Tjedan dana nakon “velikog raketnog napada” Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske u kojem su srušena sva skladišta i vojni istraživački centar u Barzehu sirijska vojska nezaustavljivo napreduje u kampanji čišćenja Istočnog Qalamouna i kampa Yarmuk južno od Damaska. U Istočnom Qalaounu je situacija već riješena i teroristi su položili oružje. Prvo u Dumayru, a kada je sirijska vojska sa saveznicima ostatak enklave podijelila na tri zasebna džepa, ostale terorističke skupine su također položile oružje i čekaju “zelene autobuse” za odlazak u “islamistički rezervat” na sjeveru Sirije.
Samo su u Dumayru teroristi skupine Jaish Al-Islam sirijskoj vojsci “vratili” 37 tenkova T-55, T-62 i T-72 koje su u napadima 2013. i 2014. zarobili u vojarnama Republikanske garde. Za sobom su ostavili skladišta puna streljiva, granata i eksploziva i taj se dio već prazni od prisutnosti terorista. 1000 ih je sa svojim obiteljima odlučilo otići na sjever Sirije, a ostali su ostali i tražit će primjenu amnestije i prihvatili su sudjelovati u procesu pomirenja.
Isto je i u gradovima Ruhayba, Jayroud i Al-Nasiriya. Nakon posljednji pripadnici skupine Jaysh Al-Sham napuste ova naselja, cijela regija Istočnog Qalamouna će biti pod kontrolom sirijske vlade, prvi put od početka rata.
Nešto teže napreduje kampanja u Yarmuku, gdje se vladine snage bore protiv terorista “Islamske države”, ali je sirijska vojska pokrenula tako silovite udare da je samo pitanje vremena kada će ISIL skinuti crnu i podići bijelu zastavu. Pod silinom udara vladinih snaga se polako predaju manje skupine terorista ISIL-a iz područjima Al-Qadam, Taqadom, središta Yarmuka i Hajar Al-Aswada.
VIDEO – Sirijska vojska u borbama za Yarmuk
Nakon najnovijih ofenzivnih operacija sirijske vojske, a kasnije će sigurno slijediti i druge, postavlja se pitanje koja je bila svrha raketnog napada Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske na Siriju? “Odmazda”, kako tvrde Trump, Theresa May i Macron. Za što? Za sumnjivi i nepotvrđeni napad kemijskim oružjem u Dumi. Obične gluposti i infantilna demonstracija sile troje čelnika zapadnih država koji su još uvijek uvjereni da vladaju cijelim svijetom.
Kako je to lijepo opisao francuski stručnjak Jacques Sapir: “Glupost. Ova se riječ čini najprikladnijom za opisati raketni napad na Siriju proveden od strane Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, nažalost. Napad je očito imao vrlo ograničen utjecaj, a među Sirijcima i Rusima nije bilo žrtava nije bilo.”
“Štoviše, prema službenom ruskom izvoru, sirijska protuzračna obrana je oborila značajan broj projektila, 71 od 103. Jasno je da ovaj napad neće promijeniti politiku Bashara Al-Assada. Dakle, akcija bez ikakvih posljedica se može opisati samo kao glupost, a akcija koja šteti počiniteljima je apsolutna glupost”, piše Jacques Sapir.
Zapad je od svega raspolagao s glasinama o “tajnom” centru za kemijsko oružje i dva mjesta za proizvodnju. Jasno je da su SAD i saveznici pažljivo izbjegavali vojne objekte u kojima ima mnogo ruskih, ali i iranskih vojnika i časnika.
Čini se da je posljednji telefonski razgovor Macrona s Vladimirom Putinom bio potreban kako bi agresori bili sigurni da neće pogoditi Ruse. To u određenom smislu dokazuje zastrašujući učinak ruske prisutnosti u Siriji na SAD i njihove saveznike. Taj su učinak primijetili razni promatrači i zemlje koje su potencijalni ili bi mogli postati ciljevi Sjedinjenih Država.
