Darko Daky Lončar: Demokracija rušenja antifašističkih spomenika i prerformace- polaganje cvijeća na spomenik palim partizanima (Drugi dio)

Darko Daky Lončar: Demokracija rušenja antifašističkih spomenika i prerformace- polaganje cvijeća na spomenik palim partizanima (Prvi dio)

 

Beograd je lijep grad, tamo sam upoznao puno čestitih i poštenih Srba, dobrih i dragih prijatelja, ali… srce svakog normalnog Hrvata teži i pati za svojom domovinom Hrvatskom, a ne za Srbijom. Jedino srce Ante Starčevića teži i pati za Srbijom. U svim svojim dokumentima u Beogradu na Vojnoj akademiji ponosno sam isticao svoju nacionalnost: Hrvat. I to rade svi čestiti i ponosni Hrvati koji žive u Srbiji. Jedino se Ante Starčević stidio i sramio svoje hrvatske nacionalnosti, ako ona uopće i postoji, i javno se u Beogradu izjašnjavao kao Ličanin, da bi mu Srbi dali posao i da bi im se uvukao u stražnjicu koliko je dug i velik. Računao je mudro u svojoj glavi, prije će mu dati posao ako se izjašnjava kao ličanin, nego kao Hrvat. Jako je mudar i proračunat taj vaš otac domovine Ante Starčević.

Malo više hrvatske časti i hrvatskog ponosa ne bi mu škodilo.

Vjetrovi sudbine su još jednog Hrvata donijeli u Beograd. Ime mu je Josip Broz Tito. Pravi otac domovine Hrvatske, čovjek koji je stvorio ovu Hrvatsku i granice hrvatske države u kojima danas živimo, istjeravši fašiste, naciste i okupatore iz naše zemlje i spriječivši da ustaše i Ante Pavelić prodaju Dalmaciju, Istru i Kvarner Talijanima. Da su to učinili i da Tito to nije spriječio, današnja Hrvatska bila bi veličine bašče Ante Starčevića iz njegovog rodnog Žitnika u Lici. I Tito se također uvijek izjašnjavao kao Hrvat, a ne kao Zagorac, kao što se Ante Starčević kukavički izjašnjavao kao Ličanin samo da se dodvori Srbima. Tito se nikome nije dodvoravao i nije Srbima ljubio ruke kao Ante Starčević. Srbi su njemu ljubili ruke.

I Tito nije nosio četničku bradurinu kao ante Starčević. Tito je četnike pokopao dva metra ispod zemlje, tamo gdje im je i mjesto. Vidjeli smo to u filmu bitka na Neretvi.

Istina, Titova politička ideja i platforma je bila jugoslavenska, ali njegova nacionalnost nikada nije bila upitna i uvijek se izjašnjavao kao Hrvat, pa čak i u svome Vjenčanom listu, tko ne vjeruje neka izvoli pogledati i pročitati, dostavljam u prilogu.

I na kraju, slijedi ono najjadnije i najbizarnije, toliko poniženje  svoga hrvatskog roda, toliko blaćenje svoga hrvatskog identiteta, tako nešto gnusno i ponižavajuće od strane Hrvata,  nigdje nisam ni vidio ni pročitao, da se jedan Hrvat toliko može ponižavati Srbima.

PONIZNI SLUGA. Zamislite molim va!

Pa koji se to još veliki Hrvat predstavlja Srbima kao ponizni pravoslavni sluga? Dakle, otac domovine Ante Starčević potpisuje se osobno kao ponizni sluga u svojoj molbi za posao u Beogradu. Pa to je ispod svakog ljudskog dostojanstva, jadno da jadnije ne može biti. Taj čovjek zamjera Srbima i naziva ih ljudima bez časti, dostojanstva i ponosa. A on sam, prvi, nema ni časti ni dostojanstva ni ponosa. Ako mi ne vjerujete, molim vas pročitajte slobodno njegovu molbu Srbima napisanu na ćirilici. Evo njezina prijevoda na latinici, a original možete pogledati u prilogu.

SRPSKA KRALJEVSKA DRŽAVNA ARHIVA

VISOKO KNJAŽEVSVO POPEČITELJSTVO

Ante Starčević Ministarstvu prosvete-prijavljuje se za profesora matematike.

