Boris Beck: Riječ godine – ingovnacija

O Juli znamo samo to da ima 24 godine i da živi u Kanadi, a važna nam je jer je na Instagramu prikupila više od 300.000 pratitelja na računu @soundwavesoffwax. Na njemu objavljuje snimke s 10.000 ploča koje joj je u naslijeđe ostavio otac Richard, a njihovo dijeljenje je malo-pomalo okupilo internetsku zajednicu nostalgičara i Julu na novi način povezalo s preminulim roditeljem. Njoj ništa nisu značila imena poput Moody Bluesa, Talking Headsa, Santane i Beach Boysa, ali počeli su joj se javljati oni kojima jesu, i tako su ploče, umjesto da trunu u ormaru ili budu bačene na smeće, posredovale među neznancima, udahnuvši novi život pokojnom vlasniku. Jula ploče vadi nasumce, jer su joj ionako gotovo sve nepoznate, ali ih cijeni sve više: „Ima nešto stvarno lijepo u tome da imate fizičku kopiju glazbe“, kaže ona. „Može nam to biti smiješno, ali kada umrem, budem li imala djecu, što će im ostati – moj popis za streaming?“ Uzbudljivo joj je držati očevu ploču u ruci: „To je nešto što je on prije držao, a moje uši ulaze u iste zvučne prostore kao i njegove. Ogrebotine na zapisima napravio je on. Gubitak ploča ne bi bio samo gubitak oca, već i gubitak fizičke glazbe.“

Jula koristi očeve ploče, ali ih koristi kao dijete novog naraštaja – glazbu s fizičkog objekta pretvara u digitalni oblik. Njezin je otac kupovao ploče da bi na njih imao ekskluzivno pravo, a ona ih dijeli besplatno. Jedina je konstanta okupljanje, iako se različito manifestira: Richard je morao pozvati društvo na slušanje doma, a Jula ima slušatelje širom svijeta, zahvaljujući internetskoj platformi. Međutim, upravo su one u novoj opasnosti, za koju je smišljena i nova riječ, što ju je Američko dijalektološko društvo 2023. odabralo za riječ godine, a sada je to za 2024. učinio i odbor australskog rječnika Macquarie. Riječ na engleskom glasi enshittification, a načinjena je tako da je vulgarna anglosaksonska riječ shit zaogrnuta finim latinskim prefiksom i sufiksom; prevesti bi se, dakle, mogla kao ingovnacija, a značenje su joj pedantni Australci definirali kao „postupno propadanje usluge ili proizvoda uzrokovano smanjenjem kvalitete pružene usluge, posebice online platforme, a kao posljedica težnje za profitom“. Riječ je 2022. skovao kanadski pisac židovskih korijena Cory Efram Doctorow kako bi sažeo obrazac u kojem online platforme u početku daju visokokvalitetne ponude kako bi privukle korisnike, a zatim ih kvare kako bi išle na ruku poslovnim klijentima, da bi na koncu degradirale usluge i korisnicima i partnerima, samo da povećaju profit dioničarima.

Doctorow je u američkom mjesečniku Wired ovako opisao ingovnizaciju: „Evo kako platforme umiru: prvo su dobre za svoje korisnike; zatim maltretiraju korisnike kako bi poboljšali stvari za svoje oglašivače; konačno, maltretiraju oglašivače kako bi svu vrijednost pokupile za sebe.“ Za to krivi povlašteni položaj platformi koje, kao prvo, s lakoćom određuju vrijednosti svojih usluga, a kao drugo, i kupce i prodavače drže kao taoce. Platforme, argumentira on, najprije nude korisne proizvode uz gubitak, dok ne pridobiju klijente; pošto ih zaključaju, traže dobavljače, kojima također nude usluge uz gubitak; kad i njih zaključaju, platforme se okreću dioničarima i svu zaradu prebacuju njima, bez ikakve želje da održe kvalitetu platforme; ingovnizacija je neka vrsta rentijerstva.

Doktorow daje obilje primjera za to: ­Airbnb je istisnuo hotelske lance, a sada korisnicima i domaćinima naplaćuje više nego hoteli; Amazon trenutno ubire više od 45% prodajne cijene artikala, a u segmentu zvučnih knjiga drži više od 90% tržišta, s time da svima uzima autorska prava;  Facebook je nudio dobru uslugu u početku, ali sada je prepun plaćenih objava, reklama i preporučenih sadržaja, kroz koje se gotovo nemoguće probiti do pravih prijatelja; kao što nas Facebook uvjerava da želimo vidjeti baš ono što nam pokazuje, tako nam i Googleovo pretraživanje ne pokazuje ono što tražimo, nego ono što oni misle da trebamo naći, služeći se pojačanim oglašavanjem, optimizacijom tražilice i izravnim prijevarama. Netflix diže cijene i povećava broj reklama, Twitter se od korisnog prostora za razmjenu mikroblogova pretvorio u baruštinu lažnih vijesti i poligon za promociju Elona Muska, Uber stalno poskupljuje, a aplikacije za upoznavanje sve više gule korisnike i korisnice. Zbog naše sve veće ovisnosti o platformama, Doctorow je ove godine u intervjuu Financial Timesu rekao da je „ingovnizacija zauzela apsolutno sve“ i da čovječanstvo živi u „govnocenu“.

Jedan od načina da se iz tog dreka izađe, Doctorow vidi u tome da se platforme prestanu voditi algoritmima, koji nam nameću sadržaj mimo volje, već bi korisnici morali vidjeti sav sadržaj na koji su pretplaćeni – naprimjer, da mi Facebook prestane zatrpavati ekran glupostima i da mi dozvoli praćenje prijatelja bez ometanja. Drugi bi izlaz bio da se platforme mogu napustiti, ali tako da ne izgubimo sadržaj i veze – da odem s X-a, ali da mogu uzeti sa sobom svoj sadržaj i pratitelje. Nažalost, potrošači u virtualnom svijetu nemaju nikakvih digitalnih prava. Tako i sva Julina glazba na Instagramu, i svi njezini pratitelji, zapravo pripadaju platformi, i stalno su ugroženi ingovnizacijom. Dočim su tatine ploče sigurne u dobrom starom ormaru.

matica