Cijelog dana smjenjivali su se nad gradom sunce i sjena, svibanjski plavim nebom jurili su vjetrom nošeni bijeli pamučasti oblaci, a rasplesane grane uličnog drveća treperile su smaragdnim lišćem. Kako izbjeći stereotipne i tisuću puta ponovljene fraze i metafore, kada one najbolje opisuju ljepotu predlipanjskog zamaha prirode.

Bio je to dan ptica, barem u parku Klasije. Park je odzvanjao njihovim cvrkutom i kreštanjem visoko u granama, i strelovitim preletima s krošnje na krošnju. A po tlu gugutali su i ganjali su se golubovi, nimalo se ne plašeći uljeza koji ih je fotografirao. Požalila sam što nemam kruha za te upitne poglede, ali oni bi brzo shvatili da nema za njih hrane i bacili se na čeprkanje po travi.

Mobitel se užario od fotkanja mamećih prizora gotovo praznog grada i javio mi da je interna memorija puna i da premjestim podatke na SD karticu. Što je s tom tehničkom memorijom, pomislila sam, prazni se brže od moje. Danas je poželjno što više ličiti mobitelu ili PC-iju, reagirati na tipku ili dodir po zadanom programu, sa što manje „štekanja“. Da oni koji s nama upravljaju i koji se s nama služe imaju što manje problema. Najvažniji su kapaciteti i tehničke karakteristike. Morat ću promijeniti mobitel, počeo je zakazivati i otkazivati poslušnost.
"Tehnologija nam daje moć, ali nam ne kaže, niti nam može reći, kako tu moć koristiti. Zahvaljujući tehnologiji možemo se u trenutku obratiti cijelom svijetu, ali nam tehnologija ne može pomoći što reći."
-  Jonathan Sacks