Vraćajući se na navodno obaranje 71 projektila od ukupno 103, treba reći da ruska protuzračna obrana nije bila aktivirana, jer nisu bile gađane ruske trupe. Opet, ovaj je brojka izuzetno visoka, obzirom na mogućnosti sustava kojima raspolaže sirijska vojska. Ovi sustavi su kupljeni još od Sovjetskog Saveza, što znači da su modernizirani i nadograđeni u sporazumu s Rusijom.
Ali ni to nije dovoljno da se objasni tako visok učinak djelovanja sirijske protuzračne obrane, jer to sirijska vojska prije nije mogla učiniti. Moguće je da su ruske trupe, koje imaju sofisticirane sustave ranog otkrivanja u Siriji, prenijele podatke sirijskim kolegama, te im omogućili intervenciju iznenađujuće učinkovitosti.
To bi objasnilo veliki broj uništenih projektila, raketa koje je Donald Trump opisao kao “lijepe i pametne”, potomke skupih nacističkih V-1.
Britanski projektil “Storm Shadow” košta 800 000 funti. Ako je od ispaljenih 103 projektila oboren 71, a samo su 32 pogodila tri cilja koja, što je nevjerojatno, nitko nije čuvao, stopa “uspjeha” je bila samo 31%. Logično je zapitati se kolika je sposobnost Sjedinjenih Država i saveznika da provode vojne akcije poput one protiv Iraka 2003. godine?
Da bi ova kampanja bila učinkovita, bile su potrebne stotine projektila koji su prikladni ciljevima, od 400 do 1200, ovisno o složenosti obrambenog sustava. Ako bi protuzračni sustavi bili napredniji, bilo bi potrebno ispaliti najmanje 1300 do 4000 projektila, što je trošak od 1,6 do 4,8 milijardi dolara.
Lako je shvatiti da je učinkovitost sirijske protuzračne obrane doveo u pitanje model zračnih udara od kojih Sjedinjene Države žive još od “Zaljevskog rata” iz 1991.
Amerikanci bi izvršili napad, uz pomoć Britanije i Francuske, pokazujući kako je njihov vojni način djelovanja nadmoćan. Međutim, ovaj oblik zastrašivanja im sada očito nije uspio. Posljedica svega je da su tri zemlje znatno oslabile svoje pozicije u Siriji, što znači da su učinile očiglednu glupost.
Ali to nije sve, posljedice ovog udara idu dalje. Jean-Luc Mélenchon je u objavi na Twitteru napisao: “Napadi na Siriju su neopravdani i bez mandata Ujedinjenih naroda, bez sporazuma s Europom i bez glasanja u francuskom parlamentu. Ovo je američka osveta i neodgovorna eskalacija.”
To je možda glavni aspekt. Vojni napad je ratni čin koji se provodi u okviru međunarodnog prava, jer u suprotnom znači da vrijedi “zakon jačega”.
Ni danas nema dokaza o kemijskom napadu ili odgovornosti Bashara Al-Assada. S obzirom na hrpu laži i manipuliranje vodstva Sjedinjenih Država i Velike Britanije, ništa se ne smije uzimati zdravo za gotovo. Odlučivši se na jednostrani napad, lideri Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske su pokazali da ih ne interesiraju međunarodno pravno ni Ujedinjeni narodi.
Ovim činom samo mogu uvjeriti razne zemlje da nabave nuklearno oružje, jer je to siguran način da se zaštite od takvih napada. Drugim riječima, Donald Trump, Theresa May i Emmanuel Macron su potvrdili da je nuklearna proliferacija za neke zemlje logičan i neizbježan izbor.
Međutim, treba napomenuti da, osim poznatih nuklearnih sila, to oružje posjeduju i Izrael, od 200 do 250 bojevih glava, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja, koja je upravo priopćila da će odustati od daljnjih testiranja. Znači li to da su ranije provedeni testovi dokazali učinkovitost tog oružja i nema potrebe da Kim Jong-un iritira susjede, Kinu i Rusiju, posebno ne SAD?
Dakle, navedene sile koje imaju nuklearno oružje mogu računati na učinkovitu obranu, ali tko će uvjeriti druge da odustanu od svojih planova da ga steknu? Kandidati su Iran, Saudijska Arabija, Alžir, Turska i nekoliko azijskih zemalja, a ako krenu one, pokrenut će se lančana reakcija i svi će htjeti raspolagati nuklearnim odvraćanjem.
