Američki predsjednik Donald Trump, koji je poslušao svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i najavio povlačenje Sjedinjenih Država iz sporazuma s Rusijom o uklanjanju projektila srednjeg i kratkog dometa, koji je 30 godina bio stup europske sigurnosti, suočava se s valom kritika iz Europe, dijelom i Rusije, a podršku Washingtonu daje jedino London.
No, postavlja se pitanje koji je pravi razlog za povlačenje iz sporazuma, jer Bijela kuća dobro zna da Rusija nije prekršila ugovor. Osim toga, nije predočila nikakve dokaze kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje. S druge strane, američka vojska je svojom praksom pokazala da odavno ne poštuje odredbe sporazuma INF, posebice nakon raspoređivanja vertikalnih sustava lansiranja projektila Mk-41 u bazi u Deveselu u Rumunjskoj, koji se mogu koristiti i za nuklearne projektile.
Savjetnik predsjednika Sjedinjenih Država za nacionalnu sigurnost John Bolton se suočio s pitanjem “što da se radi”? Donio je odluku da se izađe iz sporazuma koji obuzdava američke raketne ambicije.
Kao argument su navedene aktivnosti Rusije, ali se Trump sam odao, “kada je izjavio kako u SAD trebaju doći Rusi, Kinezi i “ostali”, te reći kako su Amerikanci mudri i da ni oni više neće razvijati ta oružja”. Ubacivanje Kine i “ostalih” u kontekst priče oko ovog vrlo opasnog poteza zapravo otkriva nemoć Bijele kuće i Pentagona da zadrži rastuću vojnu moć Kine i da se svijet nagovori na vrši pritisak na Iran da odustane od svog balističkog programa. Rusije je ovdje, kao najveća vojna sila iz “odmetničke trojke”, samo izgovor za donošenje ove odluke, koja još nije službena, ali nema sumnje da će biti.
Odluka Washingtona o povlačenju iz ugora INF je “katastrofalnom” nazvana čak i u Berlinu. Zašto je sada Bijela kuća trebala raskinuti najvažniji sporazum s Rusijom i možemo li očekivati novi sporazum kojeg je Trump spominjao?
Povlačenje Washingtona iz Ugovora o uklanjanju projektila srednjeg i kratkog dometa (INF) bi bio vrlo opasan korak, izjavio je u nedjelju zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov.
“Ako se Sjedinjene Države jednostrano povuku iz međunarodnih sporazuma, Rusija će poduzeti mjere odmazde, uključujući vojne, iako se nadamo da do toga neće doći”, upozorio je Rjabkov.
Tako je Moskva reagirala na riječi predsjednika Donalda Trumpa, a očito će ove riječi biti jedna od “vrućih tema” tijekom razgovora s američkim tajnikom za nacionalnu sigurnost Johnom Boltonom, koji u nedjelju stiže u Moskvu.
“Sigurno je da će nakon posljednjih izjava biti potrebno pojašnjenje američke strane”, izjavio je tajnik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.
Indikativno je da nije samo Moskva reagirala na Trumpovu najavu. Njemačka smatra da je odluka američkog predsjednika katastrofalna, izjavio je državni tajnik u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova Niels Annen. Velika Britanija, američki saveznik, poduprla je Washington, ali je istodobno izrazila žaljenje zbog poništenja ugovora. I posljednje, vodstvo NATO pakta u Bruxellesu je nediplomatski i bez ikakvih dokaza “odgovornost” za Trumpovu odluku prebacilo na Rusiju.
U stvari, SAD trenutno razaraju najvažniji element svjetske sigurnosti u proteklih 30 godina, sporazum kojeg su Sjedinjene Države i SSSR potpisali na kraju Hladnog rata. Ruska Državna Duma je već izjavila da Washington svojim djelovanjem svijet gura na rub ponora nuklearnog rata.
