Europska komisija vratila je hrvatskom Ministarstvu poljoprivrede dokument, Program ruralnog razvoja, s točno 377 komentara. Dakle, ministar Jakovina i njegov tim trebaju popraviti dokument na mnogo, mnogo mjesta. Hoće li uspjeti u tome? Treba vjerovati da hoće, ali to sigurno neće biti dokument na koji bismo trebali biti posebno ponosni. Ali poslije dokumenta ostaje i dalje tjeskobna zebnja: ima li Hrvatska uopće kapacitete za iskorištavanje stotina milijuna eura iz ruralne omotnice?
U procesu priprema za korištenje fondova EU, Hrvatska je trebala pripremiti Program ruralnog razvoja za ovu financijsku perspektivu kao temeljni preduvjet za korištenje instrumenata u sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Marljivi, kakvi jesmo, kasnili smo s pripremom Programa pa se s EK valjalo dogovoriti o tome što ćemo učiniti s 2014. kako nam cijela ovogodišnja alokacija, koja je, btw, veća od ukupne IPARD alokacije, ne bi propala.
Srećom, EK je u nekim ruralnim pitanjima također bila pomalo uspavana pa je pronašla razumijevanje za naše muke po programu ruralnoga razvoja. To razumijevanje je bio temelj dogovora da 2014. bude tretirana kao prijelazno razdoblje u kojemu ćemo ipak koristiti sredstva i raspisivati natječaje, unatoč tomu što nam ključni strateški dokument za ovu godinu nije gotov, a zbog toga nije napravljena niti akreditacija sustava.
Temeljem ovoga, u 2014. otvoreno je svega nekoliko natječaja za kojima je nastala prava pomama, a odbačen je velik broj prijava, što dosad nije bilo u potpunosti uobičajeno, iako je stari IPARD bio poprilično strog. Kuloari bruje o staroj dobroj administrativnoj potkapacitiranosti Agencije za plaćanja u poljoprivredi koja nije stigla obraditi veliki broj zahtjeva pa je upravo zbog tih nedostataka velik broj prijava, za koje bi inače tražili sitne dorade, ovoga puta bilo odbačeno.
Noi, vratimo se mi na ishodište cijele priče, a to je Program ruralnog razvoja. Nakon što smo konačno proizveli taj nesretni dokument i nakon što je isti prošao našu evaluaciju, poslan je u EK koja je uzvratila s više od 300 komentara, točnije s njih 377!
Čestitam ministru Jakovini na dobro obavljenom poslu!
Komentari koji su pristigli sadržajno su nalik komentarima koje smo dobivali za druge operatvine programe, a odnose se na nejasnu strategiju u pogledu poljoprivrede i ruralnoga razvoja, nepovezanost ciljeva i mjera, prevelik broj ciljeva i sve one tipične bolesti od kojih obolijeva svaki hrvatski strateški dokument koji se šalje u EK. Čovjek bi pomoslio da se na greškama uči, ali ova poslovica valjda uporno zaobilazi neke ljude.
Osobno vjerujem da će Jakovina i ekipa završiti Program u zadanom roku. Neće to biti djelo kojim bi se ponosili u sljedećih 7, 8 godina, ali sigurna sam da će korektno odgovoriti na dostavljene im kritike, međutim uslijedit će ono što nam se već događalo, a to je pitanje ima li Hrvatska kapacitete za iskorištavanje stotina milijuna eura iz ruralne omotnice.
I to ne kapaciteta na strani prijavitelja jer njih će sigurno biti, nego kapaciteta onih koji bi trebali izraditi pravilnike koji još nisu izrađeni (a takvih ima podosta) i onih koji bi trebali administrirati sve pristigle prijave.
Naime, uz sav trud, ljudi koji sada obrađuju prijave ne mogu stići obaviti sav posao jer ih je premalo, a posla će biti sve više i više. Zato je još jučer trebalo razmišljati o tome kako stvoriti nove ljude koji će pristići u pomoć postojećima.
Novca u ruralu ima mnogo i nije pitanje hoće li ga biti dovoljno za sve. Odmah ću vam reći – bit će ga dovoljno za sve koji odluče slijediti pravila igre i prijaviti projekte, no problem je upravo u tome što veći dio pravila igre još nije poznat, a ona pravila koja su poznata, još uvijek nisu u potpunosti izdefinirana.
