Hrvatski sabor nedavno je izglasao paket zakona koji bi trebali pomoći blokiranim i prezaduženim građanima.
Prema podacima Financijske agencije (Fina), na kraju srpnja ove godine u blokadi je bilo preko 318 tisuća građana. Od toga i dalje najveći broj građana ima dug prema teleoperaterima, nešto više od 160 tisuća.
Iako je Vlada prijedlozima zakona za olakšavanje položaja dužnika odgovorila na sve snažnije pritiske javnosti zbog nečinjenja da se olakša dužničko stanje ogromnog broja građana, činjenica je da u cijelom tom lancu propušta efikasnije regulirati djelovanje agencija za naplatu potraživanja, čije usluge uglavnom koriste teleoperateri i banke. Kompanije njima prodaju svoja potraživanja za jeftinu cijenu, ili iste te agencije za njihov račun i u njihovo ime pokušavaju naplatiti dug.
Neke od tih agencija već godinama djeluju na zakonski nedopustiv način, kršeći pravo na privatnost i Zakon o zaštiti osobnih podataka ne samo dužnika, nego i članova njihovih obitelji, gnjaveći ih u pokušaju da od njihovog srodnika naplate dug (Novi list).
Već nekoliko mjeseci potpisnik ovih redaka bori se s jednom od njih, što pokazuje da je djelovanje agencija za naplatu potraživanja i dalje prepušteno stihiji u kojoj se nerijetko dogodi da agencije, najčešće nekažnjeno, na uličarski način pokušavaju naplatiti dug vršeći pritisak na članove obitelji dužnika. Problem je što nema jedinstvenog regulatora koji bi stao na kraj ilegalnoj praksi brojnih agencija za naplatu potraživanja.
U travnju ove godine agencija za naplatu potraživanja McGrath & Arthur dva dana zaredom nazivala je i slala poruke preko SMS-a autoru ovog članka da se javi kako bi razgovarali o dugu prema HT-u, iako nema nikakav odnos s tom kompanijom. Prije toga se netko iz agencije raspitivao po susjedstvu. Iz agencije su, nakon poziva, objasnili da njegov srodnik duguje HT-u 130 kuna i da je red da plati. Iako nema veze s dugom srodnika, što je agenciji i objašnjeno, ipak je bila upornija pa su nastavili nazivati i u narednim danima.
Stoga je agencija prijavljena Agenciji za zaštitu osobnih podataka kojoj je trebalo gotovo četiri mjeseca da donese rješenje. U njemu stoji da je McGrath & Arthur prekršio Zakon o zaštiti osobnih podataka. Agenciji za naplatu potraživanja naloženo je da briše podatke i da u budućnosti obrati više pažnje kad nekoga zove i dijeli tuđe podatke. Iz rješenja AZOP-a vidljivo je i da se agencija McGrath &Arthur nije zaustavila gnjaviti samo jednog srodnika, nego je nazivala još jednog člana obitelji kako bi za Hrvatske telekomunikacije naplatila dug.
AZOP-u je jako dugo trebalo da riješi predmet, čime obeshrabruje građane da zatraže zaštitu – pokazat će se – od jedine institucije koja može stati na kraj ovakvom načinu zlostavljanja.
Uputili smo pitanja i AZOP-u, želeći saznati imaju li manjak zaposlenih te jesu li oformili timove za međunarodnu suradnju, što je jedan od preduvjeta implementacije Uredbe o zaštiti podataka (GDPR) te koliko je Agenciji potrebno da riješi pojedini slučaj. Pitali smo Agenciju i ne dodaje li time ulje na vatru tvrdnjama da pogoduje financijskom sektoru. Odgovore nismo dobili ni nakon dva mjeseca, iako smo u neformalnim kontaktima saznali da zapošljavaju nove ljude te da se hitnost rješavanja slučaja određuje po tome traju li kontinuirano ili ne.
Nekoliko puta smo pokušali kontaktirati i Dražena Jereba, prokurista društva McGrath & Arthur, koji se nije udostojio odgovoriti, iako njegova tvrtka uzima za pravo gnjaviti obitelj i susjede svojih dužnika. Kontaktirali smo ga i preko društvene mreže Facebook, na kojoj je imao otvoren profil, gdje se pokazalo da je – da budemo blagi – prilično nesmotreno od voditelja agencije koja gnjavi srodnike i susjede dužnika da o sebi otkriva toliko osobnih podataka. Nakon upozorenja da mu to nije najpametnije i da bi mu valjalo namjestiti postavke privatnosti, s obzirom na koji način obavlja posao za koji je postavljen, Jereb je ipak poslušao naš savjet i zatvorio profil na društvenoj mreži, ali nam nikad nije odgovorio na legitimna novinarska pitanja.
