JA ... Žena, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga,baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, nudistica,radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..
Drage žene! Drage moje sestre! Tvorac nam je dao razum, dušu, intelekt, slobodnu volju, suosjećanje, ljubav i puno životnih uloga pa ih uz ostale darove sve lijepo složio u naša prekrasna tijela. Materinstvo je neopisivo iskustvo ali biti majka nije jedina niti najvažnija uloga radi čega smo rođene. Hodite i molite se u koju god crkvu izaberete ali ne dopustite da vaše maternice i jajnici budu bilo čija politička tema. Nitko, ali baš nitko nema pravo zagospodariti odlukama o našim reproduktivnim organima, planovima i stečenim pravima. Posljednje vrijeme svjedočimo rapidnom rastu broja žena na desnici. Umile su lice ljudsko pravaškom svetom vodom i postale oruđe u rukama patrijarhata pod okriljem crkve. Ova situacija iznenađuje, ozbiljno zabrinjava i naglašava nužnost i hitnost promjene taktike!
I, ŠTO ĆEMO SADA???
Kako organizirati otpor i suprotstaviti se fašizmu koji je ušao kroz velika crkvena vrata i krenuo prvo na drugačije pa na nas žene? Ako vam se učinilo da sam upotrijebila tešku ili neadekvatnu riječ, podsjetit ću vas koje je značenje pojma fašizam :„.. on je antiliberalnih antidemokratskih i antisocijalističkih načela;.. obično se stavlja na ekstremnu desnicu tradicionalnog ..." Mislite li i dalje da pokušaji osporavanja i ukidanja zakonom utvrđenih prava na legalan,siguran i besplatan prekid trudnoće, život bez nasilja, slobodno seksualno opredjeljenje, ravnopravnost među muškarcima i ženama, pa jednake šanse za školovanje, izbor zanimanja i zaposlenje ..sveprisutan nacionalizam i rastući militarizam ..ne liči li vam to na pojave koje kroz cijelu povijest nikada,nikome nisu donijele ništa dobro a pogotovo ne nama ženama. Ne zavaravajmo se!
Ako je humano društvo naš cilj, tada je sestrinstvo jedino sredstvo i adekvatan odgovor kojim ga možemo ostvariti. Feministice su uvijek ukazivale na posljedice patrijarhata koji zagorčava život svim mislećim i ne mislećim ženama. Sestrinstvo je jedini prihvatljiv i poželjan model ujedinjenja kroz stvaranje saveza među ženama na teritoriji svih ex jugoslavenskih republika. U krilu NVO-a (nevladinih,neprofitnih,nestranačkih organizacija) je stasala generacija mladih feministica koje su odlično regionalno povezane, imaju znanja, vještine i strasti koje spremno ugrađuju u stvaranje Autonomnog medijskog prostora neophodnog da se čuju naši glasovi.
Živjeti SESTRINSTVO znači njegovati solidarnost sa svim obespravljenim grupama!
Moje su sestre sve žene koje žele sebi, svojim kćerkama i unukama zadržati pravo izbora u svim životnim područjima. To znači da ničije stranačke ili partijske ideologije nemaju pravo naturalizirati i instrumentalizirati naša tijela.
Kao što je teško i nemoguće zamisliti sestrinstvo između bijele robovlasnice i njezine crne sluškinje, tako i ja svojom sestrom nikada ne bih mogla zvati Hillary Clinton, Angelu Merkel, Theresu May , Marine le Pen, Krisztine Murvai i sl, jer su to žene koje su se brzo odrekle svoje feminističke tradicije čim su ušle u političku arenu. Mojim sestrama nikada ne mogu biti niti Hrvatice – evropske parlamentarke i saborske zastupnice koje bestidno dižu ruke za odluke koje za posljedicu imaju neravnopravni položaj žena i dokidanje ranije stečenih zakonskih prava. U ovom sazivu su to Dubravka Šuica, Ivana Maletić, Željana Zovko, Marija Jelkovac, Sonja Čikotić, Marijana Petir, Ruža Tomašić , Željka Martić, Bruna Esih i njima slične (neka mi oproste one koje sam slučajno izostavila), jer su desničarke koje zaboravljaju da je osvajanje njihovih političkih pozicije upravo rezultat feminističke borbe koja je sinonim za žensku solidarnost . Sve političarke koje sam nabrojala, nisu nekakve ne misleće ili bezopasne žene koje samo zadovoljavaju kvote ili kriterije svojih stranačkih čelnika. One su skroz autonomne, u službi su neoliberalnog kapitala. Imaju veliku financijsku korist od te „đavolje rabote“ i nije ih briga što će stotine tisuća žena trpjeti dugogodišnje posljedice!
