Upravo izabrani saborski zastupnici i zastupnice, sanjate li našu ili samo svoju budućnost?
Prođoše i ovi izbori, a ja se pitam hoće li ovi novoizabrani, (u ime svih nas) nastaviti dobrim namjerama popločavati već trasirani put u pakao!? Poznavatelji gravitacije tvrde da je svako gibanje kretanje bez obzira puže li se, hoda, leti, pliva, vozi, trči, pa čak i za pad - tvrde da je let!?
Poznajem ljude koji svoj entuzijazam nose sa sobom gdje god žive i rade (ili obnašaju funkciju na koju su imenovani) i okupljaju mladost skupa sa njihovom fanatičnom energijom i vizijom kako stvoriti grad & zemlju gdje se ugodno živi po uzoru na evropske kulturne gradove.
Tko o čemu, ja o našoj ne tako davnoj prošlosti i vremenu kada su pojedinci rođeni u ovom gradu svu svoju energiju, kreativnost, strast i viziju ulijevali u vraćanje Slavonskog Broda na gradski put.
Kao uvod ću ponuditi nekoliko pitanja i odgovora.
- Je li vam je slučajno poznata činjenica da je prva sportska dvorana naklon II sv. rata izgrađena upravo u Slavonskom Brodu?
Odgovor: Antun Krajnović – Kepi je nakon rata jedno vrijeme bio u Zagrebu – u Odjelu za fizičku kulturu, zatim u Beogradu u glavnom štabu Savezne radne akcije za gradnju pruge Brčko – Banovići, gdje je zaradio Orden rada brinući o 62 000 brigadira. Nakon povratka u Slavonski Brod 1957-e je okupio ekipu fakultetski obrazovanih mladih ljudi koji su zamijenili „staru ekipu“ pod geslom „Za socijalizam i demokraciju“. Nakon što su uspješno obnovljeni hotel Park i knjižnica, došla je na red izgradnja dvorane Klasije i to na zemljištu gdje je bila kasarna - što je dodatno kompliciralo stvari.
- Znate li da je prvobitno planirano samo postavljanje spomenika Đuri Salaju na mjestu gdje se danas nalazi Kazališno koncertna dvorana Ivana Brlić Mažuranić?
Odgovor: Antun Krajnović – Kepi je zagovarao potrebe u kulturi za građane našeg grada i izborio izgradnju Kazališno koncertna dvorana. Kada je vidio projekt, insistirao je na proširenju kapaciteta dvorane što je projektant odbijao budući prostor s više sjedala iziskuje preinake u vidu više sanitarnih čvorova, šire stepenište, troškova izgradnje, itd.. Kepi je nastavio insistirati na većoj & funkcionalnijoj dvorani i uspio - bez obzira na pritiske „sa vrha“ i prijetnje „sankcijama“.
- Izgradnja nove zgrade željezničkog kolodvora u našem gradu?
Odgovor: Kada ste na položaju gdje se rade strateški planovi razvoja (dugoročni i kratkoročni), tada imate priliku pripremiti teren (snagom argumenata) i političku volju lokalnih i republičkih moćnika zagovarajući potrebu upravo vašeg grada za takvim objektom.
- Onda naravno ne znate niti tko je prvi osnovao Teniski klub u našem gradu?
Odgovor: Antun Krajnović - Kepi je Prvi Teniski klub osnovao čim je napravljen teniski teren iza OŠ „IGK“ ali se na žalost, ime osnivača (slučajno ili namjerno) ne spominje niti na obilježavanjima jubilarnih obljetnica.
Čika Kepi je bio moj susjed i znam da je cijeli život bio sportaš i zaljubljenik u prirodu. Kao omladinski funkcioner i član delegacija, proputovao je zapadne i istočne zemlje. Rođen u Podvinju, postao je Evropejac sa urođenim darom prepoznavanja potencijale svakog mjesta gdje boravi. Često je spominjao koliko Brod propušta jer ne koristi zeleni pojas brda koji je trebao postati kao zagrebački Tuškanac i našu Savu sa svim svojim potencijalima.
Pravim se informirana i pametna jer sam većinu podataka pročitala u tekstu Karoline Bognar objavljenog u Posavskoj Hrvatskoj nekog dana lipnja davne 2002 godine. U rubrici „Susreti“, naša poznata novinarka je tragala za odgovorom na pitanje: „Gdje su danas i što rade naši sugrađani koji su nekada bili na vodećim položajima i aktivno sudjelovali u kreiranju javnog, gospodarskog ili društvenog života?“
U razgovoru je predstavila, sada već pokojnog, Brođana i Podvinjca Antuna Krajnovića – Kepija, nositelja Ordena rada, bivšeg sekretara Oblasnog komiteta omladine, predsjednika omladine Hrvatske, zamjenika predsjednika Savjeta časopisa „Naše teme“, čelnika SSRN-a, direktora Zavoda za informatiku, ..
Mi mlađi smo ga zvali čika Kepi i trenutno se ne mogu sjetiti niti jednog Brođana niti Brođanke koji su kao on iz Zagreba ili Beograda povukli velike i skupe investicije u naš grad ... sve do SDP-og ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.
Zašto imam potrebu danas pisati o ljudima koji su obnašajući visoke državne funkcije iskoristili taj „položaj“ i nastojali „vraćati“ Slavonski Brod na gradski put razvoja? Čika Kepi je govorio da za takve pothvate treba „ekipa fanatika, vizionara, homogena ekipa koja gleda daleko, daleko naprijed, koja zna što hoće.. „ „BUDUĆNOST MORAŠ SANJATI“. ponovio je na kraju razgovora, što je gospođa Karolina i odabrala kao naslov intervjua.
Izbori su iza nas, imamo imena osoba koje će u Saboru podizati ručice slijedeće četiri godine i biti u mogućnosti zaraditi ili ne svoju veliku plaću. Izabrani punoljetni Hrvati i Hrvatice će imati priliku zagovarati interese Gradova i Općina V izborne jedinice u skladu s programima i planovima razvoja slavonskih Županija!
Na žalost, znam da nemamo strategiju oko koje bi bilo dobro okupiti sve zastupnike/ce bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju.
Znam da nitko od njih ne sanja bolju budućnost ovog našeg rodnog grada i napaćene Slavonije.
Znam da oni nisu sposobni pomoći našem Brodu da prestane biti selendra.
Sada imamo priliku saznati kako okolnosti devastirane države mogu biti izazov ljudima s vizijom, znanjem i ljubavlju za svoj grad i cijelu zemlju. Situacija podsjeća na razrušenu, gladnu i osiromašenu zemlju poslije II sv. rata! Ja bih voljela, ajme, kako bih voljela da među njima postoji barem jedna osoba poput pokojnog čika Kepija i školovanih omladinaca koji su imali snage istisnuti „stare“ koji se baš i nisu dali ..
Do sada se kao generacija baš i nismo pokazali! Zato, pognimo glavu i barem ne nasjedajmo na bajke kako radi prehlade svi (osim njih) moramo nositi brnjice i biti kuš!
.