McGrath & Arthur osnovan je u Hrvatskoj s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna, a osnivač mu je slovački državljanin Branislav Juráš, inače bivši član Nadzornog odbora Eximbanke SR, državne razvojne banke kojoj je zadatak kreditirati izvozno – proizvodni sektor u Slovačkoj, što je ekvivalent Hrvatske banke za obnovu i razvitak u Hrvatskoj. Hrvatski McGrath & Arthur se voli pohvaliti cijelom niskom klijenata, poput Coca Cole, Unicredita, OTP banke i ostalih. Prema posljednjim podacima Poslovne Hrvatske, u 2017. godini hrvatski je McGrath & Arthur poslovao s prihodom od 910 tisuća kuna te gubitkom od 375 tisuća kuna, uz devet zaposlenih.
Kako su u McGrath & Arthuru ostali nijemi na naše upite, obratili smo se naručiocu cijelog posla – Hrvatskim telekomunikacijama, koja se za propagandne svrhe često voli pohvaliti društveno odgovornim poslovanjem. Upitali smo HT kakve veze ima društvena odgovornost s pritiskom na čitave obitelji njihovih dužnika, da bi nam u duhu propagandnog odjela odgovorili da oni i njihovi partneri posluju prema slovu zakona i da se toga drže. Za HT je riječ o nesporazumu, iako u rješenju stoji da je Agencija svjesno gnjavila dva člana obitelji dužnika i da je postupala protuzakonito.
„Agencija za naplatu potraživanja u potpunosti je odgovorna za svu komunikaciju prema korisnicima i eventualne propuste. Molimo da primite naše isprike zbog nastalih neugodnosti u konkretnom slučaju“, kazali su iz HT-a. Riječ je o kompaniji u većinskom vlasništvu Deutsche Telekoma koju je Europska komisija u nedavnom izvješću o indeksu gospodarske i društvene digitalizacije (DESI), uz Vladu, prokazala kao najodgovorniju što je Hrvatska na samom dnu EU-a po raširenosti i brzini širokopojasnih mreža za pristup internetu. .
Nesporazum bi, pokušali smo plastično objasniti propagandnoj službi HT-a, bio da građani Republike Hrvatske daju svoju jedinu telekomunikacijsku tvrtku u privatne ruke, zajedno sa svom infrastrukturom građenom desetljećima iz džepa istih tih građana, a da zauzvrat dobiju jedan od najsporijih i naskupljih brzih interneta u EU. Iz propagandne službe HT-a nisu odgovorili na ovakvo objašnjenje.
Riječ je o tvrtki u većinskom vlasništvu Deutsche telekoma koja je u 2017. godini ostvarila prihode od 7,7 milijarde kuna, uz 863 milijuna kuna dobiti.
I dok je po HT-u to nesporazum, nastavljajući i dalje koristiti usluge agencije koja krši zakone Republike Hrvatske, pitali smo Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga je li ona odgovorna za agencije za naplatu potraživanja. Iz nje su nam poručili da to nije njihova zakonska briga te da se obratimo Ministarstvu gospodarstva. Stoga smo se obratili ministarstvu čiji odgovor zorno pokazuje da Vladu apsolutno nije briga niti ima volje za rješavanje raširenog ilegalnog zlostavljanja vlastitih građana. Za njih je ova problematika – kompleksna. „U svakom slučaju, kako bi se ova kompleksna problematika mogla razriješiti, nužno je pribaviti očitovanje Agencije za zaštitu osobnih podataka“. Pribavili smo ga, ali Ministarstvo gospodarstva i dalje prebacuje lopticu Hanfi, ne znajući što da radi s ovim problemom.
Koliko je siva zona u kojoj djeluju brojne agencije za naplatu potraživanja, najbolje pokazuje podatak da nitko ne zna njihov točan broj. One su registrirane za brojne djelatnosti, pa tako i u Hrvatskoj omiljeni – konzalting.
Za neke jasnije odgovore potom smo se obratili Udruzi agencija za naplatu potraživanja HUAN koja okuplja, prema njezinoj internetskoj stranici, pet agencija za naplatu potraživanja i čiji je cilj, kako kažu, podizanje svijesti o etičnosti naplate potraživanja. Prema njihovim saznanjima, u Hrvatskoj djeluje oko 20 agencija za naplatu potraživanja.
