Ne moramo voljeti Milanovića i Josipovića. Uglavnom i nemamo zašto. Ali ako već trebaju otići s vlasti, onda je to zato što država nikada nije bila socijalno i ekonomski razorenija nego za njihova mandata, a ne zato što se javnosti ne obraćaju s "Hrvatice i Hrvati", nego s "građanke i građani"
Bio je to ponovno još jedan Dan pobjede u kojem su svi poraženi. I država, i vlast, i institucije, i opozicija, i branitelji, i narod i građani. Svi su manipulirali, svi su bili izmanipulirani, svi su išli ušićariti nešto na konto svojih sitnih politikantskih interesa. Malo tko se imao čemu veseliti osim nas sitnozubih kojima je bio neradni dan
Eto, došao je i prošao, i opet neslavno propao još jedan mitski kolovoški dan na koji su velike Rvatine udarile copyright. I ponovno porazili Dan pobjede u koji se zaklinju. Pobijedili su oni na taj dan prije 19 godina srbočetničke okupatore, dotukli mrski nenarodni režim i konačno je punim plućima prodisao sistem u kojemu vlada volja većine. Ta je volja prošli put na vlast dovela Zorana Milanovića i Ivu Josipovića, i tu je taj hrvatski problem s tom nesretnom demokracijom. Jer, kažu Rvatine, ne mogu na vlasti biti komunjare, crveni, jugonostalgičari, jugofili, hrvatomrsci, srboljupci, udbaši, Titovi pioniri i slična im bratija. Što Milanović i Josipović, dakako, jesu. I zato im treba zviždati u Kninu svake godine i prepriječiti im put u Vukovaru. Neka se zna tko je gazda, nećemo sada valjda cjepidlačiti o demokratski izabranima i legalitetu vlasti.
Ne moramo, naravno, voljeti Milanovića i Josipovića. Uglavnom i nemamo zašto. Malo koga je sunce obasjalo za njihove vladavine. Tek uzak krug odabranih. I za to će im vjerojatno ubrzo biti ispostavljen račun na izborima.
No, ako Milanović i Josipović već trebaju otići s vlasti, onda je to ponajprije stoga što država nikada nije bila socijalno i ekonomski razorenija nego za njihova mandata, a ne zato što se javnosti ne obraćaju s "Hrvatice i Hrvati", nego s "građanke i građani". Prvi treba otići jer ne zna i nesposoban je, i, iznad svega, nezainteresiran za rješavanje problema, a drugi zato što mu je u svemu tome šutnjom, odobravanjem i neizjašnjavanjem držao ljestve. Kazniti ih na izborima zato što ne misle da Srbe treba na vrbe i što su zaobišli Thompsonovo ustaško sijelo u Čavoglavama bila bi glupost epskih razmjera.
Gluplje od toga je samo što se obojica, pritisnuti neizvjesnošću izbornog ishoda, iznenada, na silu pokušavaju uklopiti u ofucanu šablonu velike Rvatine. Pa Milanović izgubio glas hvaleći Tuđmana, a Josipović odnedavna u svakoj javnoj prilici, valjda po savjetničkom naputku, pjeva himnu da mu slučajno netko ne bi na nos nabio da ju je šutke odslušao. Pitanje je vjerojatno samo dana kada će mu i desnica završiti na srcu.
Kao i prošle godine, Milanović je u Kninu gadno isfućkan. Skoro da ti dođe da se sažališ nad njim. Dobro je da je izviždan, drugo nije ni zaslužio. Loše je što je do toga došlo iz potpuno promašenih razloga. Još je promašeniji njegov poziv zviždačima da mu dođu fućkati na Markov trg. Kao da bi ga tamo vidjeli. Do njega tamo ne mogu doći ni oni koji po prirodi posla to moraju ili oni koji bi mu prišli ponizno, a kako bi tek ovi što ga ne mogu ni nacrtanog vidjeti.
Svoj je državnički fijasko u Kninu Milanović popratio komentarom kako je zvižduke organizirao HDZ jer se bliže izbori. Ta je procjena vjerojatno točna, ali je riječ o ponašanju sasvim imanentnom politici i potpuno legitimnom, i vrlo je izvjesno da iza toga stoji režija HDZ-a i neke od njihovih braniteljskih franšiza. Pitanje je onda samo zašto SDP nije organizirao pljesak i ovacije "svojima" jer ni njima manipulacije, podvale i spletke nisu mrske ni nepoznate. Štoviše, upravo suprotno. Ne moramo daleko, samo nekoliko dana unatrag dovoljno je vidjeti na što su sve i u ovoj vlasti spremni kako bi manipulirali braniteljskom populacijom i njihovim emocijama. Koji dan prije kninske proslave krenula je manija nedotupavih otvorenih ministarskih pisama mrtvim i živim suborcima, nad čime je moguće samo zgražati se. Latiše se Predrag Matić i Ante Kotromanović pera pa krenuše jedan besramno skrnaviti spomen na poginulog druga radi slabašne berbe jeftinih političkih bodova, a drugi žive suratnike upozoravati na zlo koje donose oni drugi pobijede li na izborima. Iako je upravo Kotromanović 2001. kao alkarski vojvoda neviđenom žestinom napao prvu nehadezeovsku, Račanovu i Mesićevu vlast. Da su mu hadezeovci dali prismrditi vlasti, za što se gadno grebao, danas bi se s još većom gvaljom pljuvačke obrušio na Milanovića i Josipovića. Bitno mu je bilo uvaliti se bilo gdje. Vlast u kojoj tipovi poput Matića i Kotromanovića mogu biti bilo kakav faktor uistinu ima ozbiljan feler.