Dakle, troje zapadnih lidera su napadom na Siriju učinili nevjerojatnu stratešku glupost. Napad na kojeg su se odlučili Donald Trump, Theresa May i Emmanuel Macron svijet neće učiniti sigurnijim i pravednijim. U stvari, sve će biti suprotno i povećali su se rizici međunarodne nestabilnosti i da se svijet gurne u kaos. To nije samo strateška glupost, već i ogromna neodgovornost.
Napad je odlučen zbog razloga koji su vjerojatno bili različiti u troje čelnika. Sjedinjene Države su to možda smatrale “oproštajnim raketiranjem”, budući da je Trump rekao da će napustiti Siriju. Velika Britanija također.
Dakle, samozvani “Napoleončić” Emmanuel Macron je gurnuo Francusku u više nego delikatnu situaciju. Nakon što je iskorištena od strane Washingtona, Francuska je izgubila ostatke ostataka međunarodne vjerodostojnosti, posebno u obrani načela međunarodnog prava i suvereniteta ostalih država. Sada se čini jasnim da je Francuska zemlja koja je najviše izgubila.
Emmanuel Macron to ne razumije, što je dokaz da on nesposoban za mjesto predsjednika, baš kao i njegovi prethodnici François Hollande i Nicolas Sarkozy.
Ako pogledamo prikaz onoga što su ciljali Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska i fotografije tri uništena objekta, onda se može zaključiti samo da Trump, Theresa May i Macron ne samo da su počinili glupost nevjerojatnih razmjera, nego da nikome ne mogu jamčiti sigurnost, dok o poštivanju međunarodnog prava nema smisla ni govoriti.
Nadograđeni sustavi “Buk-M2E”, “Kvadrat”, “S-200” i “S-125 Pečora-M”, uz sustave ECM i “Pancir S1”, su uspjeli oboriti sve projektile koji su Britanci lansirali na Homs. No, njih su preusmjerili i prizemljili sirijski elektronički sustavi ratovanja. Britanci su izgubili 50 milijuna dolara oružja bez ijednog pogotka.
No, ono što najviše muči režimske eksperte, televizijske stručnjake, cirkusante i pseudo-euroazijate, koji istovremeno laju protiv Egipta i Indije, a navodno osuđuju agresiju na Siriju, koji svaku put pokušavaju iskriviti činjenice je istina da u pentagonu ne rade i ne žive nikakvi nadljudi, nego obični smrtnici koji se drže strategije iz 1991. i kratkog “Zaljevskog rata” kao pijan plota. Ovaj put čak ni propaganda nije uspjela prikriti neuspjeh.
Imamo i genije koji govore da je napad “dogovoren” između Trumpa i Putina, a ovaj vic je uključivao 103 krstareća projektila, po skromnoj cijeni od 1,5 milijuna dolara po komadu. Postoje i priče da su se američki i drugi brodovi i zrakoplov “morali riješiti zastarjelih “Tomahawka”, a Trump ionako ima koristi od poslovanja tvrtke Raytheon koja ih proizvodi, pa su svi zajedno i dogovorno odlučili raketirati Siriju. Prema ovoj teoriji bi čak i Bashar Al-Assad mogao dobiti dio novca, jer je rekao gdje su prazna skladišta i zgrada koju će prethodno evakuirati.
U stvari su sve ove priče obične izmišljotine kako bi se prikrili glupost i neuspjeh Pentagona, NATO pakta, vladama triju zapadnih sila, vojno-industrijskog kompleksa Sjedinjenih Država i cijelog sustava medija “slobodnog Zapada”.
Jedini vic u svemu tome nije raketni napad na Siriju, nego groteskni spektakl onih koje ujedinjuje mržnja prema Moskvi, pripadali oni “ljevici”, “desnici” ili “centru”, sasvim svejedno. S druge strane se ista bulumenta ujedinila u obrani Emmanuela Macrona, Therese May i Trumpa, unatoč činjenici da su se od njega ogradili ministar obrane James Mattis i načelnik Glavnog stožera američke vojske general Dunford, koji su rekli da odgovornost za napad snosi isključivo predsjednik i implicitno su se distancirali od njega.
