Foto: Matija Habljak/Pixell
„Inkriminiranjem pozdrava „Za Dom Spremni“ želi se baciti ljaga na Domovinski rat“, reći će Miroslav Škoro, poistovjetivši time suvremenu Republiku Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Da je Ante Pavelić čuo kako predsjednički kandidat Miroslav Škoro govori u obranu pozdrava „Za Dom Spremni“ te time uzdiže, slavi i veliča NDH i to ove 2019. godine, dakle pune sedamdesetičetiri godine nakon što je propala ta marionetska ustaška državica pod patronatom nacističke Njemačke, odmah bi prepoznao priliku koja mu se pruža. „Konačno je netko stao uz mene i to bez ostatka, dolazi ponovo naše vrijeme“, rekao bi Ante Pavelić. Odmah bi naložio Uredu Glavnog Stana da se sazove Vlada, poredao bi sve svoje ministre u dva reda, lijevo i desno od sebe. Budući da tako velika i značajna zbivanja ne mogu proći bez Crkve Katoličke, tu odmah do njega, zbog zasluga koje su nemjerljive u afirmiranju Antine Države, zaogrnut plaštom u dvije boje različite sa unutarnje i vanjske strane, pompozno i ponosno stajao bi biskup sisački Vlado Košić.
„Jesam li se zalagao da se pozdrav „Za Dom Spremni“ uvede kao službeni pozdrav današnje Hrvatske Vojske te i peticiju u tu svrhu potpisao. Jesam. Jesam li promicao i govorio da ustaštvo nije fašizam nego obrana Hrvatske Države. Jesam i zato mi i jeste mjesto tu uz Vas Poglavniče“.
„Gospodo ministri“, uze riječ Poglavnik. „U Hrvatskoj se nu događaju promjene koje pružaju možebitnu zgodu za našu stvar, te zato tražim od Vas da zasučete rukave, zahtjevam punu brigu u ostvarivanju prilike koja nam se nudi, pobijedi li, ako Bog da, naša nada, pobijedi li Milo Moje Miroslav Škoro“.
„Hoće, hoće, daće Bog“, klimao je glavom iz prvog reda biskup Košić.
„Pozivam sve prisutne da se stavite nesebično u službu Države. Organizirajte mlade prijatelje i priključite ih viteškim ustašama koje sam doveo iz emigracije. Svi treba da se nađemo zajedno u obrani ustaškog djela“, reče Pavelić.
„Ako mogu dodati“, javi se ministar Andrija Artuković, „moj zemljak Gojko Šušak je isto tako iz emigracije doveo veliki broj naših, sada ti se to rasklijalo, razmnožilo Poglavniče, danas ti u Hrvatskoj imaš više ustaša nego 1941. godine. Pa narod skupa sa Thompsonom pjeva –
Tko je reko jebo li ga ćaća
Da se Crna legija ne vraća“.
„Dobro, dobro Andrija, mi moramo uložiti sve sile na olakšanju ekonomske bijede u koju su nas Srbi uvukli. Prvi će ti biti zadatak, čim izaberemo vile po Cmroku i Pantovčaku gdje ćemo se smjestiti, spriječiti onog Srbina Nebojšu Šaranovića koji je već uzeo, stekao gotovo dvadeset posto dionica Kraša, da stekne većinski paket tog našeg narodnog bogatstva, kojeg su istina kao i sve drugo hrvatsko bogatstvo stvorili u socijalizmu za vrijeme Tita, ali to je, nu, naše hrvatsko blago. I promijeni više to ime Kraš po onom partizanskom pilotu Josipu Krašu, dosta mi je više Kraš bajadera. Od njih dobijem žgaravicu. Imamo mi naših dičnih ustaških zrakoplovaca, nu Mate Dukovac koji je rekorder sa 44 zračne pobjede za našu stvar je jedan od njih. Ja hoću bajaderu Dukovac. Evo, nema dugo na TV Kalendaru koji je naš promidžbeni ured na HTV-u bio ti je prilog o ustaškom pilotu, iako su isti taj dan Tito i ZAVNOH donijeli Odluku o priključenju Istre, Rijeke i Dalmacije Hrvatskoj a što nije ni spomenuto. Radi se. Idemo, teren je pripremljen.“
Ma prije nego krenemo Ante, htio bih ti nešto reći, da se ne iznenadiš kada dođemo u Hrvatsku“, počeo je ministar prosvjete i bogoštovlja Mile Budak opisujući kako „po svim fasadama hrvatskih gradova stoji ušato U uz naš dični pozdrav ZDS koji si ti Ante smislio, po Crkvama se održavaju Mise tebi u čast“, a što je potvrdio i biskup Košić laganim pokretom ruke u znaku križa, zatim, odaju se državne počasti našim poginulim ustaškim vitezovima, klanjaju im se i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Sabora Gordan Jandroković; drže se mise i za naše ustaške pukovnike i generale, a biskup Košić je ponovo istim onakvim laganim pokretima rukom iscrtao križ. Ove smo godine tu Misu održali u Crkvi sv. Marka, na Trgu koji je središte političke moći pod prozorima Plenkovićeve Vlade, čime smo poručili cijeloj Hrvatskoj koliko smo snažni i moćni. „Poglavniče, da znaš ja ti dole imam u nebrojenim mjestima ulice i trgove, pa čak su me počastili i obalom Muo Mile Budaka u Bilicama kraj Šibenika iako su Bilice u sukobu s nama imali 192 žrtve a od toga samo na Sutjesci je poginuo 51 partizan iz Bilica. Vidiš Poglavniče koliki je preodgoj izvršen, nije se gubilo vrijeme. Ako se slažeš, čisto da mi nije neugodno što ja imam tolike ulice, trgove i obale, a ti nemaš, da ti koju ulicu ustupim?“
„Mene ti ulice ne zanimaju. Nu, ja sam Poglavnik i meni pripada mjesto vječnog počinka u našoj Prvostolnici, Katedrali na Kaptolu, u Zagrebu glavnom gradu svih Hrvata.“
Biskup Košić blaženo sklopi ruke i tiho, gotovo nečujno izmoli.
„Neka bude volja tvoja. Amen.“
Da li ga je Poglavnik čuo?
tacno