Do sada se Sjedinjene Države formalno nisu povukli iz sporazuma, ali se ova odluka predviđala, jer su o tome prije šest mjeseci razgovori vođeni u Bijeloj kući, a na razini Kongresa traju posljednje tri ili četiri godine. Sve što je nedostajalo bila je politička volja koje u Baracka Obame nije bilo, a Trump je to učinio.
Sudeći prema izjavama ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i vodstva ruskog Glavnog stožera, Moskva je već bila spremna za ovaj korak.
U svemu zapravo nema ništa novo. Sjedinjene Države i američki partneri u NATO paktu su redovito optuživali Rusiju za kršenja ovog sporazuma, a kao razlog su naveli razvijanje i uporabu u vojsci projektila dugog dometa 9M729, što bi bilo ime za kopnenu verziju krstarećeg projektila “Kalibar” koji se lansira s mora.
No, ruska vojska je američkim senatorima poslala dokaze u obliku izvješća, kojim se potvrđuje da projektili 9M729 ni u jednom dijelu ne krše odredbe ugovora INF.
Kako je istaknuo načelnik Odjela za obranu Rusije za praćenje provedbe ovog ugovora, Sergej Rižkov, sporazum je prekršen od strane Sjedinjenih Država.
Kako bi testirala elemente sustava proturaketne obrane, američka strana je koristila projektile koji oponašaju širok raspon balističkih raketa srednjeg i kratkog dometa. To su projektili Hera, MRT, Aries, LV-2, Storm, Storm-2 i MRBM.
“Razvoj i testiranje takvih projektila predstavlja presedan za zaobilaženje ugovora INF, budući da su ovi projektili sposobni nositi oružje izvan dometa koji je ograničen ovim sporazumom”, objašnjava Rižkov u članku objavljenom u svibnju ove godine.
Zapravo, pentagon bez ikakvih zapreka razvija projektile dometa od 500 do 5000 kilometara i svijet sada vraća u doba strepnje i straha od izbijanja nuklearnog rata.
“Izlazak Sjedinjenih Država iz INF ugovora ozbiljno dokida cijeli sustav nuklearne i raketne sigurnosti”, rekao je ruski profesor Odjela za političku znanost Sveučilišta Plehanov i pukovnik rezervi Aleksandar Perendžijev.
Slično kao sad, Sjedinjene Države su dugo ignorirale Ugovor antibalističke raketne prijetnje (ABM) iz 1972. godine, da bi Washington 2001. napokon obavijestio Moskvu o povlačenju iz ovog sporazuma, a od 2002. godine je najvažniji dokument tog razdoblja prestao biti na snazi.
INF ugovor je iz nekog razloga formalno ostao na snazi, ali je logika govorila da će Sjedinjene Države izaći iz njega. Od prvih glasina do odluke Trumpa nije trebalo dugo čekati.
Najvjerojatnije su u Washingtonu bili suzdržani zbog činjenice da grade svoj vlastiti sustav “proturaketne obrane”, a INF je Rusiju sprečavao da razvija mogućnosti nadilaženja tog američkog sustava.
Međutim, ugovor američkoj strani više nije potreban, ne samo u praktičnom smislu, nego i pravno.
Razvoj novih vojnih tehnologija, koje je Vladimir Putin predstavio ovog proljeća, sugerira da Rusija danas vrlo lako može zaobići američke sustave proturaketne obrane. Stoga su u Washingtonu utvrdili da ga više na moraju poštivati.
Također je važno spomenuti da ovaj sporazum koči SAD u potencijalnom sukobu s Kinom. Naime, Kina i druge sile “nuklearnog kluba”, osim Rusije, nisu dio ovog sporazuma i slobodno mogu razvijati projektile srednjeg i kratkog dometa. Trump je to jasno poručio kada je spomenuo Kinu u svojoj izjavi, ali i ostale, iako se ostali prije svega odnosi na Iran, možda i na Sjevernu Koreju.
