Onaj tko ga bolje poznaje, zna kako nije neobično to što kasni, priznao je prilikom prve izjave za medije Radimir Čačić ispred obiteljskoga doma u Varaždinu. Kasnio je, kaže, i izlaskom iz zatvora. Čini se kako se jedino u tome s njime slaže vrhuška Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata. Njihova je teza kako se kasno Čačić na političku scenu vraća.
Nema sumnje u jedno, strast Radimira Čačića za politikom nije se izgubila, davao je tomu određene signale kada je odlazio na odsluženje kazne, a vrijeme odsluženja također. Putem je stekao, pisali smo o tomu, status žrtve radi načina na koji je isključen iz HNS-LD-a. Upravo na tu strast računaju ovih dana njegovi najvjerniji suradnici sa sjeverozapada Hrvatske, uključeni u Udrugu reformista koja će, ako je vjerovati informacijama iz tih krugova, uskoro postati strankom.Karl Jaspers u svojoj knjizi "Pitanje krivnje" jasno razlučuje pravnu, političku, moralnu i eshatološku krivnju. Svojim izlaskom iz zatvora, mogli bismo reći, iako još nije odslužena punina kazne, ali je sud odredio uvjetno puštanje na slobodu sa zabranom upravljanja motornim vozilima, kako je Čačić vratio dug društvu u onom političkom i pravnom dijelu, dok ćemo moralno i eshatološko ipak prepustiti odnosu Radimira Čačića sa svojom vertikalom.Njegova strast, legitimna želja i volja njegovih suradnika, javnosti postavlja upitnik kako će se i u kojemu obliku manifestirati? Neprijeporna jasnoća Čačićevih gospodarskih stavova, baš on je davao takt Kukuriku vladi po tom pitanju, i neprijeporno jasan utilitarizam (priča se kako bi koalirao s bilo kim kako bi imao utjecaj u vlasti), daje nam materijala za razne kombinacije na političkoj sceni.
Čini se kako njegovu strast, posljednjih mjesec dana, podražavaju i medijske izjave Vesne Pusić. Slučaj je htio, upravo u danu kad je Promocija plus objavila istraživanje kako HNS-LD imaju popularnost od 2.9 postotaka, da Pusić izjavi kako njezin bivši kolega više nije politička tema. Uz uvažavanje toga postotka, potpuno besprogramske politike ove stranke koja je dovedena na razinu satelita SDP-a, valja reći kako su ovu stranku na rub propasti doveli upravo njih dvoje zajedničkim snagama. Ta oni su autori političke doktrine vezanja uz politiku SDP-a, točnije Zorana Milanovića. I dok je Čačić bio u Vladi, mogli smo promatrati svojevrsnu različitost, no njegovim odlaskom, HNS se neprijeporno utopio u istost SDP-ove politike. Pa, koja je budućnost toga para u „braćnoj svađi“?
Svaka samostalna predizborna kampanja, u satelit pretvorenog HNS-a, za slijedeće izbore, značila bi vrlo vjerojatno, zbog podjele birača u tradicionalno njihovim bazama (sjeverozapadna Hrvatska), vanparlamentarnu katastrofu i početak katarze koji već dva izborna mandata prolazi njihova „polusestra“ HSLS-a. S druge strane, Stranka reformista u nastanku svoju bi priliku mogla vidjeti u okrupnjavanju tehnokratske liberalne grupacije na političkoj sceni. Karakterom, utilitarizmom i viđenjem politike, kao menadžerske djelatnosti, gdje su demokratski procesi tek dosadni alat, slični Radimir Čačić i Nikica Gabrić u tom bi dijelu mogli imati zajednički interes u izlasku na izbore. Tim više što obojica govore o potrebi provedbe reformi za koje nitko do sada nije imao snage.
Obzirom na Milanovićev neinteligentni igrokaz sa smjenom ministra turizma Veljka Ostojića te neinteligentnu podršku ostrašćenom IDS-ovcu Damiru Kajinu, ovoj grupaciji bi se mogao, sve su glasnije naznake, priključiti i IDS. To bi Čačiću dalo komotnu poziciju izgradnje svojevrsne regionalne grupacije sjeverozapadne Hrvatske. Ako njima pridodamo i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i njegov neprijeporni politički kapital, koji od same ideje za osnutkom reformista koketira s njima, mogli bismo dobiti respektabilni savez regionalnih tehnokrata s kojim bi u budućnosti svaka većina trebala računati.