Samo su u Dumayru teroristi skupine Jaish Al-Islam sirijskoj vojsci “vratili” 37 tenkova T-55, T-62 i T-72 koje su u napadima 2013. i 2014. zarobili u vojarnama Republikanske garde. Za sobom su ostavili skladišta puna streljiva, granata i eksploziva i taj se dio već prazni od prisutnosti terorista. 1000 ih je sa svojim obiteljima odlučilo otići na sjever Sirije, a ostali su ostali i tražit će primjenu amnestije i prihvatili su sudjelovati u procesu pomirenja.
Isto je i u gradovima Ruhayba, Jayroud i Al-Nasiriya. Nakon posljednji pripadnici skupine Jaysh Al-Sham napuste ova naselja, cijela regija Istočnog Qalamouna će biti pod kontrolom sirijske vlade, prvi put od početka rata.
Nešto teže napreduje kampanja u Yarmuku, gdje se vladine snage bore protiv terorista “Islamske države”, ali je sirijska vojska pokrenula tako silovite udare da je samo pitanje vremena kada će ISIL skinuti crnu i podići bijelu zastavu. Pod silinom udara vladinih snaga se polako predaju manje skupine terorista ISIL-a iz područjima Al-Qadam, Taqadom, središta Yarmuka i Hajar Al-Aswada.
VIDEO – Sirijska vojska u borbama za Yarmuk
Nakon najnovijih ofenzivnih operacija sirijske vojske, a kasnije će sigurno slijediti i druge, postavlja se pitanje koja je bila svrha raketnog napada Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske na Siriju? “Odmazda”, kako tvrde Trump, Theresa May i Macron. Za što? Za sumnjivi i nepotvrđeni napad kemijskim oružjem u Dumi. Obične gluposti i infantilna demonstracija sile troje čelnika zapadnih država koji su još uvijek uvjereni da vladaju cijelim svijetom.
Napad Washingtona, Londona i Pariza na Siriju je strateška glupost
Kako je to lijepo opisao francuski stručnjak Jacques Sapir: “Glupost. Ova se riječ čini najprikladnijom za opisati raketni napad na Siriju proveden od strane Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, nažalost. Napad je očito imao vrlo ograničen utjecaj, a među Sirijcima i Rusima nije bilo žrtava nije bilo.”
“Štoviše, prema službenom ruskom izvoru, sirijska protuzračna obrana je oborila značajan broj projektila, 71 od 103. Jasno je da ovaj napad neće promijeniti politiku Bashara Al-Assada. Dakle, akcija bez ikakvih posljedica se može opisati samo kao glupost, a akcija koja šteti počiniteljima je apsolutna glupost”, piše Jacques Sapir.
Zapad je od svega raspolagao s glasinama o “tajnom” centru za kemijsko oružje i dva mjesta za proizvodnju. Jasno je da su SAD i saveznici pažljivo izbjegavali vojne objekte u kojima ima mnogo ruskih, ali i iranskih vojnika i časnika.
FOTO – Dio tenkova koje je u Dumayru sirijskoj vojsci “vratio” Jaish Al-Islam
Čini se da je posljednji telefonski razgovor Macrona s Vladimirom Putinom bio potreban kako bi agresori bili sigurni da neće pogoditi Ruse. To u određenom smislu dokazuje zastrašujući učinak ruske prisutnosti u Siriji na SAD i njihove saveznike. Taj su učinak primijetili razni promatrači i zemlje koje su potencijalni ili bi mogli postati ciljevi Sjedinjenih Država.
Vraćajući se na navodno obaranje 71 projektila od ukupno 103, treba reći da ruska protuzračna obrana nije bila aktivirana, jer nisu bile gađane ruske trupe. Opet, ovaj je brojka izuzetno visoka, obzirom na mogućnosti sustava kojima raspolaže sirijska vojska. Ovi sustavi su kupljeni još od Sovjetskog Saveza, što znači da su modernizirani i nadograđeni u sporazumu s Rusijom.