I stoga je Onaj Čiji Se Mozak Nikad Ne Odmara, i koji upravo otkriva da mu je Turgenjev bliži od Dostojevskog, mogao u potrazi za štivom posegnuti još samo malo istočnije. Pa bi nešto valjda naučio i od Sun Tzua: "Onaj tko zna da ne zna – najveći je". I više se ne bi morao uzrujano pjeniti za kninskom govornicom.
Josipović, ipak mudriji i inteligentniji od Milanovića, nije se već od prve riječi krenuo svađati, obračunavati i prepucavati sa zviždačima, znajući da u Kninu ne može zabiti gol u gostima. Odvozio je svoju uobičajenu kamilicu o tome kako svašta nešto moramo, trebamo, hoćemo i možemo, malo začinjenom potrebom za konsenzusom i pobjedom u miru. Pa kom' pravo, kom' krivo. Zašto ništa od svega toga nije učinio ili barem potaknuo u svojih pet godina, nikako da objasni, ali o tome će nas se ionako pitati već u prosincu. Nepokolebljivo odan svom standardnom repertoaru kandidatkinje za izbor miss Turopolja koja želi da mir vlada svijetom, da nema gladne djece i da nitko ne zagađuje okoliš prošao je, kao i prošle godine, zericu bolje od premijera. Uz zvižduke, otrpio je i verbalni napad jednog branitelja koji ga je zaskočio pitanjem "gdje ste bili 1991.?" i porukom da se on i Milanović imaju stidjeti jer šire mržnju u Kninu, ali sve u rok službe.
Doduše, s upitnicima iznad glava ostavio je novinare kojima je ozareno objašnjavao kako zvižduci u Kninu nisu neočekivani, ali ni nedemokratski te ocijenio kako je puno važnije prvi put iskazano jedinstvo. Ej, jedinstvo???
Zvižduci su mu manje važan dio događaja u Kninu, a najvažniji dio priče je "ovo jedinstvo koje smo prvi put pokazali, kada smo prvi put svi zajedno položili vijenac – i vlast, i oporba i braniteljske udruge i građani". "Mislim da je to ipak znak optimizma na hrvatskoj političkoj sceni, da unatoč različitih ocjena pojedinih političara i političkih opcija, postoji taj tračak nade da bi Hrvatska mogla zajedno u rješavanje najtežih problema", ushićeno je pred kamerama i mikrofonima u svoj svojoj raskoši treptala okicama potencijalna turopoljska ljepotica.
Nakon te oduševljene izjave, osim novinarima, tupilo od nekuženja sigurno je uletjelo i predsjednikovu bratu po partiji Josipu Leki koji se, tek dvadesetak minuta ranije, sa službene pozornice ubi osuđujući i žaleći što su na "veliki dan, na naš praznik slobode, u današnjoj europskoj Hrvatskoj prisutne duboke društvene podjele i umjetno stvoreni razdori". Pojavile su se, reče, neke snage kojima naše jedinstvo ne odgovara. "Ne slažem se s takvom politikom s bilo koje strane dolazila te ne opravdavam i osuđujem posijano sjeme razdora", kazao je Leko koji je izrazio svoju zabrinutost dubinom krize i podjela u hrvatskom društvu. "Umjesto podjela, svim naporima moramo osigurati bolju budućnost, a to možemo samo ako budemo prihvaćali jedni druge i poštivali legitimnost državnih institucija i demokratskih procesa jer mržnja nikome ne koristi", zavapio je Leko, ostavljajući nas u velikoj dilemi koga je na kninskoj tvrđavi sunčanica jače zveknula – njega ili Josipovića.
Uobičajeni kninski folklor u kojem desnica ne prepušta ni zrna žita neprijatelju, ove je izborne godine dodatno zašušurila Kolinda Grabar Kitarović. Kao i dva dana ranije u Sinju, bila je play of the day. Na oba je događaja pobrala najveći pljesak i ovacije, za što su se također pobrinuli HDZ-ovi dekorateri. Za uvertiru, dan ranije s generalom Antom Gotovinom, po njegovoj želji, posjetila mu je farmu tuna gdje su cijeli dan razmjenjivali mišljenja o tunogojstvu, turizmu i slikarstvu, povremeno i na francuskom.
Da ugođaj bude potpun, pobrinuo se na misi za Domovinu u Kninu šibenski biskup Ante Ivas, koji je s oltara braću i sestre, da slučajno tkogod ne bi zaboravio, podsjetio na nenarodnu vlast koja donosi zakone protivne narodu i Bogu.
Bio je to opet još jedan Dan pobjede u kojem su svi poraženi. I država, i vlast, i institucije, i opozicija, i branitelji, i narod i građani. Svi su manipulirali, svi su bili izmanipulirani, svi su se išli ogrebati po nešto na konto svojih sitnih politikantskih interesa. Malo tko se imao čemu veseliti, osim nas sitnozube čeljadi kojoj je praznik pao usred radnog tjedna pa nismo morali na potplaćeno radno mjesto. Napokon da i mi nešto ušićarimo.
Izvor: forumTM
