Budući da država nije ispunila svoju osnovnu zadaću i zaštitila nevine civile, isprika državnog vrha bila bi i nakon 23 godine dobrodošao politički čin. I ne bi to bilo nikakvo izdajstvo ili skrnavljenje Domovinskog rata, takvo priznanje ne bi slabilo, već jačalo značaj Oluje.
Za inicijativu Inicijative mladih za ljudska prava koja je pozvala državni vrh na ispriku žrtvama »Oluje« malo će tko saznati, jer je malo onih medija koji će se usuditi prenijeti tu informaciju u osvit proslave 23. godišnjice Oluje.
Tamo gdje ona prodre, bit će dočekana i sasječena na nož bez da bude pročitana, kao izdajnička i antidržavna provokacija koja uznemiruje i razdražuje Hrvate utopljene u zajedništvu nogometnog slavlja i Oliverovog žalovanja.
– Dvadeset i tri godine nakon završetka rata, niti jedan visoki državni dužnosnik nije uputio iskrenu ispriku žrtvama zločina i teških kršenja ljudskih prava za koje je nedvojbeno utvrđeno da su počinjeni od strane pripadnika institucija Republike Hrvatske ili jedinica pod kontrolom RH – kažu mladi koji su predstavili i priručnik za političare »Kako se ispričati za zločine«.
Dakako da je lakše zamisliti smak svijeta nego da Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković ili Gordan Jandroković izgovore, napišu ili twitnu ispriku takvog sadržaja. To bi bilo kao da sami sebi potpišu smrtnu presudu, istog trenutka oni bi postali politički mrtvaci. Pri tome im ništa ne bi pomoglo da se pozovu na sudsku presudu u građanskoj parnici od prije pet godina u kojoj je prvi put priznata odgovornost države za zločine tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije Oluja..
Zločin u Varivodama dogodio se nakon Oluje 1995. godine. Na kućnim pragovima ubijeno je devetero civila. Najmlađa žrtva imala je 55, a najstarija 80 godina. Vrhovni sud zauzeo je stav da je u Varivodama počinjen teroristički akt za koji odgovara RH te da tužitelji, obitelj Berić, imaju pravo na odštetu bez obzira što ubojice njihovih roditelja nisu poznati i procesuirani. Oštećenima je ukupno dosuđeno 540 tisuća kuna. Uz tako jeftinu cijenu života isprika bi došla kao moralna satisfakcija onima koji odavno ne vjeruju da će ubojice njihovih roditelja, rođaka i susjeda ikada biti uhvaćeni i kažnjeni.
Budući da država nije ispunila svoju osnovnu zadaću i zaštitila nevine civile, isprika državnog vrha bila bi i nakon 23 godine dobrodošao politički čin. I ne bi to bilo nikakvo izdajstvo ili skrnavljenje Domovinskog rata, takvo priznanje ne bi slabilo, već jačalo značaj Oluje. Varaju se oni koji misle da lažima, prikrivanjima zločina i zaštitom ubojica štite svetost Oluje. Dapače, time samo hrane velikosrpske voždove koji i danas, baš kao i jučer, pokušavaju izjednačiti sve zločine i sve krivce za rat.
Državni vrh trebao bi se ispričati i zbog toga što je baš iz državnog vrha lansirana laž kako se »u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini« koje se hrvatsko pravosuđe drži kao norme dok još uvijek stotinjak obitelji čeka odštete za ubojstva svojih najmilijih. Baš kao što znamo da Hrvatsku u Haag nije odvela Hrvatska vojska već hrvatska politika. Dok god se isprika bude doživljavala kao izdaja, a hrvatski političari bježali od adresiranja zločina iz prošlosti, za žrtve »Oluja« ne može biti nikakav blagdan ni svetkovina.
Rekao bi Gibonni: Moglo bi bit' da je lakše umrit' nego judima reć' oprosti.
novilist
