, mogu samostalno držati pod kontrolom i njima upravljati.
geopolitika