U najavi izlaska iz INF ugovora Trump je rekao: “Morat ćemo razviti ta oružja, sve dok Rusija ne dođe k nama, dok nam Kina ne dođe, dok svi ne dođu k nama i kažu: “Uistinu ste mudri i nitko od nas neće razvijati ovo oružje”, ali ako Rusija to radi, i ako Kina to radi, a mi se pridržavamo sporazuma, to je neprihvatljivo.”
Trump i Bolton očito strahuju od Kine, jer su dobro znali da je Rusija razvila i da su u uporabi projektili 9M729.
Bijela kuća i Pentagon su se zabrinuli u travnju ove godine kada je kineska vojska stekla najnovije balističke projektile srednjeg dometa DF-26. Citirajući američke vojne stručnjake, Associated Press je naveo kako raspoređivanjem ove vrste projektila Kina može provesti udare na američke vojne baze na otoku Guam u Pacifiku.
Proteklih godina je Peking mnogo uložio mnogo u istraživanje i razvoj raketne tehnologije, dok Pentagon na Kinu gleda kao na zemlju koja u nuklearnoj sferi treba biti neutralizirana.
Razina nuklearnih postignuća Indije i Pakistana je također ostala i ostaje izvan okvira ugovora INF. Godinu dana nakon što su Gorbačov i Reagan potpisali ugovor INF, Indija je provela prvi uspješan test eksperimentalnog balističkog projektile srednjeg dometa Agni-I (1000 km). Dakle, osim tehničkih i financijskih mogućnosti, New Delhi i Islamabad ništa ne ograničava da ostvare svoje ciljeve i stvore dovoljan arsenal balističkih projektila srednjeg dometa, kako na kopnu tako i na moru.
U teoriji, stari sovjetsko-američki ugovor je u području atomske sigurnosti trebao biti model za cijeli “nuklearni klub”.
No, Sjedinjene Države su ga uništile. Ukinuta su pravila kontrole, a na snazi ostaju samo zakoni međusobnog odvraćanja država koje posjeduju nuklearne bojeve glave i sredstva za lansiranje. To stvara određene rizike i za Rusiju.
Ali, barem se tako čini, čak i ova ograničenja su puno veći rizik za SAD, obzirom da je u svađi ili vrši pritisak na cijeli “nuklearni klub”, osim Izraela, koji ne priznaje da posjeduje nuklearna oružja i u tom smislu nije dio nijednog međunarodnog ugovora.
Sjedinjene Države su naposljetku odlučile da se odriču prava da na neki način vežu ruke Rusiji, ali se mogu posvetiti drugim nuklearnim silama, uključujući i “neformalne”, kao što je Sjeverna Koreja. Iran u ovom smislu nije meta, obzirom da nema nuklearna oružja, ali je cilj Trumpova predsjedanja i izraelskog režima prisiliti Teheran da odustane od svog balističkog programa, tako da će bilo kakav međunarodni prijedlog o projektilima srednjeg i kratkog dometa od strane Washingtona, ako ga bude, sigurno uključivati i Islamsku Republiku.
Sada se postavlja pitanje li uopće vrijedno shvaćati Trumpa, koji poziva ne samo Rusiju, nego i Kinu i druge da budu dio nekog novog raketnog sporazuma?
Sudeći po ranijim odlukama Bijele kuće, možda neće biti novih sporazuma. Ova je uprava usvojila “sveobuhvatnu izlaznu strategiju”. Sjedinjene Države su se povukle iz Pariškog klimatskog sporazuma, nuklearnog ugovora s Iranom, Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, preispituju i žele nove oblike odnosa sa saveznicima, partnerima i protivnicima, bez razlike.
Drugi cilj izlaska iz ugovora INF je “udarac” američkim europskim saveznicima. Ne treba biti stručnjak za geostrategiju i geopolitiku za zaključiti da će raskid ovog ugovora prisiliti Europljane da se u manje oslanjaju na činjenicu da će Sjedinjene Države u potpunosti voditi brigu o njihovoj sigurnosti. Stoga je nervozna reakcija Berlina, gdje se govori o “katastrofi”, sasvim razumljiva.