Visoko Knjaževsvo Popečiteljstvo,

Na natječaj koje Visoko Popečiteljstvo 23.srpnja t.g. za stolicu matematičkih znanosti na beogradskom Liceu razpisalo, podpisani, osećajući u sebi snagu, za moći službu s napomenutim mestom skopčanu dostojno obnašati, usuđujem se moju preponiznu molbenicu prikazati i prositi, da bi mi Visoko Popečiteljstvo to mesto podeliti dostojalo. Razloga, na koje bi tu svrhu, prošnju oslonio, ne imam izvan toga, da sam još god. 1848. Iz ovih znanosti stroge ispite podneo, što će Visoko Popečiteljstvo uvideti iz proklopljenoga pod 1) prepisa doktorske povelje.1 Što se tiče jezika, u koje se imaju znanosti predavati, držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin i da sam u jugoslavenskom književnom jeziku u god. 1849. za učitelja iz mudroslovja na Zagrebačkoj akademiji tako, da sam zboru mojih ustmenih i pismenih odgovora na predložena pitanja, na prvom mestu bečkom Popečiteljstvu predložen, što će visoko Popečiteljstvo iz svedožbe pod 2) i videti 2. Rešenje ove stolice još ni sada nije došlo. Znanosti druge, u odsek mudroslovni spadajuće i druge jezike, kojih pet znam, u ovu svrhu, suđinm da nije vredno pominjati. Ako mi Visoko Popečiteljstvo to mesto poveri, nastojati ću rečju i činom, da očekivanju Popečiteljstva odgovorim. Međutim, moju poniznu prošnju svesrdno preporučujuć, s dubokim iskrenim štovanjem ostajem

Visokog Popečiteljstva

Ponizni sluga

Antun Starčević

Original, AC. MPs. 1851. II 365

Mesto čuvanja originala:

Arhiva Srbije Licej-L 1838-1863, P.981. od 30. VIII 1851. god.

Gospodo pravaši, Ante Starčević nije nikakav otac Domovine, on je samo običan POTURICA. POTURICE SU KROZ POVIJEST UVIJEK HTJELI BITI VEĆI TURCI I OD SAMIH TURAKA. On je jedan običan klaun na pozornici domovine koji igra svoju igru da se dokaže i zatomi svoje srpsko porijeklo i zato se u javnosti stalno deklarirao kao tobože veliki hrvatski nacionalista koji je zagovarao samostalnu državu Hrvatsku. DA BI SE DOKAZAO. A NE ZATO ŠTO JE VOLIO HRVATSKU. ON SE MORAO DOKAZATI DA BI ZATOMIO I IGNORIRAO SVOJE SRPSKO I SELJAČKO PORIJEKLO JER JE BIO TEŠKI VLAJ. DA BI NAPAKOSTIO SRBIMA JER SU GA ODBILI, TADA POSTAJE VELIKI SRBOFOB I TAKO JE POSTAO HRVATSKI NACIONALIST.

ON JE BIO JEDAN OBIČAN POKVARENI KLAUN.

Kada su ga SrbI odbili i kada nije dobio posao u Beogradu, tada je postao SRBOFOB i da bi se dokazao u društvu, na najvulgarniji način počeo je pljuvati  i javno vrijeđati Srbe.

Citiram:

„SRBI SU VLAŠKI NAROD, NEČISTA RASA, BIĆA NIŽE VREDNOSTI I SMEĆE OD NARODA, JER SU LEGURA CIGANA I VLAHA…SRBI SU NAROD BEZ ČASTI, DOSTOJANSTVA I PONOSA. ONI SU NIŽA  SUŽANJSKA PASMINA, SKOT GNJUSNIJI OD IKOGA DRUGOGA.“

Adolf Hitler u svojoj knjizi MEIN KAMPF nije toliki rasist kao što je Ante Starčević u svojim izjavama prema Srbima i svojoj knjizi PASMINA SLAVOSERBSKA PO HRVATSKOJ. 1878. god.

Pa dobro, ako su Srbi stvarno niža sužanjska pasmina, ako su Srbi stvarno skoti gnjusniji i od ikoga drugoga, pa zašto je onda išao u Srbiju i zašto je onda kod tih skota i nižih sužanjskih pasmina tražio u Beogradu svoj posao i svoju sreću? Tada su mu Srbi bili dobri. Fini. Dragi. Mili.  Tada ih je oslovljavao s respektom, a svoju molbu da ga Srbi zaposle nazivao je: poniznom prošnjom, a sebe potpisivao kao ponizni sluga.

Dakle da zaključimo. Kada je Ante Starčević od Srba u Beogradu tražio posao i svoju sreću, onda su mu Srbi bili dragi i mili, nije ih molio za posao, nego ih je prosio u svojoj poniznoj prošnji, potpisujući se kao srpski ponizni sluga, na ćirilici, naravno.

A kad su ga Srbi odjebali, onda su oni odjednom preko noći u njegovim očima postali niža sužanjska pasmina i skoti gnjusniji od bilo koga. Naravno, pripisivao im je još i to da su Srbi ljudi bez časti, dostojanstva i ponosa, a koliko otac domovine sam ima časti, dostojanstva i ponosa, procijenite vi sami iz njegove molbe pisane ćirilicom i njegove ponizne prošnje jednog srpskog poniznog sluge Ante Starčevića.