Ali ni to nije dovoljno da se objasni tako visok učinak djelovanja sirijske protuzračne obrane, jer to sirijska vojska prije nije mogla učiniti. Moguće je da su ruske trupe, koje imaju sofisticirane sustave ranog otkrivanja u Siriji, prenijele podatke sirijskim kolegama, te im omogućili intervenciju iznenađujuće učinkovitosti.
To bi objasnilo veliki broj uništenih projektila, raketa koje je Donald Trump opisao kao “lijepe i pametne”, potomke skupih nacističkih V-1.
Britanski projektil “Storm Shadow” košta 800 000 funti. Ako je od ispaljenih 103 projektila oboren 71, a samo su 32 pogodila tri cilja koja, što je nevjerojatno, nitko nije čuvao, stopa “uspjeha” je bila samo 31%. Logično je zapitati se kolika je sposobnost Sjedinjenih Država i saveznika da provode vojne akcije poput one protiv Iraka 2003. godine?
Da bi ova kampanja bila učinkovita, bile su potrebne stotine projektila koji su prikladni ciljevima, od 400 do 1200, ovisno o složenosti obrambenog sustava. Ako bi protuzračni sustavi bili napredniji, bilo bi potrebno ispaliti najmanje 1300 do 4000 projektila, što je trošak od 1,6 do 4,8 milijardi dolara.
Lako je shvatiti da je učinkovitost sirijske protuzračne obrane doveo u pitanje model zračnih udara od kojih Sjedinjene Države žive još od “Zaljevskog rata” iz 1991.
FOTO: Ilustracija, MK-41 VLS lansirni kontejneri
Amerikanci bi izvršili napad, uz pomoć Britanije i Francuske, pokazujući kako je njihov vojni način djelovanja nadmoćan. Međutim, ovaj oblik zastrašivanja im sada očito nije uspio. Posljedica svega je da su tri zemlje znatno oslabile svoje pozicije u Siriji, što znači da su učinile očiglednu glupost.
Ali to nije sve, posljedice ovog udara idu dalje. Jean-Luc Mélenchon je u objavi na Twitteru napisao: “Napadi na Siriju su neopravdani i bez mandata Ujedinjenih naroda, bez sporazuma s Europom i bez glasanja u francuskom parlamentu. Ovo je američka osveta i neodgovorna eskalacija.”
To je možda glavni aspekt. Vojni napad je ratni čin koji se provodi u okviru međunarodnog prava, jer u suprotnom znači da vrijedi “zakon jačega”.
Ni danas nema dokaza o kemijskom napadu ili odgovornosti Bashara Al-Assada. S obzirom na hrpu laži i manipuliranje vodstva Sjedinjenih Država i Velike Britanije, ništa se ne smije uzimati zdravo za gotovo. Odlučivši se na jednostrani napad, lideri Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske su pokazali da ih ne interesiraju međunarodno pravno ni Ujedinjeni narodi.
Ovim činom samo mogu uvjeriti razne zemlje da nabave nuklearno oružje, jer je to siguran način da se zaštite od takvih napada. Drugim riječima, Donald Trump, Theresa May i Emmanuel Macron su potvrdili da je nuklearna proliferacija za neke zemlje logičan i neizbježan izbor.
Međutim, treba napomenuti da, osim poznatih nuklearnih sila, to oružje posjeduju i Izrael, od 200 do 250 bojevih glava, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja, koja je upravo priopćila da će odustati od daljnjih testiranja. Znači li to da su ranije provedeni testovi dokazali učinkovitost tog oružja i nema potrebe da Kim Jong-un iritira susjede, Kinu i Rusiju, posebno ne SAD?
Dakle, navedene sile koje imaju nuklearno oružje mogu računati na učinkovitu obranu, ali tko će uvjeriti druge da odustanu od svojih planova da ga steknu? Kandidati su Iran, Saudijska Arabija, Alžir, Turska i nekoliko azijskih zemalja, a ako krenu one, pokrenut će se lančana reakcija i svi će htjeti raspolagati nuklearnim odvraćanjem.