Postoji drugi dio priče, a to je pritisak da EU plati američkom vojno-industrijskom kompleksu da proizvede dovoljno “sredstava za odvraćanje ruske prijetnje”. Nakon ruskog odgovora, zemlje EU će ili same morati uspostaviti ravnotežu ili s molbom otići u Bijelu kuću i pitati Trumpa koliko on to novca želi da štiti NATO saveznike.
U biti, Amerikanci će se sada sakriti iza zemalja Europe. Podsjetimo na pritisak Trumpove administracije na države EU od kojih je tražio da povećanje udjela BDP-a za obranu unutar NATO pakta na najmanje 2%.
Nakon što ostanu bespomoćni, europski “partneri” u NATO paktu će biti prisiljeni povećati svoje troškove za obranu na razinu koju zahtijeva Washington i okrenuti se američkim proizvođačima oružja. Stvar je vrlo jednostavna.
Dakle, izlaz iz ugovora INF može biti vjetar u leđa razvoju američkog vojno-industrijskog kompleksa i Trump time ispunjava svoje izborno obećanje koje je dao američkim “kraljevima oružja”.
Povećanje broja radnim mjesta u vojnoj industriji će mu unutar zemlje pomoći da se zaborave bombastična obećanja o ulaganjima 1000 milijardi dolara u prometnu infrastrukturu u Americi, koja danas više nitko ne spominje.
Informacije i psihološki napad na Rusiju su bili znak da se svijet priprema za nešto veliko. Napuštanje sporazuma INF još je jedan korak ka formiranju sustava dugoročnog i sustavnog sučeljavanja s Moskvom. Naravno, to se ne može gledati kao izravne priprema za rat, već jedan od elemenata tog rata i “suzdržavanja Rusije” unutar njezinih granica, dok će rat za “promjenu ponašanja” vlasti u Moskvi, što može značiti samo smjena vlasti, voditi drugim metodama.
No, postavlja se pitanje koji je pravi razlog za povlačenje iz sporazuma, jer Bijela kuća dobro zna da Rusija nije prekršila ugovor. Osim toga, nije predočila nikakve dokaze kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje. S druge strane, američka vojska je svojom praksom pokazala da odavno ne poštuje odredbe sporazuma INF, posebice nakon raspoređivanja vertikalnih sustava lansiranja projektila Mk-41 u bazi u Deveselu u Rumunjskoj, koji se mogu koristiti i za nuklearne projektile.
Savjetnik predsjednika Sjedinjenih Država za nacionalnu sigurnost John Bolton se suočio s pitanjem “što da se radi”? Donio je odluku da se izađe iz sporazuma koji obuzdava američke raketne ambicije.
Kao argument su navedene aktivnosti Rusije, ali se Trump sam odao, “kada je izjavio kako u SAD trebaju doći Rusi, Kinezi i “ostali”, te reći kako su Amerikanci mudri i da ni oni više neće razvijati ta oružja”. Ubacivanje Kine i “ostalih” u kontekst priče oko ovog vrlo opasnog poteza zapravo otkriva nemoć Bijele kuće i Pentagona da zadrži rastuću vojnu moć Kine i da se svijet nagovori na vrši pritisak na Iran da odustane od svog balističkog programa. Rusije je ovdje, kao najveća vojna sila iz “odmetničke trojke”, samo izgovor za donošenje ove odluke, koja još nije službena, ali nema sumnje da će biti.
Odluka Washingtona o povlačenju iz ugora INF je “katastrofalnom” nazvana čak i u Berlinu. Zašto je sada Bijela kuća trebala raskinuti najvažniji sporazum s Rusijom i možemo li očekivati novi sporazum kojeg je Trump spominjao?