Iščekujući natječaje koji su najavljeni za kraj 2014. i početak 2015, ne mogu se sa zebnjom ne zapitati što nas čeka, što možemo očekivati i hoće li hrvatske muke po ruralnom razvoju konačno biti riješene.
tportal
U procesu priprema za korištenje fondova EU, Hrvatska je trebala pripremiti Program ruralnog razvoja za ovu financijsku perspektivu kao temeljni preduvjet za korištenje instrumenata u sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Marljivi, kakvi jesmo, kasnili smo s pripremom Programa pa se s EK valjalo dogovoriti o tome što ćemo učiniti s 2014. kako nam cijela ovogodišnja alokacija, koja je, btw, veća od ukupne IPARD alokacije, ne bi propala.
Srećom, EK je u nekim ruralnim pitanjima također bila pomalo uspavana pa je pronašla razumijevanje za naše muke po programu ruralnoga razvoja. To razumijevanje je bio temelj dogovora da 2014. bude tretirana kao prijelazno razdoblje u kojemu ćemo ipak koristiti sredstva i raspisivati natječaje, unatoč tomu što nam ključni strateški dokument za ovu godinu nije gotov, a zbog toga nije napravljena niti akreditacija sustava.
Temeljem ovoga, u 2014. otvoreno je svega nekoliko natječaja za kojima je nastala prava pomama, a odbačen je velik broj prijava, što dosad nije bilo u potpunosti uobičajeno, iako je stari IPARD bio poprilično strog. Kuloari bruje o staroj dobroj administrativnoj potkapacitiranosti Agencije za plaćanja u poljoprivredi koja nije stigla obraditi veliki broj zahtjeva pa je upravo zbog tih nedostataka velik broj prijava, za koje bi inače tražili sitne dorade, ovoga puta bilo odbačeno.
Noi, vratimo se mi na ishodište cijele priče, a to je Program ruralnog razvoja. Nakon što smo konačno proizveli taj nesretni dokument i nakon što je isti prošao našu evaluaciju, poslan je u EK koja je uzvratila s više od 300 komentara, točnije s njih 377!
Čestitam ministru Jakovini na dobro obavljenom poslu!
Komentari koji su pristigli sadržajno su nalik komentarima koje smo dobivali za druge operatvine programe, a odnose se na nejasnu strategiju u pogledu poljoprivrede i ruralnoga razvoja, nepovezanost ciljeva i mjera, prevelik broj ciljeva i sve one tipične bolesti od kojih obolijeva svaki hrvatski strateški dokument koji se šalje u EK. Čovjek bi pomoslio da se na greškama uči, ali ova poslovica valjda uporno zaobilazi neke ljude.
Osobno vjerujem da će Jakovina i ekipa završiti Program u zadanom roku. Neće to biti djelo kojim bi se ponosili u sljedećih 7, 8 godina, ali sigurna sam da će korektno odgovoriti na dostavljene im kritike, međutim uslijedit će ono što nam se već događalo, a to je pitanje ima li Hrvatska kapacitete za iskorištavanje stotina milijuna eura iz ruralne omotnice.
I to ne kapaciteta na strani prijavitelja jer njih će sigurno biti, nego kapaciteta onih koji bi trebali izraditi pravilnike koji još nisu izrađeni (a takvih ima podosta) i onih koji bi trebali administrirati sve pristigle prijave.
Naime, uz sav trud, ljudi koji sada obrađuju prijave ne mogu stići obaviti sav posao jer ih je premalo, a posla će biti sve više i više. Zato je još jučer trebalo razmišljati o tome kako stvoriti nove ljude koji će pristići u pomoć postojećima.
Novca u ruralu ima mnogo i nije pitanje hoće li ga biti dovoljno za sve. Odmah ću vam reći – bit će ga dovoljno za sve koji odluče slijediti pravila igre i prijaviti projekte, no problem je upravo u tome što veći dio pravila igre još nije poznat, a ona pravila koja su poznata, još uvijek nisu u potpunosti izdefinirana.
Iščekujući natječaje koji su najavljeni za kraj 2014. i početak 2015, ne mogu se sa zebnjom ne zapitati što nas čeka, što možemo očekivati i hoće li hrvatske muke po ruralnom razvoju konačno biti riješene.
tportal