I znanost je potvrdila da je konflikt samo mali dio ljudskog bića. Znači, evidentno je našoj prirodi imati sposobnost prihvaćanja društvenog dogovora. Suradnja čini onaj veći dio prirode odnosa u društvu.
Kao dokaze mojih tvrdnji, samo ću na brzinu nabrojati „postignuća sestrinskog bavljenja politikom“, kroz trogodišnji rad jednog običnog deveteročlanog Povjerenstva za ravnopravnost spolova BPŽ - imenovanog kao tijelo Županijske skupštine, za koja se inače kaže: „Ako želiš da se nešto nikada ne riješi, samo osnuj povjerenstvo!“
Povjerenstvo za ravnopravnost spolova BPŽ (2000 – 2003.g.) kojega čine članovi/ce: predstavnici/ce svih parlamentarnih stranaka koje sudjeluju u radu ŽS, predstavnik/ca NVO-e i predstavnik/ca lokalne uprave te tajnica imenovana iz redova uposlenika samouprave.
- Problem: ginekološki pregled unutar primarne zdravstvene zaštite se čekao u prosjeku 3 mj. a u slučaju hitnosti žene su pregledane na odjelu uz plaćanje bez računa.
Rješenje: imenovana tri dodatna ginekološka tima u Domu zdravlja Sl.Brod koji i danas rade.
- Problem: maloljetničke trudnoće i izostanak edukacija o odgovornom spolnom ponašanju maloljetnika/ca.
Rješenje: Osmislile, štampale i podijelile brošuru naziva „Prerano ubrana jabuka, uvijek je kisela jabuka“.
- Problem: Žena s invaliditetom, sportašica (RVI) prvakinja države u gađanju iz zračnog pištolja, volonterski trenira djecu u klubu sa samo jednim zračnim pištoljem.
Rješenje: prikupile nešto financijskih sredstava humanitarnim akcijama a iznos koji je nedostajao zamolili Županiju za pomoć pri kupnji zračnog pištolja potrebnog za treniranje i takmičenja.
- Problem: porast broja žrtava obiteljskog nasilja.
Rješenje: Organizirale Okrugli stol regionalnog značaja koji je imao za posljedicu donošenja Odluke o osiguravanju inicijalnih financijskih sredstava (stavka u Proračunu) kao dokaz političke volje za omogućavanje otvaranja Skloništa za žrtve obiteljskog nasilja t.j. sigurne kuće.
Članice HDZ-a okupljene pod nazivom Udruga „Katarina Zrinska“ višegodišnjim strpljenjem i upornošću uspjele privesti kraju inicijativu postavljanja spomenika ispred OŠ Hugo Badalić „Djevojčica“ kao obilježje najvećeg smrtnog stradanja djece u Domovinskom ratu na području cijele RH.
Članice Foruma žena SDP-a inicirale izgradnju „Kuće od sretnih ciglica“ kao odgovor potrebi mladih koji nakon izlaska iz Doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, imaju priliku nastaviti školovanje i stjecati vještine samostalnog stanovanja uz stručni nadzor i pomoć. Tadašnji Saborski zastupnik SDP.a Mato Gavran je neviđenom upornošću uspio okupiti privatne poduzetnike, lijeve i desne u najhumanijem brodskom projektu do sada. Sagradio je i opremio kuću sa nekoliko stanova koja je pružila utočište preostalim štićenicima nakon zatvaranja Doma u Kumičićevoj ulici. Želim nas podsjetiti da su žene svih političkih stranaka zajednički prikupljale novac za uređenje i u konačnici, zajedno čistile i uređivale prostoriju po prostoriju nakon izlaska majstora volontera, donatora i ljudi dobre volje. Kuća od sretnih ciglica je prije 10 godina predana na korištenje najpotrebitijima u našem društvu – djeci, mladima!
Bez političke volje od vrha države i institucionalnih mehanizama koji predviđenim sredstvima omogućavaju sustavni rad na promicanju ženskih potreba stavljajući ga „maticu“ rijeke našeg života, neće desetljećima biti pozitivnih primjera poput ovih ostvarenih u vrijeme vlade Ivice Račana.
Upravo sam vam opisala kako izgleda kada se politikom bave časni muškarci i časne žene! Ima nade za nas!