Povlačenje Washingtona iz Ugovora o uklanjanju projektila srednjeg i kratkog dometa (INF) bi bio vrlo opasan korak, izjavio je u nedjelju zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov.
“Ako se Sjedinjene Države jednostrano povuku iz međunarodnih sporazuma, Rusija će poduzeti mjere odmazde, uključujući vojne, iako se nadamo da do toga neće doći”, upozorio je Rjabkov.
Tako je Moskva reagirala na riječi predsjednika Donalda Trumpa, a očito će ove riječi biti jedna od “vrućih tema” tijekom razgovora s američkim tajnikom za nacionalnu sigurnost Johnom Boltonom, koji u nedjelju stiže u Moskvu.
FOTO: ilustracija, VLS MK-41 sa raketama
“Sigurno je da će nakon posljednjih izjava biti potrebno pojašnjenje američke strane”, izjavio je tajnik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.
Indikativno je da nije samo Moskva reagirala na Trumpovu najavu. Njemačka smatra da je odluka američkog predsjednika katastrofalna, izjavio je državni tajnik u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova Niels Annen. Velika Britanija, američki saveznik, poduprla je Washington, ali je istodobno izrazila žaljenje zbog poništenja ugovora. I posljednje, vodstvo NATO pakta u Bruxellesu je nediplomatski i bez ikakvih dokaza “odgovornost” za Trumpovu odluku prebacilo na Rusiju.
U stvari, SAD trenutno razaraju najvažniji element svjetske sigurnosti u proteklih 30 godina, sporazum kojeg su Sjedinjene Države i SSSR potpisali na kraju Hladnog rata. Ruska Državna Duma je već izjavila da Washington svojim djelovanjem svijet gura na rub ponora nuklearnog rata.
Do sada se Sjedinjene Države formalno nisu povukli iz sporazuma, ali se ova odluka predviđala, jer su o tome prije šest mjeseci razgovori vođeni u Bijeloj kući, a na razini Kongresa traju posljednje tri ili četiri godine. Sve što je nedostajalo bila je politička volja koje u Baracka Obame nije bilo, a Trump je to učinio.
Sudeći prema izjavama ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i vodstva ruskog Glavnog stožera, Moskva je već bila spremna za ovaj korak.
U svemu zapravo nema ništa novo. Sjedinjene Države i američki partneri u NATO paktu su redovito optuživali Rusiju za kršenja ovog sporazuma, a kao razlog su naveli razvijanje i uporabu u vojsci projektila dugog dometa 9M729, što bi bilo ime za kopnenu verziju krstarećeg projektila “Kalibar” koji se lansira s mora.
No, ruska vojska je američkim senatorima poslala dokaze u obliku izvješća, kojim se potvrđuje da projektili 9M729 ni u jednom dijelu ne krše odredbe ugovora INF.
Kako je istaknuo načelnik Odjela za obranu Rusije za praćenje provedbe ovog ugovora, Sergej Rižkov, sporazum je prekršen od strane Sjedinjenih Država.
Kako bi testirala elemente sustava proturaketne obrane, američka strana je koristila projektile koji oponašaju širok raspon balističkih raketa srednjeg i kratkog dometa. To su projektili Hera, MRT, Aries, LV-2, Storm, Storm-2 i MRBM.
“Razvoj i testiranje takvih projektila predstavlja presedan za zaobilaženje ugovora INF, budući da su ovi projektili sposobni nositi oružje izvan dometa koji je ograničen ovim sporazumom”, objašnjava Rižkov u članku objavljenom u svibnju ove godine.
Zapravo, pentagon bez ikakvih zapreka razvija projektile dometa od 500 do 5000 kilometara i svijet sada vraća u doba strepnje i straha od izbijanja nuklearnog rata.
“Izlazak Sjedinjenih Država iz INF ugovora ozbiljno dokida cijeli sustav nuklearne i raketne sigurnosti”, rekao je ruski profesor Odjela za političku znanost Sveučilišta Plehanov i pukovnik rezervi Aleksandar Perendžijev.