„Na žalost, agencija McGrath & Arthur nije članica HUAN-a, stoga ne možemo potvrditi ili komentirati praksu koju dotična kompanija provodi u procesu naplate. Sve članice HUAN udruge imaju dugogodišnju međunarodnu ili domaću praksu i expertizu te se u svome poslovanju vode vlastitim Kodeksom ponašanja usklađenim s međunarodnom praksom krovne institucije FENCA. Stoga je jako važno da u Vašem tekstu napravite i naglasite jasnu distinkciju između članica i ostalih agencija koje provode naplatu potraživanja“, upozoravaju nas odmah iz HUAN-a. Kažu da do sada nisu imali slučaj gdje je članica neprofesionalno postupila ili nije djelovala u skladu sa zakonom.
A ove agencije posluju na temelju brojnih zakona – od Zakona o obveznim odnosima, koji je i najbitniji za njih, do Zakona o zaštiti osobnih podataka. „Podržavamo isključivo profesionalni način naplate potraživanja, u korist vjerovnika i dužnika. Jasno se zna kako se smije, a kako se ne smije postupati u procesu naplate“, kažu u HUAN-u.
Za saborskog zastupnika Gorana Aleksića iz stranke Snaga, čiji je politički angažman poistekao iz borbe protiv banaka u slučaju švicarski Franak, nema sumnje da je omogućavanje da se nekome omogućuje zarada na tuđem dugu – zločin. „Država je zločinac jer to omogućuje agencijama koje nisu drugo nego kockarnice“, kaže Aleksić. Na pitanje je li za to da se poslovanje ovih agencija napokon dovede pod jedan zakon i pod jednog regulatora, kaže da ne radi za sada na tome. Po svemu sudeći, za sada jedinu zaštitu građani mogu zatražiti od AZOP-a, koji ipak predugo odlučuje o pojedinim slučajevima.
Čini se da nikome nije u interesu da uredi ovaj divlji način naplate duga pa će se premijer Plenković i dalje čudom čuditi kako to populisti preuzimaju političku scenu.
A možda da počne štititi vlastite građane, ili barem obitelj u koju se njegova stranka toliko kune?
faktograf
Prema podacima Financijske agencije (Fina), na kraju srpnja ove godine u blokadi je bilo preko 318 tisuća građana. Od toga i dalje najveći broj građana ima dug prema teleoperaterima, nešto više od 160 tisuća.
Iako je Vlada prijedlozima zakona za olakšavanje položaja dužnika odgovorila na sve snažnije pritiske javnosti zbog nečinjenja da se olakša dužničko stanje ogromnog broja građana, činjenica je da u cijelom tom lancu propušta efikasnije regulirati djelovanje agencija za naplatu potraživanja, čije usluge uglavnom koriste teleoperateri i banke. Kompanije njima prodaju svoja potraživanja za jeftinu cijenu, ili iste te agencije za njihov račun i u njihovo ime pokušavaju naplatiti dug.
Agencije krše zakon
Neke od tih agencija već godinama djeluju na zakonski nedopustiv način, kršeći pravo na privatnost i Zakon o zaštiti osobnih podataka ne samo dužnika, nego i članova njihovih obitelji, gnjaveći ih u pokušaju da od njihovog srodnika naplate dug (Novi list).
Već nekoliko mjeseci potpisnik ovih redaka bori se s jednom od njih, što pokazuje da je djelovanje agencija za naplatu potraživanja i dalje prepušteno stihiji u kojoj se nerijetko dogodi da agencije, najčešće nekažnjeno, na uličarski način pokušavaju naplatiti dug vršeći pritisak na članove obitelji dužnika. Problem je što nema jedinstvenog regulatora koji bi stao na kraj ilegalnoj praksi brojnih agencija za naplatu potraživanja.
U travnju ove godine agencija za naplatu potraživanja McGrath & Arthur dva dana zaredom nazivala je i slala poruke preko SMS-a autoru ovog članka da se javi kako bi razgovarali o dugu prema HT-u, iako nema nikakav odnos s tom kompanijom. Prije toga se netko iz agencije raspitivao po susjedstvu. Iz agencije su, nakon poziva, objasnili da njegov srodnik duguje HT-u 130 kuna i da je red da plati. Iako nema veze s dugom srodnika, što je agenciji i objašnjeno, ipak je bila upornija pa su nastavili nazivati i u narednim danima.
