JA ... Žena, majka, kćerka, sestra, supruga, radnica, baka, svekrva, punica, prijateljica,  feministica,  susjeda, kuma, antifašistkinja, nudistica, radna kolegica, ljubavnica,  volonterka,  junakinja,  vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica,  kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka,  sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica,  službenica,  savjetnica,  slastičarka,  kolekcionarka,  krojačica, optimistica ..

Jučer sam na ovom portalu čitala komentare trolova na priopćenje Udruge antifašista grada Slavonskog Broda o obilježavanju 75 obljetnice osnutka VI udarnog slavonskog korpusa. Teško ih je prepričati i ne zaslužuju komentar ti bezidejni, ali zluradi komentari pa ću suosjećajno potražiti dio odgovornosti i u njihovim roditeljima. Očito su im prešutjeli ime države u kojoj smo svi skupa rođeni ako se naš dan rođenja nije dogodio nakon priznanja RH samostalnom i suverenom. Upravo me komentatorica ispod spomenutog teksta ohrabrila da ponovim njezine tvrdnje kojima se obratila „zločestima“ i površnim komentatorima. Žena je izrekla jasno i glasno činjenice koje nitko ne može poreći! Svi mi rođeni prije '92. smo bili državljani SFRJ – znači Jugoslaveni, a po nacionalnosti smo se izjašnjavali kako je tko želio t.j. kakvu smo pripadnost osjećali. Znači u izvodu iz Matične knjige rođenih pisalo je državljanstvo: Jugoslavenka, nacionalnost: Hrvatica. Jesam li radi spomena države u kojoj sam rođena „jugonostalgićarka“ i mrziteljica svoje domovine Hrvatske?! Velika većina građana Bosanskog Broda je rođena u Slavonskom Brodu ,jer je naše rodilište bliže nego Derventsko. Nitko mi na žalost nije bio u partizanima i nemam junačke gene, ali sam antifašistkinja po vokaciji zbog odgoje mojih roditelja koji poštuju ljude i reagiraju na nepravdu a pogotovo na nasilje. Mi sa ovih prostora znamo koliko su solidarnost, bratstvo, jedinstvo i pravda presudni ako želimo izbjeći nove ratove! Kako to da radi našeg iskustva, sjećanja, religioznosti i urođene inteligencije ne rađamo nove ideje i ne činimo napore za dugoročni mir???  Koliko je bezrazložnih smrti u pisanoj povijest i u našim sjećanjima samo zato što svijetom vladaju oni koji nemaju sposobnosti izgradnje mreže među ljudima - neke nove solidarnosti, s jasnom namjerom da žive s drugim i drugačijim ljudima u mirnom ozračju koje svima nudi rast i napredak. Jesmo li naučili lekciju ako ne opažamo da su i dalje prisutni ekonomski, financijski, geopolitički interesi, želja za vladanjem i dominacijom koji su u samom korijenu i u srži svih ratova. Da li su rasizam, nacionalizam, antisemitizam ikada ikome kroz povijest donijeli nešto dobro? Naprotiv! Takve pojave pojačavaju nepravde i ugrožavaju budućnost našeg planeta i opstanak čovječanstva. Svi vođa svjetskih sila svjesno i namjerno ignoriraju potrebu za „mirovnim obrazovanjem“ svojih vlada i građana umjesto da ih proglase prioritetnim! Zamislite kada bi za početak odali počast svima koji su pokušali izbjeći rat i bezbrojne beskorisne smrti! Zamislite da se o njima pišu knjige, snimaju filmovi – da postanu junaci i uzori nama i našoj djeci?! Ja imam bujnu maštu i mogu zamisliti odluke kojima se prioritet daje izgradnji „univerzalnog ljudskog bića - građana“ koji svjesno i dublje razmišlja o uzrocima i posljedicama rata, kao i uvjetima za izgradnju mira -  još danas! Tada bi se vjerojatno prvo odlučili za smanjenje troškova naoružanja u korist potreba stanovništva i očuvanja planete Zemlje kao i za zabranu proizvodnje nuklearnog naoružanja.