Slično kao sad, Sjedinjene Države su dugo ignorirale Ugovor antibalističke raketne prijetnje (ABM) iz 1972. godine, da bi Washington 2001. napokon obavijestio Moskvu o povlačenju iz ovog sporazuma, a od 2002. godine je najvažniji dokument tog razdoblja prestao biti na snazi.
INF ugovor je iz nekog razloga formalno ostao na snazi, ali je logika govorila da će Sjedinjene Države izaći iz njega. Od prvih glasina do odluke Trumpa nije trebalo dugo čekati.
Najvjerojatnije su u Washingtonu bili suzdržani zbog činjenice da grade svoj vlastiti sustav “proturaketne obrane”, a INF je Rusiju sprečavao da razvija mogućnosti nadilaženja tog američkog sustava.
Međutim, ugovor američkoj strani više nije potreban, ne samo u praktičnom smislu, nego i pravno.
Razvoj novih vojnih tehnologija, koje je Vladimir Putin predstavio ovog proljeća, sugerira da Rusija danas vrlo lako može zaobići američke sustave proturaketne obrane. Stoga su u Washingtonu utvrdili da ga više na moraju poštivati.
Strah od Kine
Također je važno spomenuti da ovaj sporazum koči SAD u potencijalnom sukobu s Kinom. Naime, Kina i druge sile “nuklearnog kluba”, osim Rusije, nisu dio ovog sporazuma i slobodno mogu razvijati projektile srednjeg i kratkog dometa. Trump je to jasno poručio kada je spomenuo Kinu u svojoj izjavi, ali i ostale, iako se ostali prije svega odnosi na Iran, možda i na Sjevernu Koreju.
U najavi izlaska iz INF ugovora Trump je rekao: “Morat ćemo razviti ta oružja, sve dok Rusija ne dođe k nama, dok nam Kina ne dođe, dok svi ne dođu k nama i kažu: “Uistinu ste mudri i nitko od nas neće razvijati ovo oružje”, ali ako Rusija to radi, i ako Kina to radi, a mi se pridržavamo sporazuma, to je neprihvatljivo.”
Trump i Bolton očito strahuju od Kine, jer su dobro znali da je Rusija razvila i da su u uporabi projektili 9M729.
Bijela kuća i Pentagon su se zabrinuli u travnju ove godine kada je kineska vojska stekla najnovije balističke projektile srednjeg dometa DF-26. Citirajući američke vojne stručnjake, Associated Press je naveo kako raspoređivanjem ove vrste projektila Kina može provesti udare na američke vojne baze na otoku Guam u Pacifiku.
Proteklih godina je Peking mnogo uložio mnogo u istraživanje i razvoj raketne tehnologije, dok Pentagon na Kinu gleda kao na zemlju koja u nuklearnoj sferi treba biti neutralizirana.
Razina nuklearnih postignuća Indije i Pakistana je također ostala i ostaje izvan okvira ugovora INF. Godinu dana nakon što su Gorbačov i Reagan potpisali ugovor INF, Indija je provela prvi uspješan test eksperimentalnog balističkog projektile srednjeg dometa Agni-I (1000 km). Dakle, osim tehničkih i financijskih mogućnosti, New Delhi i Islamabad ništa ne ograničava da ostvare svoje ciljeve i stvore dovoljan arsenal balističkih projektila srednjeg dometa, kako na kopnu tako i na moru.
U teoriji, stari sovjetsko-američki ugovor je u području atomske sigurnosti trebao biti model za cijeli “nuklearni klub”.
No, Sjedinjene Države su ga uništile. Ukinuta su pravila kontrole, a na snazi ostaju samo zakoni međusobnog odvraćanja država koje posjeduju nuklearne bojeve glave i sredstva za lansiranje. To stvara određene rizike i za Rusiju.