Stoga je agencija prijavljena Agenciji za zaštitu osobnih podataka kojoj je trebalo gotovo četiri mjeseca da donese rješenje. U njemu stoji da je McGrath & Arthur prekršio Zakon o zaštiti osobnih podataka. Agenciji za naplatu potraživanja naloženo je da briše podatke i da u budućnosti obrati više pažnje kad nekoga zove i dijeli tuđe podatke. Iz rješenja AZOP-a vidljivo je i da se agencija McGrath &Arthur nije zaustavila gnjaviti samo jednog srodnika, nego je nazivala još jednog člana obitelji kako bi za Hrvatske telekomunikacije naplatila dug.
Predugo odlučivanje AZOP-a
AZOP-u je jako dugo trebalo da riješi predmet, čime obeshrabruje građane da zatraže zaštitu – pokazat će se – od jedine institucije koja može stati na kraj ovakvom načinu zlostavljanja.
Uputili smo pitanja i AZOP-u, želeći saznati imaju li manjak zaposlenih te jesu li oformili timove za međunarodnu suradnju, što je jedan od preduvjeta implementacije Uredbe o zaštiti podataka (GDPR) te koliko je Agenciji potrebno da riješi pojedini slučaj. Pitali smo Agenciju i ne dodaje li time ulje na vatru tvrdnjama da pogoduje financijskom sektoru. Odgovore nismo dobili ni nakon dva mjeseca, iako smo u neformalnim kontaktima saznali da zapošljavaju nove ljude te da se hitnost rješavanja slučaja određuje po tome traju li kontinuirano ili ne.
Nekoliko puta smo pokušali kontaktirati i Dražena Jereba, prokurista društva McGrath & Arthur, koji se nije udostojio odgovoriti, iako njegova tvrtka uzima za pravo gnjaviti obitelj i susjede svojih dužnika. Kontaktirali smo ga i preko društvene mreže Facebook, na kojoj je imao otvoren profil, gdje se pokazalo da je – da budemo blagi – prilično nesmotreno od voditelja agencije koja gnjavi srodnike i susjede dužnika da o sebi otkriva toliko osobnih podataka. Nakon upozorenja da mu to nije najpametnije i da bi mu valjalo namjestiti postavke privatnosti, s obzirom na koji način obavlja posao za koji je postavljen, Jereb je ipak poslušao naš savjet i zatvorio profil na društvenoj mreži, ali nam nikad nije odgovorio na legitimna novinarska pitanja.
McGrath & Arthur osnovan je u Hrvatskoj s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna, a osnivač mu je slovački državljanin Branislav Juráš, inače bivši član Nadzornog odbora Eximbanke SR, državne razvojne banke kojoj je zadatak kreditirati izvozno – proizvodni sektor u Slovačkoj, što je ekvivalent Hrvatske banke za obnovu i razvitak u Hrvatskoj. Hrvatski McGrath & Arthur se voli pohvaliti cijelom niskom klijenata, poput Coca Cole, Unicredita, OTP banke i ostalih. Prema posljednjim podacima Poslovne Hrvatske, u 2017. godini hrvatski je McGrath & Arthur poslovao s prihodom od 910 tisuća kuna te gubitkom od 375 tisuća kuna, uz devet zaposlenih.
Kako su u McGrath & Arthuru ostali nijemi na naše upite, obratili smo se naručiocu cijelog posla – Hrvatskim telekomunikacijama, koja se za propagandne svrhe često voli pohvaliti društveno odgovornim poslovanjem. Upitali smo HT kakve veze ima društvena odgovornost s pritiskom na čitave obitelji njihovih dužnika, da bi nam u duhu propagandnog odjela odgovorili da oni i njihovi partneri posluju prema slovu zakona i da se toga drže. Za HT je riječ o nesporazumu, iako u rješenju stoji da je Agencija svjesno gnjavila dva člana obitelji dužnika i da je postupala protuzakonito.
Naručioc posla – HT
„Agencija za naplatu potraživanja u potpunosti je odgovorna za svu komunikaciju prema korisnicima i eventualne propuste. Molimo da primite naše isprike zbog nastalih neugodnosti u konkretnom slučaju“, kazali su iz HT-a. Riječ je o kompaniji u većinskom vlasništvu Deutsche Telekoma koju je Europska komisija u nedavnom izvješću o indeksu gospodarske i društvene digitalizacije (DESI), uz Vladu, prokazala kao najodgovorniju što je Hrvatska na samom dnu EU-a po raširenosti i brzini širokopojasnih mreža za pristup internetu. .