Oprostite, ja ga ne vrijeđam, ja ga tako nisam nazvao, on je sam sebe tako nazvao i tako se potpisao. Ponizni srpski sluga. No, ono što mu osobno ne mogu osporiti je to da je bio jako pametan i inteligentan čovjek, govorio je više svjetskih jezika, 1846. god. u Pešti je promoviran u doktora filozofije, ali po svojoj prirodi izrazito tašt, narcis i teški egocentrik, sudbinu odbijanja, to što su ga Srbi odbili i negativno odgovorili na njegovu molbu, doživljava kao težak udarac i postaje toliki rasist prema Srbima da to postaje ogavno i čitati i slušati njegove šovinističke misli, toliko je daleko otišao da bi mu po svojoj rasističkoj ideologiji pozavidio i sam Ante Pavelić, koji piše- citiram:

„STARČEVIĆANSTVO JE RASNA STVAR, SAMO ONO NOSI HRVATSTVO KAO DRŽAVNU MISAO.“

Kako kod nas u Slavonskom Brodu, tako i po cijeloj bivšoj zločinačkoj NDH državi, uz sliku i fotografiju Ante Pavelića uvijek je obavezno išla i fotografija Ante Starčevića na svim javnim mjestima, pa i na našem brodskom korzu, dostavljam jednu fotografiju u prilogu. Izljevi rasizma i šovinizma prema Srbima, samo zato što su mu nisu dali posao i osporili i onemogućili njegovu želju da svoju budućnost i sreću potraži u Srbiji, on s time zapravo pokazuje i svoje moralne vrednote i svoj karakter i moral. On je na taj način pljuvao je i vrijeđao zapravo svoju vlastitu majku Srpkinju Milicu, koja ga je rodila i koja mu je podarila život. Pljuvao je i po samome sebi jer je i on sam od roditelja Srba, zato je i tražio svoju sreću i posao u Srbiji, a ne u Hrvatskoj.  Pljujući i na najvulgarniji način javno  vrijeđajući Srbe, pljuvao je zapravo po samom sebi jer i njegovim venama teče također, srpska krv.

Bez obzira koje je nacionalnosti i vjere, majka je nešto sveto, majka je simbol žene, ljudskog bića koje nam je podarilo život. Majka je svetinja života. Majka je ponos i utjeha u svim životnim nedaćama. Majka nas hrani i doji, majka nas uči i školuje, majka je naša radost i naša sreća. Majka je simbol časti i ponosa. A Ante Starčević nema ni časti ni ponosa.

Pljuvati po svojoj majci zato što je Srpkinja, to može samo teško govno od čovjeka, običan šljam, umobolnik i teški duševni bolesnik, čovjek bez imalo karaktera i bez imalo morala.

To može samo pokvareni klaun na pozornici života. Umjetnost klauna znatno premašuje ono što se o njemu misli.

Umjetnost klauna nije ni tragična ni komična. Umjetnost klauna je komično ogledalo tragedije i tragično ogledalo komedije. I takvog čovjeka nazivati ocem domovine?

Još je više zabrinjavajuće što današnja mladež prihvaća njegove rasističke poruke i ideje, gotovo cijeli grad nam je išaran grafitima. UBIJ SRBINA, ZA DOM SPREMNI, UBIJ TOVARA…

Nije nikad glavni problem u onom primitivcu koji ispisuje takve poruke na zidu, nego u ideologu, a ideolog nikada nije primitivac, nego izuzetno pametan i inteligentan čovjek kao što je bio i Hitlerov ideolog propagande Paul Joseph Goebels. Ideolog naših brodskih mulaca koji ispisuju te grafite je Ante Starčević, utjelovljen simbolički u njegovom spomeniku na Trgu pobjede.

Ako malo pažljivije pogledamo u sadržaj tih šovinističkih grafita, jedina novost je dakle, što su sad na red za ubijanje došli i Dalmatinci. Valjda treba ubiti i moju kćer koja je također Dalmatinka, najbolji student na Filozofskom fakultetu u Osijeku prosjekom ocjena 5, 0, višestruka dobitnica zahvalnice u Koncertnoj dvorani I.B.M. kao uzorita sportašica i učenica grada Slavonskog Broda. I nju treba također ubiti.

Treba ubiti i moga rođu, kapetana naše hrvatske nogometne reprezentacije Ivana Perišića, moj prvi rod, hrvatski rod i ponos, koji kada zabije gol, cijela Hrvatska skače na noge, vijorimo ponosno našim hrvatskim stijegom i šahovnicama, radujemo se svi skupa pobjedama naše hrvatske nogometne reprezentacije. Ali eto, treba i njega ubiti. UBIJ TOVARA, pola grada nam je ispisano ovim grafitima.