FOTO: Donald Trump i Theresa May
Dakle, troje zapadnih lidera su napadom na Siriju učinili nevjerojatnu stratešku glupost. Napad na kojeg su se odlučili Donald Trump, Theresa May i Emmanuel Macron svijet neće učiniti sigurnijim i pravednijim. U stvari, sve će biti suprotno i povećali su se rizici međunarodne nestabilnosti i da se svijet gurne u kaos. To nije samo strateška glupost, već i ogromna neodgovornost.
Napad je odlučen zbog razloga koji su vjerojatno bili različiti u troje čelnika. Sjedinjene Države su to možda smatrale “oproštajnim raketiranjem”, budući da je Trump rekao da će napustiti Siriju. Velika Britanija također.
Dakle, samozvani “Napoleončić” Emmanuel Macron je gurnuo Francusku u više nego delikatnu situaciju. Nakon što je iskorištena od strane Washingtona, Francuska je izgubila ostatke ostataka međunarodne vjerodostojnosti, posebno u obrani načela međunarodnog prava i suvereniteta ostalih država. Sada se čini jasnim da je Francuska zemlja koja je najviše izgubila.
Emmanuel Macron to ne razumije, što je dokaz da on nesposoban za mjesto predsjednika, baš kao i njegovi prethodnici François Hollande i Nicolas Sarkozy.
Što je uopće uništeno i što su mislili postići Macron, Theresa May i Trump?
Ako pogledamo prikaz onoga što su ciljali Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska i fotografije tri uništena objekta, onda se može zaključiti samo da Trump, Theresa May i Macron ne samo da su počinili glupost nevjerojatnih razmjera, nego da nikome ne mogu jamčiti sigurnost, dok o poštivanju međunarodnog prava nema smisla ni govoriti.
Nadograđeni sustavi “Buk-M2E”, “Kvadrat”, “S-200” i “S-125 Pečora-M”, uz sustave ECM i “Pancir S1”, su uspjeli oboriti sve projektile koji su Britanci lansirali na Homs. No, njih su preusmjerili i prizemljili sirijski elektronički sustavi ratovanja. Britanci su izgubili 50 milijuna dolara oružja bez ijednog pogotka.
No, ono što najviše muči režimske eksperte, televizijske stručnjake, cirkusante i pseudo-euroazijate, koji istovremeno laju protiv Egipta i Indije, a navodno osuđuju agresiju na Siriju, koji svaku put pokušavaju iskriviti činjenice je istina da u pentagonu ne rade i ne žive nikakvi nadljudi, nego obični smrtnici koji se drže strategije iz 1991. i kratkog “Zaljevskog rata” kao pijan plota. Ovaj put čak ni propaganda nije uspjela prikriti neuspjeh.
Imamo i genije koji govore da je napad “dogovoren” između Trumpa i Putina, a ovaj vic je uključivao 103 krstareća projektila, po skromnoj cijeni od 1,5 milijuna dolara po komadu. Postoje i priče da su se američki i drugi brodovi i zrakoplov “morali riješiti zastarjelih “Tomahawka”, a Trump ionako ima koristi od poslovanja tvrtke Raytheon koja ih proizvodi, pa su svi zajedno i dogovorno odlučili raketirati Siriju. Prema ovoj teoriji bi čak i Bashar Al-Assad mogao dobiti dio novca, jer je rekao gdje su prazna skladišta i zgrada koju će prethodno evakuirati.
U stvari su sve ove priče obične izmišljotine kako bi se prikrili glupost i neuspjeh Pentagona, NATO pakta, vladama triju zapadnih sila, vojno-industrijskog kompleksa Sjedinjenih Država i cijelog sustava medija “slobodnog Zapada”.
Jedini vic u svemu tome nije raketni napad na Siriju, nego groteskni spektakl onih koje ujedinjuje mržnja prema Moskvi, pripadali oni “ljevici”, “desnici” ili “centru”, sasvim svejedno. S druge strane se ista bulumenta ujedinila u obrani Emmanuela Macrona, Therese May i Trumpa, unatoč činjenici da su se od njega ogradili ministar obrane James Mattis i načelnik Glavnog stožera američke vojske general Dunford, koji su rekli da odgovornost za napad snosi isključivo predsjednik i implicitno su se distancirali od njega.
FOTO – Mete napada
FOTO – istraživački centar
FOTO – skladište
FOTO – skladište