Nesporazum bi, pokušali smo plastično objasniti propagandnoj službi HT-a, bio da građani Republike Hrvatske daju svoju jedinu telekomunikacijsku tvrtku u privatne ruke, zajedno sa svom infrastrukturom građenom desetljećima iz džepa istih tih građana, a da zauzvrat dobiju jedan od najsporijih i naskupljih brzih interneta u EU. Iz propagandne službe HT-a nisu odgovorili na ovakvo objašnjenje.
Riječ je o tvrtki u većinskom vlasništvu Deutsche telekoma koja je u 2017. godini ostvarila prihode od 7,7 milijarde kuna, uz 863 milijuna kuna dobiti.
Nitko ne nadzire
I dok je po HT-u to nesporazum, nastavljajući i dalje koristiti usluge agencije koja krši zakone Republike Hrvatske, pitali smo Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga je li ona odgovorna za agencije za naplatu potraživanja. Iz nje su nam poručili da to nije njihova zakonska briga te da se obratimo Ministarstvu gospodarstva. Stoga smo se obratili ministarstvu čiji odgovor zorno pokazuje da Vladu apsolutno nije briga niti ima volje za rješavanje raširenog ilegalnog zlostavljanja vlastitih građana. Za njih je ova problematika – kompleksna. „U svakom slučaju, kako bi se ova kompleksna problematika mogla razriješiti, nužno je pribaviti očitovanje Agencije za zaštitu osobnih podataka“. Pribavili smo ga, ali Ministarstvo gospodarstva i dalje prebacuje lopticu Hanfi, ne znajući što da radi s ovim problemom.
Koliko je siva zona u kojoj djeluju brojne agencije za naplatu potraživanja, najbolje pokazuje podatak da nitko ne zna njihov točan broj. One su registrirane za brojne djelatnosti, pa tako i u Hrvatskoj omiljeni – konzalting.
Za neke jasnije odgovore potom smo se obratili Udruzi agencija za naplatu potraživanja HUAN koja okuplja, prema njezinoj internetskoj stranici, pet agencija za naplatu potraživanja i čiji je cilj, kako kažu, podizanje svijesti o etičnosti naplate potraživanja. Prema njihovim saznanjima, u Hrvatskoj djeluje oko 20 agencija za naplatu potraživanja.
„Na žalost, agencija McGrath & Arthur nije članica HUAN-a, stoga ne možemo potvrditi ili komentirati praksu koju dotična kompanija provodi u procesu naplate. Sve članice HUAN udruge imaju dugogodišnju međunarodnu ili domaću praksu i expertizu te se u svome poslovanju vode vlastitim Kodeksom ponašanja usklađenim s međunarodnom praksom krovne institucije FENCA. Stoga je jako važno da u Vašem tekstu napravite i naglasite jasnu distinkciju između članica i ostalih agencija koje provode naplatu potraživanja“, upozoravaju nas odmah iz HUAN-a. Kažu da do sada nisu imali slučaj gdje je članica neprofesionalno postupila ili nije djelovala u skladu sa zakonom.
A ove agencije posluju na temelju brojnih zakona – od Zakona o obveznim odnosima, koji je i najbitniji za njih, do Zakona o zaštiti osobnih podataka. „Podržavamo isključivo profesionalni način naplate potraživanja, u korist vjerovnika i dužnika. Jasno se zna kako se smije, a kako se ne smije postupati u procesu naplate“, kažu u HUAN-u.
Za saborskog zastupnika Gorana Aleksića iz stranke Snaga, čiji je politički angažman poistekao iz borbe protiv banaka u slučaju švicarski Franak, nema sumnje da je omogućavanje da se nekome omogućuje zarada na tuđem dugu – zločin. „Država je zločinac jer to omogućuje agencijama koje nisu drugo nego kockarnice“, kaže Aleksić. Na pitanje je li za to da se poslovanje ovih agencija napokon dovede pod jedan zakon i pod jednog regulatora, kaže da ne radi za sada na tome. Po svemu sudeći, za sada jedinu zaštitu građani mogu zatražiti od AZOP-a, koji ipak predugo odlučuje o pojedinim slučajevima.
Čini se da nikome nije u interesu da uredi ovaj divlji način naplate duga pa će se premijer Plenković i dalje čudom čuditi kako to populisti preuzimaju političku scenu.
A možda da počne štititi vlastite građane, ili barem obitelj u koju se njegova stranka toliko kune?
faktograf