Ivan je Hrvat kojeg treba slaviti i veličati, jer on svoje hrvatstvo dokazuje djelima, sve što je postigao u životu postigao je svojim velikim trudom i poštenim radom i kao Hrvat pronosi slavu svoje domovine Hrvatske širom svijeta, ponosno i dostojanstveno, zabijajući golove za našu reprezentaciju. Ali i svojim ponašanjem to potvrđuje. Tuđe poštuje, a svoje voli.

Djela, a ne riječi.

Svatko sebe može nazivati ocem domovine, zašto, zato što se zalaže za samostalnu hrvatsku državu. Pa koliko je takvih? Milion. Da bi se netko službeno nazivao ocem domovine, onda tu domovinu trebaš i stvoriti. Jeli Ante Starčević stvorio Hrvatsku? On se samo kao narodni poslanik ili saborski zastupnik u ono vrijeme zalagao i borio protiv mađarizacije i germanizacije Hrvatske. To je za pozdraviti, svaka čast, ali on se ne može zvati ocem domovine zbog toga što se je on samo zalagao za neku političku ideju.

Po toj logici zaključivanja i tituliranja, ja se zalažem za intergalaktičku državu Svemir i ja sam otac galaksije Svemir. Smiješno. Dječje smiješno.

Ante Starčević nije otac ni svoga kurca, a ne Domovine Hrvatske. Otac domovine Hrvatske je onaj koji ju je stvorio, a to je Josip Broz Tito.  Tuđman ju se samo obranio. A nešto stvoriti i nešto obraniti dvije su sasvim različite stvari.

A što se tiče šovinističkih grafita po našem gradu, nije problem u samim rasističkim porukama tih grafita, još je veći problem što neki članovi našeg gradskog vijeća prolaze pokraj tih grafita kao pored turskog groblja i ne osjećaju nikakvu profesionalnu, moralnu i etičku obavezu  da stave kao točku dnevnog reda ovaj društveni problem; ne njih se to ne tiče. Oni nisu iz ovoga grada, oni su pali s neke druge planete.

Pitam se, što će biti slijedeći grafiti ispisani po našem gradu: UBIJ BROĐANE!

Osobno, ne bi me iznenadilo, jer su nas već potiho počeli ubijati, oni koji uopće nisu Brođani, koji su došli negdje iz neke vukojebine, sa sela i selendre, iz pizde materine i zauzeli sva rukovodeća mjesta i položaje u gradu i nas Brođane polako, potiho, ali sistematski guše i eliminiraju, ubijaju, samo što nas još i javno ne pošalju na groblje Sv. Lovre.

Jedan od takvih, član Gradskog Vijeća i Udruge Pravaš mi i javno preko facebooka šalje poruku da idem živjeti u Sjevernu Koreju, jer ja, eto veličam Tita. Po njegovom, vjerojatno bi trebao veličati Antu Pavelića, onda bi on bio sretan i zadovoljan.

Možda je stvarno došlo vrijeme da mi Brođani počnemo polako pakirati svoje kufere. Bogami, crno nam se piše. Neki od svog domoljublja predivno žive, od domoljublja su napravili biznis i profesiju, odličan i dobro plaćen zanat, zvan domoljublje, puni su križeva, krunica i usput, kao manje bitno, imaju kuće na dva tri kata, ko u Bevery Hillsu, skupe aute, a mi Brođani pasemo travu. I past ćemo i dalje sve dok se ne poklonimo, na Trgu pobjede, sjenama Ante Starčevića. Ja se nikad neću pokloniti sjenama jednog rasista. A to znači da nikada neću ni dobit posao u svom rodnom gradu i da trebam pakirat kufere. Kome bi se trebao pokloniti, Anti Starčeviću?

Čovjeku s rasističkim i šovinističkim izjavama, klanjati se čovjeku koji se stidi i koga je sram svoje hrvatske nacionalnosti, koji se izjašnjava kao Ličanin, a ne kao Hrvat i koji  u svojoj poniznoj prošnji Srbima sam sebe naziva i potpisuje kao njihov pravoslavni ponizni sluga: takvog čovjeka slaviti kao oca domovine, takvom čovjeku paliti svijeće i odavati poštovanje na Trgu pobjede pokraj njegova spomenika.

Ne pada mi na pamet.

U znak prosvjeda protiv opće atmosfere mržnje i pljuvanja po partizanima i antifašistima i rušenja njihovih spomenika u Slavonskom Brodu i cijeloj državi, izveo sam jučer svoj vlastiti performance-polaganje cvijeća pokraj spomenika palim partizanima.

Još jedino taj spomenik nisu srušili, valjda zato što je na gradskom groblju.

Partizani, hvala što ste oslobodili Slavonski Brod od nacističkog i ustaškog terora i neka vam je laka zemlja!