Iako potrošenost i nevjerojatna količina afera vezanih uz većinu aktera, političke stranke i biračko tijelo pretvoreni u sljedbe, kao i prisutnost tehnokratskih političara u drugim grupacijama i strankama, daje ovoj grupaciji svojevrstan limit, postoji vjerojatnost kako bi birači mogli honorirati opciju lišenu ideoloških zavjesa.
Kako bilo, prisutnost Radimira Čačića u medijima, slijedećih tjedana i mjeseci, sigurni smo, bit će sve samo ne periodična, pri čemu bi najvećeg neprijatelja mogao imati u svojoj bivšoj stranci. No, to mu neće nužno biti velika hipoteka.
Čini se kako njegovu strast, posljednjih mjesec dana, podražavaju i medijske izjave Vesne Pusić. Slučaj je htio, upravo u danu kad je Promocija plus objavila istraživanje kako HNS-LD imaju popularnost od 2.9 postotaka, da Pusić izjavi kako njezin bivši kolega više nije politička tema. Uz uvažavanje toga postotka, potpuno besprogramske politike ove stranke koja je dovedena na razinu satelita SDP-a, valja reći kako su ovu stranku na rub propasti doveli upravo njih dvoje zajedničkim snagama. Ta oni su autori političke doktrine vezanja uz politiku SDP-a, točnije Zorana Milanovića. I dok je Čačić bio u Vladi, mogli smo promatrati svojevrsnu različitost, no njegovim odlaskom, HNS se neprijeporno utopio u istost SDP-ove politike. Pa, koja je budućnost toga para u „braćnoj svađi“?
Svaka samostalna predizborna kampanja, u satelit pretvorenog HNS-a, za slijedeće izbore, značila bi vrlo vjerojatno, zbog podjele birača u tradicionalno njihovim bazama (sjeverozapadna Hrvatska), vanparlamentarnu katastrofu i početak katarze koji već dva izborna mandata prolazi njihova „polusestra“ HSLS-a. S druge strane, Stranka reformista u nastanku svoju bi priliku mogla vidjeti u okrupnjavanju tehnokratske liberalne grupacije na političkoj sceni. Karakterom, utilitarizmom i viđenjem politike, kao menadžerske djelatnosti, gdje su demokratski procesi tek dosadni alat, slični Radimir Čačić i Nikica Gabrić u tom bi dijelu mogli imati zajednički interes u izlasku na izbore. Tim više što obojica govore o potrebi provedbe reformi za koje nitko do sada nije imao snage.
Obzirom na Milanovićev neinteligentni igrokaz sa smjenom ministra turizma Veljka Ostojića te neinteligentnu podršku ostrašćenom IDS-ovcu Damiru Kajinu, ovoj grupaciji bi se mogao, sve su glasnije naznake, priključiti i IDS. To bi Čačiću dalo komotnu poziciju izgradnje svojevrsne regionalne grupacije sjeverozapadne Hrvatske. Ako njima pridodamo i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i njegov neprijeporni politički kapital, koji od same ideje za osnutkom reformista koketira s njima, mogli bismo dobiti respektabilni savez regionalnih tehnokrata s kojim bi u budućnosti svaka većina trebala računati.
Iako potrošenost i nevjerojatna količina afera vezanih uz većinu aktera, političke stranke i biračko tijelo pretvoreni u sljedbe, kao i prisutnost tehnokratskih političara u drugim grupacijama i strankama, daje ovoj grupaciji svojevrstan limit, postoji vjerojatnost kako bi birači mogli honorirati opciju lišenu ideoloških zavjesa.
Kako bilo, prisutnost Radimira Čačića u medijima, slijedećih tjedana i mjeseci, sigurni smo, bit će sve samo ne periodična, pri čemu bi najvećeg neprijatelja mogao imati u svojoj bivšoj stranci. No, to mu neće nužno biti velika hipoteka.
Izvor: seebiz