Kada bi smo na našoj državnoj televiziji u najgledanijim terminima gledali emisiju o nagradi koju je dobio „Pokret za mir“ radi međunarodnih kampanja za zabranu nuklearnog naoružanja, možda bi i grupa hrvatskih građana shvatila to kao poziv pa izašla na ulicu sa transparentima?! Ovih mjeseci se obilježavala stota obljetnica od završetka I svjetskog rata i francuzi su kao organizatori odaslali poruku i poziv: .. „da umnožimo naše napore kako bismo izbjegli milione civilnih i vojnih žrtava, kako bismo izbjegli uništenje, iskorijenili ratove i spasili planet.“ Kod nas se šuti o toj rezoluciji, Macronova slika o patriotizmu i nacionalizmu je polovično prenesena, (bez onoga „nacionalizam je izdaja patriotizma“). Naša javna televizija je propustila prenijeti kako je Europska komisija za borbu protiv rasizma i netolerancije u izvješću od 15.svibnja 2018. izrazila „ uznemirenost zbog porasta desnog ekstremizma i neofašizma u Hrvatskoj“ .. Slijedi nabrajanje konkretnih slučajeva .. U završnici Evropski parlament podsjeća „kako su fašistička ideologija i netolerancija uvijek povezane sa napadom na samu bit demokracije, naglašava da je poznavanje povijesti jedan od preduvjeta da se zločini imanentni nacifašizmu ne dogode (i ) u budućnost,i te poziva države članice da osude svaki oblik poricanja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina nacista i njihovih suradnika i da se tome suprotstave.“ Predsjednica RH iz svog ureda iznosi bistu maršala Tita, najuspješnijeg vođe pokreta otpora protiv fašizma u okupiranoj Evropi. Naši predci partizani koji su nakon četverogodišnje borbe, bez ičije pomoći oslobodili cijeli teritorij Jugoslavije, jedini su junački predci na koje mi Hrvati trebamo biti ponosni! Svi punoljetni od 1991-1995. se trebamo stidjeti (radi straha i šutnje) što smo pijanim majmunima u maskirnim uniformama dopustili miniranje susjedskih kuća i spomenika podignutih u čast velikih bitaka, velike žrtve i veličanstvenih pobjeda nad fašistima i njihovim pomagačima u II svjetskom ratu.

Eto zašto sam ojađena i bijesna kada vjeroučiteljica podijeli likovni zadatak u kojem djeca trebaju nacrtati svoje prijatelje koji ne idu na vjeronauk a „željeli bi ih dovesti Isusu“ (valjda preko veze pa su zato trebali napisati i njihova imena), možda će na idućem satu docrtati žutu traku ili zvijezdu na rukav? ..ili kada kapelan srednjoškolcima – krizmanicima unutar priprema za taj sveti sakrament cijeli školski sat „stručno“ objašnjava kako je RH za vrijeme vlade Zorana Milanovića pala na zadnje mjesto u Evropi po BDP.u , opetovane laži o „starom“ hrvatskom pozdravu, „žrtvama komunističkog terora“ i tako dalje ... Dakle, radi se o jako perfidnom načinu obnavljanja fašizma, jer usađivanje i širenje mržnje prema drugima i drugačijima, ne sankcioniranja nasilja u društvu podsjećaju na sve ono što su bili sposobni učiniti u prošlosti. Hitler se za „Kristalnu noć“ pripremao desetak godina, Paveliću je bila dovoljna godina dana da se riješi Židova bez obzira što su više od 80 % bili Hrvati. Eto zašto se ne mogu ljutiti na trolove koji baljezgaju gluposti komentirajući događaje i pojave o kojima nemaju pojma jer nisu imali od koga čuti a i knjige smo sakrili u vlažne muzejske podrume skupa s bistama Narodnih heroja kojih je sa našeg područja bilo čak petorica.

Za kraj jedna poučna kratka priča koju sam čula bezbroj puta od svoga pokojnoga oca ali mi je pomogla da postanem to što sam danas!  ..pa kaže ... Žandari su uhvatili lopova koji je počeo krasti u djetinjstvu, prvo jaje, kokoš, pa je nastavio pljačkati i postao pravi lopov i ubojica kojega je sudac osudio na smrtnu kaznu. Kao svakom osuđeniku, dopuštena mu je posljednja želja, a on je poželio vidjeti svoju majku. Osuđenik je sjedio vezan na električnoj stolici kada su mu doveli majku. Tada ju je zamolio da priđe blizu, jer joj želi nešto tiho reći. Kada se ona sagnula, sin joj je odgrizao nos! Ona ga je pitala :“Zašto sine?“ a on joj je kroz suze rekao:“ Zato što me nisi „ubila“ od batina kada sam kući donio prvo ukradeno jaje!“

Eeeee, sad' nisam više sigurna tko će kome odgristi nos, ali znam da meni moja djeca i unučad sigurno neće!