„Ča je bilo, tega više ni, ča smo bili, sad su drugi to, .. !“
Ako ste pomislili da je refren ove davne pjesme uvod u naricanje nad sudbinom moje generacije ili tugovanje za generaciju koja ostaje – skoro ste pogodili. Tu tvrdnju ipak možemo promatrati i kao dokaz da život curi što je neminovnost i predstavlja skroz prirodan proces. Kažu informirani da se samo imbecili ne mijenjaju a svatko prosječan i priseban vidi da se sve mijenja iz trenutka u trenutak i da ništa nije ostalo isto (osim isključivih ljudi i već spomenutih imbecila).
Na našu žalost, živimo u vremenu različitih istina i nekoliko usporednih povijesti. Vidim na TV-u puno tipova koji previše čitaju a ništa ne razumiju. Njima (u svrhu što slojevitije zbunjenosti gledateljstva), kreatori programskih shema daju medijski prostor kako bi pričali priče neukom puku (koji je pak naučen vjerovati svemu što čuju sa oltara, radija, interneta ili TV-a)!
Budući nema ulaganja u građane i u prave vrijednosti, ljudi su prazni, puni straha i gnjeva. Vlastodršci uz svesrdnu pomoć organiziranih religija i neslobodnih medija stvaraju privida kako je pregled nad cjelinom vrlo složen. Ipak, hvala Bogu što poznajem gomilu istomišljenika/ca čiji pogledi i razumijevanje naše lokalne i globalne zbilje još uvijek nisu upitni.
Trenutno je razumijevanje podcijenjeno, pa vas na početku moram podsjetiti što je sloboda i što znači biti slobodan/a građanin/ka ove zemljice čiji smo državljani/ke.
Prisjećam se proslave punoljetnosti moga prvorođenca kada sam mu za poklon izradila brod od trske na čijem jedru je pisalo: „Rođeni moj sine, sretna ti devetnaesta plovidba – budi slobodan!“ Nema ljepše niti zdravije čestitke nego poželjeti slobodu onima koje voliš a zatim njih i sebe podsjećati da je sloboda odsutnost ovisnosti o bilo kome i bilo čemu.
Nabrojat ću vam o čemu smo sve trenutno kao građani i građanke RH ovisni, pa se možda svi zajedno zamislimo što je sloboda. Najnoviji događaji koji su uzrokovali zatvaranje državnih granica su objelodanili da ovisimo o uvozu mlijeka, mesa, hrane, medicinskog alkohola, zaštitne odjeće, cjepiva, meda, kvasca, obuće, odjeće, namještaja, goriva, električne energije, plina, željeznih cijevi, čeličnog lima, građevinskog materijala, itd ..
Stanovnici RH danas nisu slobodni građani i građanke zato jer je ovisnost suprotnost slobodi!
Živeći u SFRJ, mi Hrvati smo bili slobodni jer nismo ovisili o nikome! Oslobodivši se „jarma federacije“ - posljednjih trideset godina - biramo vlast koja je pljačkala i sustavno uništavala vlastitu poljoprivrednu proizvodnju, prehrambeno-prerađivačku industriju, tvornice alata, električnih uređaja, strojeva, brodogradnju, drvnu, kemijsku, mljekarsku industriju, Imunološki zavod, .. Npr, županjska šećerana je proizvodila medicinski alkohol, proizvodnju kvasca je privatni vlasnik preselio u inozemstvo jer smo premalo tržište, kao što smo malo tržište za prevesti svjetske klasike i nobelovce pa ih izostavljamo iz školskih udžbenika ...
Tada smo izvozili pamet i tehnologiju u ostale jugoslavenske republike, u zemlje Trećeg svijeta a na svim kontinentima smo bili uvaženi poslovni partneri. Imali smo tehnologiju, proizvodne kapacitete i bili smo izvođači radova u mnogim branšama. Danas, mi Hrvati nismo slobodni jer smo ovisni o uvozu svega i svačega a ovaj cirkus oko koronavirusa je i imbecilima otvorio oči o slobodi i demokraciji – osim ako nije.
„Ča je bilo, tega više ni, ča smo bili, sad su drugi to ..“
Kada spominjem prošlost u svjetlu ovog nostalgičnog stiha, prvo mi na pamet padaju časni i čestiti ljudi koji su se bavili našom lokalnom i visokom politikom. Budući sam ljevičarka, feministica i antifašistkinja, sjećam se samo onih sa kojima sam dijelila iste vrijednost. Prije trinaest godina nas je prerano napustio socijaldemokrat- Brođanin Ivica Račan. Sumnjam da je poslije mudrog i pravednog Ivice netko po sličnim kriterijima donosio konačnu odluku o odabiru imena uglednih ljudi da kao kandidati/nje V Izborne jedinice zastupaju našu Slavoniju u Saboru
Poznavala sam ga i vjerujem da je profesija političara časna i odgovorna kada se njome bave pošteni i odgovorni ljudi. Hodaju i danas brodskim asfaltom ugledne osobe koje su se upravo tako ponašale dok su se aktivno bavile lokalnom i visokom politikom. Željko Rački, Dubravka Horvat, Mato Gavran, Zvjezdana Grčević Ćurković, Ratimir Santić, Tihomir Jakovina i još nekolicina koji su se maksimalno angažirali za naš grad, županiju & Slavoniju – ne izgubivši svoju čast i ljudskost!
Oni su bili graditelji za razliku od ovih današnjih, koji samo preslikavaju formu i ne privlače ljude predane vjeri u postojanje boljega sutra za sve Brođane i Slavonce. Današnji političari koji glume desnicu i ljevicu su žedni moći i traže isključivo osobnu korist. Ne krasi ih čestita prošlost niti poštena budućnost i takvim načinom bavljenja politikom blate čast i odgovornost političara. Nikada neće steći ugled kod poštenih građana nego ćemo njih i njihove postupke nastojati što prije zaboraviti.
Ne volim završiti tekst svoje kolumne bez tračka optimizma ali u iščekivanju Sunca i Vjetra koji će odnijeti ove smrdljive oblake spuštene nad moj grad i državu - za sada mi u glavi zvoni samo ovaj refren: .. „Ča je bilo, tega više ni, ča smo bili, sad su drugi to. Nima više oni divni' sni, razbili se u komada sto! .. “
