Oko pjesme najviše mi je pomogao Napoleon, koji se meni kao početniku potrudio objasniti, kako spojiti riječi s muzikom i postići savršen sklad. Ovom prilikom se zahvaljujem i izvinjavam Bogdanu čijeg smo studija bili gosti i koji kao domaćin nije smio biti žrtva našeg incidenta. Nakon snimanja odvezeni smo u hotel, koji prvo nije imao slobodnih soba, radi političkog kongresa tog dana održavanog u Beogradu a onda se nekim čudom ipak našla jedna u potkrovlju, na koju su nam odmah skrenuli pažnju da ne primaju prigovor. Umorni i izmučeni još od puta ka Beogradu odlazimo u lift koji se kasnije čak dva put zaglavio, a u sobu u kojoj smo boravili najbolja prijateljica i ja, recepcionar je kucao svakih dvadesetak minuta, iako ga niti jednom nismo pozvali. Sve je ličilo na film čiji glumci jedva čekaju da se završi. Ujutro dobivam ponudu da budem u spotu Lakija i njemačkog repera Toni Der Assija „Sve me viša ima“ čiji su spot snimali tog dana, no umjesto toga hvatam prvi vlak za Slavonski Brod znajući da će se kolege i bez mene vrlo dobro snaći.
Cijeli život slušam rep, zbog toga sam se odlučila i biti dio istog. I ako imam masu tekstova o ovisnosti, nasilju, socijalnim pitanjima ovoga puta za prvi puta odlučila sam pisati i repati upravo o onome što ljudi najviše vole. Pjesma je „prosta“ prepuna „hrabrih riječi „ pisana „bez dlake na jeziku“ i spremna sam na to da će ju dušebrižnici osuditi.
Kolega koji je u međuvremenu imao i smrtni slučaj u obitelji, u više navrata mi se ispričao zbog incidenta koji je svakako obilježio snimanje moje prve pjesme.
Napravili smo dobru pjesmu.