Ali, barem se tako čini, čak i ova ograničenja su puno veći rizik za SAD, obzirom da je u svađi ili vrši pritisak na cijeli “nuklearni klub”, osim Izraela, koji ne priznaje da posjeduje nuklearna oružja i u tom smislu nije dio nijednog međunarodnog ugovora.
Sjedinjene Države su naposljetku odlučile da se odriču prava da na neki način vežu ruke Rusiji, ali se mogu posvetiti drugim nuklearnim silama, uključujući i “neformalne”, kao što je Sjeverna Koreja. Iran u ovom smislu nije meta, obzirom da nema nuklearna oružja, ali je cilj Trumpova predsjedanja i izraelskog režima prisiliti Teheran da odustane od svog balističkog programa, tako da će bilo kakav međunarodni prijedlog o projektilima srednjeg i kratkog dometa od strane Washingtona, ako ga bude, sigurno uključivati i Islamsku Republiku.
Sada se postavlja pitanje li uopće vrijedno shvaćati Trumpa, koji poziva ne samo Rusiju, nego i Kinu i druge da budu dio nekog novog raketnog sporazuma?
Sudeći po ranijim odlukama Bijele kuće, možda neće biti novih sporazuma. Ova je uprava usvojila “sveobuhvatnu izlaznu strategiju”. Sjedinjene Države su se povukle iz Pariškog klimatskog sporazuma, nuklearnog ugovora s Iranom, Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, preispituju i žele nove oblike odnosa sa saveznicima, partnerima i protivnicima, bez razlike.
Udarac za EU
Drugi cilj izlaska iz ugovora INF je “udarac” američkim europskim saveznicima. Ne treba biti stručnjak za geostrategiju i geopolitiku za zaključiti da će raskid ovog ugovora prisiliti Europljane da se u manje oslanjaju na činjenicu da će Sjedinjene Države u potpunosti voditi brigu o njihovoj sigurnosti. Stoga je nervozna reakcija Berlina, gdje se govori o “katastrofi”, sasvim razumljiva.
Postoji drugi dio priče, a to je pritisak da EU plati američkom vojno-industrijskom kompleksu da proizvede dovoljno “sredstava za odvraćanje ruske prijetnje”. Nakon ruskog odgovora, zemlje EU će ili same morati uspostaviti ravnotežu ili s molbom otići u Bijelu kuću i pitati Trumpa koliko on to novca želi da štiti NATO saveznike.
U biti, Amerikanci će se sada sakriti iza zemalja Europe. Podsjetimo na pritisak Trumpove administracije na države EU od kojih je tražio da povećanje udjela BDP-a za obranu unutar NATO pakta na najmanje 2%.
Nakon što ostanu bespomoćni, europski “partneri” u NATO paktu će biti prisiljeni povećati svoje troškove za obranu na razinu koju zahtijeva Washington i okrenuti se američkim proizvođačima oružja. Stvar je vrlo jednostavna.
Dakle, izlaz iz ugovora INF može biti vjetar u leđa razvoju američkog vojno-industrijskog kompleksa i Trump time ispunjava svoje izborno obećanje koje je dao američkim “kraljevima oružja”.
Povećanje broja radnim mjesta u vojnoj industriji će mu unutar zemlje pomoći da se zaborave bombastična obećanja o ulaganjima 1000 milijardi dolara u prometnu infrastrukturu u Americi, koja danas više nitko ne spominje.
Informacije i psihološki napad na Rusiju su bili znak da se svijet priprema za nešto veliko. Napuštanje sporazuma INF još je jedan korak ka formiranju sustava dugoročnog i sustavnog sučeljavanja s Moskvom. Naravno, to se ne može gledati kao izravne priprema za rat, već jedan od elemenata tog rata i “suzdržavanja Rusije” unutar njezinih granica, dok će rat za “promjenu ponašanja” vlasti u Moskvi, što može značiti samo smjena vlasti, voditi drugim metodama.
