This is my church
This is where I heal my hurt
It’s a natural grace
Of watching young life shape
It’s in minor keys
Solutions and remedies
Enemies becoming friends
When bitterness ends
This is my church
(God Is A DJ – Faithless)
Lokalna televizija trebala bi svakodnevno zrcaliti emotivnu, kulturološku i političku fizionomiju sredine u kojoj gledatelj istrajava kao građanin, interesno uvezan s drugima po socijalnoj vertikali i horizontali. Televizijski program trebao bi biti bogati mozaik sastavljen od raznolikih sadržaja, koji je oslonjen na osnovu od umjesnosti i umješnosti, e da bi se stvarnost prikazala kao proces koji se uočava i objašnjava, a ne bezvrijedna statistička brojalica za idiote.
Programski menu domaće lokalne televizije razmjerno je u skladu sa stručno-kadrovskim potencijalima, tehničko-tehnološkim mogućnostima i zahtjevima onih koji financiraju ovu skupu medijsku igračku. U tom smislu, direktorsko-urednički napori posredovanja između ljudi, pojava, institucija i događaja, i gledatelja, kanaliziraju se u tv-dnevnik, njihovu najjaču emisiju sastavljenu od bastardnih novinarskih formi, primjerice, vijesti na koje su nakalemljene dugačke izjave aktera, ili umjetnih dokumentarnih reportaža bez melangea – autorske subjektivnosti novinara, ili od prikaza događaja o kojima se govori uz pomoć copy-paste informacija s pozivnica za iste.
Nije mi nakana detaljno ulaziti u funkcioniranje jedine lokalne i komercijalne televizije, ali uslijed duboko uvriježene rutine u njenom radu i jednolične tv-ishrane, kod gledatelja, pogotovo mlađih, javlja se medijska avitaminoza odnosno nedostatak sadržaja i formi bogatih esencijalnim emisijama topljivih u njihovom mentalnom sklopu, a koji izazivaju televizijsko sljepilo, skorbut, rahitis i krvarenja strpljenja, pa oni traže hranjivije nadomjestke.
Vitaminska alternativa
Što bih medijski pothranjenim Brođanima ponudio? O kakvoj lokalnoj televiziji maštam? Alternativna televizija bila bi zapravo obiteljska televizija, utočište za predstavnike svih naraštaja, uzgajivač vrhunske pasmine reportera, klinika za skidanje moralno-političke mrene s očiju gledatelja, arena za nemilosrdni gladijatorski sukob mišljenja za dobrobit građana, zbirka autorskih i producenatskih pečata, središte znanja o tradiciji ovog kraja, ali i podružnica centra kozmopolitskog univerzalizma, arteški bunar čistih, pitkih vrijednosti zdravog života, benevolentna zalagaonica u kojoj građani zalažu svoje dragocjeno vrijeme za televizijske barometre koje ih neće spasiti od društvenih i političkih oborina, ali će ih najaviti i pripremiti građane da ne pokisnu.
Evo emisija koje bi bile na programu. Nije teško iz njihovih naziva dokučiti što bi bio njihov sadržaj.
Susreti i razgovori s važnima, gladnima, zaslužnima, svojima, neobičnima
Ljudi sa zlatnim rukama: Obrtnici, majstori, meštri, dekorativni umjetnici
Oko moje kuće: Brodski vrtovi
Brođani u svijetu, svijet u Brođanima
Valjanje u kaljuži nostalgije: Brod nekad
Sprudovi života
Brođani kuhaju: Velike tajne malih majstora kuhinje
U službi mašte: Brodski umjetnici
Mladost je jedno stalno pijanstvo, ona je groznica razuma
Politika: Umjetnost zavaravanja ili najvrijednija ambicija
Sport je masovna pojava
Starost može biti podnošljivija
Usamljeni su hrabri, hrabri su usamljeni
Građani pitaju pa što košta da košta
Bavim se hobijem, dakle, postoji još jedan ja.
Kada su velikog glumca Batu Stojkovića upitali kako glumi, citirao je Jamesa Cagneya: “Iskoračim lijevom nogom i kažem istinu.” Na televiziji o kojoj maštam reporteri bi iskoračivali lijevom nogom i govorili gledateljima istinu kratko, jasno, lijepo, uzbudljivo, zanimljivo. Sjedili bi prethodno u montaži dok im se sjedalica ne bi izlizala kako bi doljmljivo saželi vrijeme i prostor i tako obranili funkciju ideje. Dugo bi se pripremali kako bi bili što spontaniji. Televizija je kao i život u velikoj mjeri improvizacija, ali dobro oko i vještina razlikuju rutinere od umjetnika.
Nova brodska televizija bila bi i producent, organizator i financijer proizvodnje uzbudljivih dokumentarnih filmova o Brodu, njegovim ljudima, povijesti… Brod sebe ne poznaje, Brod je stranac samom sebi. Brod je željan istine o svom uinvaliđenom tijelu i svojoj apatičnoj duši. Televizija bi trebala biti medij istine.
sbperiskop
