U našim hrvatskim medijima je u zadnje vrijeme zabilježeno podosta nesankcioniranih katoličkih svećenika koji svojim gnusnim izjavama pozivaju na mržnju, diskriminaciju nasilje, ili pak hvale nacizam i fašizam, ili pak veličaju ustaški pokret, NDH i najvećeg hrvatskog zločinca i izroda Antu Pavelića. Nekima je to od njih postalo kao „dobar dan!“

Tako recimo svećenik don Mili Plenković na svom facebook profilu piše:

„OBRADOVALA ME JE VIJEST DA JE UMRO DR. SLAVKO GOLDSTEIN. DRAGO MI JE DA JE JEDAN MRZITELJ HRVATSKE NESTAO S POZORNICE OVOGA SVIJETA.“

Što na ovo reći? Jednom svećeniku je drago što je umro jedan istaknuti i ugledni hrvatski intelektualac, a drago mu je zato što je on prema njegovom shvaćanju bio mrzitelj Hrvatske. Tko god se danas ne uklapa u kalupe i ideološko-političke desničarske obrasce razmišljanja naših hrvatskih katoličkih svećenika-to su za njih sve mrzitelji Hrvatske.

Da bi po njima volio Hrvatsku moraš dva do tri puta dnevno slušati Thompsona ili Matu Bulića i jednom godišnje za rođendan kupiti svojoj ženi domoljubnu šivaću mašinu ili domoljubni toster, i tko to ne čini to je loš Hrvat, politički nepodoban, on  je mrzitelj Hrvatske.

Svećenik don Ivan Turić, recimo, javno veliča ustaštvo, a župnik Franjo Jurčević potiče na mržnju i diskriminaciju onih koji su drugačiji, pa tako recimo poziva na fizičke obračune sa homoseksualcima, a žene smatra manje vrijednim ljudima i građanima trećeg reda, jer po njegovim uskogrudnim patrijarhalnim stavovima,  ljudima se trebaju smatrati samo muškarci.

Biskup Košić je recimo, moju kćer koja je otišla u Irsku trbuhom za kruhom nazvao dezerterom, kao i svih onih 500 tisuća Hrvata koji su svoju sreću otišli pronaći u druge zemlje, jer od političkih uhljeba nisu mogli pronaći posao. Za njih su to sve, eto, ili dezerteri ili mrzitelji Hrvatske. Blago našim katoličkim svećenicima kada se tako olako razbacuju sa etiketama i javnim prozivanjem politički i ideološki nepodobnih i nećudorednih Hrvata.

Jučer se i kod nas oglasio jedan od njih koji se odaziva na ime velečasni fra Vinko Gavranić i koji u svom komentaru, novinara i pisca Darka Lončara naziva FAŠISTOM. Povod je bio moj tekst pod nazivom JESMO LI DANAS SLOBODNI GRAĐANI? JESMO LI BILI SLOBODNIJI NEKADA U SOCIJALIZMU ILI SMO TO DANAS U KAPITALIZMU.

U cijelom tekstu nema ni govora o bilo kakvim mojim fašističkim stavovima, štoviše, upravo sam i poznat po tome što vrlo često pišem protiv pojave fašističkih i ustaških grafita u našem gradu tipa: UBIJ TOVARA, UBIJ SRBINA i slično, te sam iste fotografirao i poslao gradonačelniku Mirku Duspari sa zamolbom da Grad pošalje svoje službe i da iste prefarbaju i obrišu, te da svi skupa nastojimo  graditi humano, tolerantno i demokratsko društvo.

Da li bih ja sada trebao recimo tužiti fra Vinka Gavranića, jer eto čovjeka iritiraju moji politički stavovi, jer smatram da je socijalizam bio puno humanije i pravednije društvo od ovoga današnjeg bahatog i surovog kapitalizma, koji  više liče na feudalno i robovlasničko društvo pretvarajući radnike u svoje obične sluge i robove. Socijalizam je štitio i cijenio prava radnika, a danas su oni pretvoreni u obično bijelo roblje bez ikakvih prava.

To je našem uvaženom fra Vinku Gavraniću bilo dovoljno da me nazove fašistom. Jeli netko ovdje primjećuje bilo kakav fašizam? Pišem samo istinu, a to što istina nekoga boli, to je druga stvar. Jer da to nije istina onda bi pet stotina tisuća protjeranih Hrvata bilo sada u svojoj Domovini, a ne bi svoju sreću išli tražiti u Irsku, Njemačku i druge zemlje zapada.

Možda bih ga i trebao tužiti, jer pozivanje na mržnju, govor mržnje, klevete i vrijeđanje, predstavljaju kazneno-krivično djelo za koje je predviđena kazna i do tri godine zatvora.

Ne, to neću učiniti. Zašto?

Zato što je njega dragi Bog već odavno kaznio.

Opraštam mu i želim sve najbolje u životu i sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu.