Erika Rittig i tajanstveni svijet katakombi ispod crkve Presvetog trojstva u Slavonskom Brodu
Novac vrti tamo gdje burgija neće, kaže stara hrvatska poslovica. Novac može sve, dopušta sve, hoću li modernu kuću, ili porculanski zub, koji će izgledati kao pravi, ili da me netko hvali u novinama, na televiziji i na portalima, ili ljubavnicu u svom krevetu, hoću li mjesto u Gradskom vijeću ili Hrvatskom Saboru, hoću li to postići molitvama, odanošću i svojim radom, sposobnostima možda ili vrlinama? Treba samo otvoriti novčanik i kazati jednu riječ: „KOLIKO?“
Koliko, trebalo je samo jednom riječju upitati i naše hrvatske crkvene velikodostojnike; župnike i gvardijane, oni će reći svoju cijenu i bogati građani prije dvije stotinjak godina, imali su tu veliku čast da budu pokopani u božjoj kući, u kriptama i tajanstvenim katakombama Katoličke crkve.
Više od Boga, naši hrvatski crkveni oci poštivali su jedino: zlato, srebro, novac, šume, kuće i bogata plemićka imanja naših građana. Zbog ljubavi prema novcu potpisali su UGOVOR S VRAGOM jer su svjesno kršili Zakon o zabrani ukopa civila, carsku uredbu i dekret pod nazivom IMITAT, kojeg je donio 1782. god. hrvatsko-ugarski car Josip II, strogo zabranivši ukope i civila i svećenika u kriptama. No, Zakon važi za sve, samo ne za našu Katoličku crkvu, jer oni su uvijek bili država u državi. Izvan Zakona. Kako u prošlosti tako i danas. Hrvatska vlada u Zagrebu, također 1867. godine, donosi Zakon o zabrani sahranjivanja civila i svećenika u crkvenim katakombama i grobovima uz crkvu.
No, međutim, naši hrvatski gvardijani i župnici, puno više od samog Zakona su voljeli novac te u strogoj tajnosti, s plavim kuvertama ispod stola i bogatstvom prepisanim na ime Crkve i svoje vlastite tajne račune, ukapali su civile u katakombe koje i danas postoje ispod našeg Franjevačkog samostana. Službeno za javnost, prodali su priču da su to „dobročinitelji“ crkve ili tobože neki „humanisti“ ili „ugledni“ građani našega grada. Kako li to samo gordo zvuči-„dobročinitelj“. Je li netko nekada čuo za, recimo, „dobročinitelja“ THOMASA GUONA? I njegova dobročinstva??? Vjerujem da nije ni Zvonimir Toldi, naš ugledni brodski etnolog, publicist i povjesničar.
Što ima jedan Bečanin danas raditi u mračnim crkvenim odajama? Niti je bio svećenik, niti je bio Brođanin, niti je bio bilo kakav dobročinitelj. Ali je zato bio bogati Bečanin koji je masno, novcem ili zlatom, srebrom, kućom ili cijelim svojim imanjem u Beču, platio i podmitio gvardijana i župnika i na taj način sebi osigurao nezakonit, preuzvišeni bezvremenski smještaj u božjoj kući. I bogovi se pridobivaju novcem i poklonima, zar ne?
Mito i korupcija, lopovluk i organizirani kriminal, cvjetali su u to vrijeme u našoj Katoličkoj crkvi, na račun nezakonito pokopanih civila. Ogromna se lova okretala ispod stola na njihov račun. O zakonskoj zabrani ukapanja mrtvaca u crkvene katakombe i kripte ukazuje i povjesničar Julije Kempf u svojoj monografiji pod nazivom Požega. Znanstvenica i povjesničarka umjetnosti Marina Bender Maringer, u svom seminarskom radu o kripti i katakombama u katedrali sv. Terezije Avilske u Požegi, također ukazuje na nezakonito ukapanje i zabranu ukopa civila i svećenika u požešku kriptu toga vremena, te mi navodi u svome dopisu:
„Poštovani gospodine Lončar,
u Požešku kriptu se sahranjivalo od 1760. do 1867. Iako je car zabranio ukope u crkvama. Sahranjivanje civila u kriptu, unatoč zakonskoj zabrani, me iskreno i ne čudi, jer to je bila povlastica bogatog građanskog sloja koji si je takav ukop mogao priuštiti. Radilo se, dakle, o dobrim novcima koje je župa zarađivala.“
Pročitajte ovu zadnju rečenicu i bit će vam sve jasno. Pametnom dosta. Bit će vam sada malo jasnije kako i zašto je jedan Bečanin mogao biti pokopan u našoj brodskoj crkvi. Financijski inženjering oko nezakonitog ukopa civila, donosio je crkvi ogromnu lovu i velike prihode. Pitanje je samo, koliko je civila pokopano u našoj crkvi i tko su sve zapravo oni bili? O njima ne zna danas gotovo nitko ništa, a mnogi se i danas zdušno brinu da se o tome nikada ništa i ne sazna. Postojanje tajanstvenih grobnica, katakombi i kripte ispod našeg Franjevačkog samostana je jedna od najvećih i dobro čuvanih brodskih tajni o kojima Brođani ne znaju gotovo ništa. Već duže vrijeme pišem službene dopise našim brodskim političarima da se ta priča otvori za javnost, šaljem dopise i svim našim brodskim novinarima da se malo zainteresiraju za ovu priču. Možda imamo najzanimljiviju priču i kriptu u Hrvatskoj , a da o tome ni sami uopće nemamo pojma. Arheolozi bi tu, vjerujem osobno, prava čuda mogli naći, umjesto što se zajebavaju na Vijušu i pronalaze gliste i bombe. Želim inicirati i potaknuti raspravu i ideju da se te podzemne grobnice otvore javnosti i postanu prvorazredna turistička atrakcija našega grada. Ugovor s vragom pretvorimo u ugovor s Gradom. Pretvorimo ove misteriozne i tajanstvene katakombe naše Crkve Presvetog Trojstva u prvorazrednu turističku atrakciju našega grada. Zašto po uzoru na Rim i Paris, na Osijek i Bakar, Senj ili Varaždinske Toplice, Požegu i Jajce, ne otvorimo javnosti naše brodske katakombe i od naše kripte napravimo svjetski poznatu turističku atrakciju? Zanimljivo, svaka od kripti i crkvenih katakombi ima neke svoje posebnosti; u rimskim katakombama pronašli su balzamiranu dvogodišnju djevojčicu, u pariškim cijeli podzemni grad kostura i zanimljivih labirinata, u Vinkovcima su pronašli sarkofag prepun zlata, srebra i dragulja, u kripti ispod crkve Sv. Martina Biskupa u Varaždinskim Toplicama pronašli su tri kripte za župnike, gradske vijećnike i četiri za građane i posebno za djecu plemića, a najveće iznenađenje i otkriće su posmrtni ostatci prve žene pronađene u hrvatskim kriptama-Doroteje Maiykevich. Imamo li mi svoju Doroteju? Jesu li neki naši ukopani mumificirani? Postoji li i kod nas djeca plemića i naši Gradski vijećnici ukopani u kriptu, koji su to i koliko ih ima. To su sve pitanja interesantna i za povjesničare i etnologe, novinare, pisce, političare….mi o tome pojma nemamo, o našim brodskim katakombama vlada zavjet šutnje već 252 godine.
Sada je mrak u tim katakombama. Mrtvi kapital. Zašto od mrtvog kapitala ne napravimo nešto društveno korisno za naš grad? Mi u Brodu kao da patimo za mrakom. Ali to me osobno i ne čudi, jer što je veći mrak, s narodom se bolje upravlja i manipulira. Srednji vijek je bio poznat po mraku i crkvenoj inkviziciji. Sve što je u drugim civiliziranim gradovima normalno, nama je u Brodu nenormalno. Na žalost, stječe se dojam da naši brodski političari od straha Crkvu ne smiju ništa ni pitati. I onda se pitamo zašto nam grad svakim danom sve više i više duhovno i kulturno propada, zašto nam mladi masovno i kolektivno odlaze i bježe iz našega grada. Pa evo jednoga primjera, zašto.
Već dvije stotine i pedeset dvije godine imamo u našem gradu mrtvi kapital koji može postati svjetski poznata i glasovita turistička atrakcija, svaki dan o tome pišem pisma na sve strane, pozivam novinare, obavještavam medije, zovem političare… Ujedinimo se svi i učinimo svi skupa nešto dobro i korisno za naš grad, za Brođane, za društvo u cjelini. Pretvorimo misterioznu kriptu i tajanstvene katakombe Crkve Svetog Trojstva u prvorazrednu turističku atrakciju našega grada.
______________________________________________
Apendiks
Udruga Učinimo svijet boljim
Voditelj: Darko Lončar
Lutvinka ½
35 000 Slavonski Brod
Gradonačelnik: MIRKO DUSPARA
MOLBA: za razgledavanje kripte i katakombi
Crkve Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu
i pretvaranje istih u svjetski poznatu
turističku atrakciju grada
UVOD:
Riječ „KATAKOMBA“ vuče svoje podrijetlo od riječi „IN CATACUMBAS“ (u značenju: KOD UDUBINA/RUPA, a odnosilo se na lokalitet na kojem se nalazi današnja bazilika i groblje sv. SEBASTIJANA, na Apijskoj cesti-via Appia, pa je to onda postalo vremenom i toponim za sva PODZEMNA GROBLJA.
Uvriježeno je mišljenje da su katakombe dio kršćanske povijesne tradicije koja je počela u Rimu po čemu su poznate i svjetski glasovite RIMSKE KATAKOMBE, ali je prava istina da su taj običaj i prije pojave kršćanstva poznavali i prakticirali pogani. Etruščani su primjerice također prakticirali ukapanje u grobove pod zemljom, ali također i ukapanje u grob izdubljen u stijeni.
KATOLIČKA CRKVA I MUČENICI:
Štujući i njegujući kult mučeništva kroz kršćanski filozofski nauk, katolička crkva je u još u ranoj fazi kršćanstva prvo u katakombe pokapala jedino i isključivo MUČENIKE.
No, međutim vremenom su shvatili da od mučenika nemaju nikakve financijske koristi, da mučenici nisu nikome društveno i kulturološki interesantni te da im pokapanje mučenika u katakombe i kripte predstavlja samo dodatni i veliki novčani izdatak, Katolička crkva odustaje od mučenika i okreće se bogatim civilima koji su opsjednuti svojom vlastitom veličinom i značajem u društvu i željom da budu pokopani u crkvi, te da su za tu malu uslugicu spremni masno platiti, te Crkvi dati ogroman novac.
I tako Katolička Crkva odustaje od mučenika i okreće se bogatim civilima, veleposjednicima, feudalcima, plemićima, djeci plemića i bogatom sloju građanskog društva.
Drugim riječima, Crkva je došla do ideje kako na ukopu civila u svoje mračne katakombe ispod zemlje okretati veliki novac i od toga počinje praviti pravi financijski inžinjering, pa tako počinje cvjetati i biznis naše Crkve Presvetog Trojstva koja je svoju KRIPTU izgradila 1766. godine.
HRVATSKO-UGARSKI CAR JOSIP II: CRKVENE REFORME I CARSKI DEKRET-ZAKON O ZABRANIO UKOPA CIVILA I SVEĆENIKA U KRIPTE I KATAKOMBE
No, međutim, hrvatsko-ugarski car JOSIP II otkriva da se naša Katolička crkva bahato i rasipno ponaša te raznim neprimjerenim moralnim i etičkim metodama i načinima priskrbljuje sebi veliko bogatstvo, te uvodi REFORME ZA CRKVU: crkvu stavlja pod državni nadzor, oduzima crkvi kao najvećem posjedniku zemljišta neke samostane i od njih pravi bolnice i škole, biskupi sada moraju davati zakletvu KRUNI prije svoga ustoličenja, car vrši popis dohodaka CRKVENE IMOVINE diljem monarhije, a mnoge koje je Crkva nezakonito stekla i konfiscira, te počinje i oporezivanje svećenika. Jedna od reformskih mjera za neetičko i nemoralno stjecanje bogatstva crkva je CARSKI DEKRET-ZAKON POD IMENOM IMITATOD 1782. god kojim car zabranjuje daljnje ukope i civila i svećenika u crkvene kripte i katakombe.
JOZEFINIZAM I JOZEFINISTI
Nastojeći održati svoj utjecaj, moć i svoj politički status u društvu Katolička crkva proglašava svoje nove neprijatelje JOZEFINISTE, sve one koji politički slijede cara i njegove crkvene reforme i JOZEFINISTI postaju tako novo etiketirani građani, novi neprijatelji Katoličke crkve.
Da bi i dalje mogli priskrbljivati veliko bogatstvo i ogromni novac na račun ukopa bogatih civila u crkvene katakombe, crkva svjesno ignorira i krši ovaj Zakon, te nastavlja i dalje civile ukapati u crkvene kripte.
To važi i za našu crkvu Presvetog Trojstva.
I tako se iznad zemlje u našoj Crkvi održavaju mise i širi riječ božja, a ispod zemlje, nezakonito trgovanje ljudskim tijelima, i nezakonit biznis na račun ukopa civila u kriptu, NA RAČUN ZLATA, SREBRA, VELIKOG NOVCA, MITA I KORUPCIJE.
Godine 1867. Hrvatska vlada u Zagrebu donosi Zakon kojim također potvrđuje zabranu ukopa civila i svećenika u kripte i katakombe katoličke crkve. Koliko je nezakonito pokopano civila i svećenika u našoj brodskoj kripti, to nitko ne zna. Koliko je novaca i koliko bogatstva naša crkva Presvetog Trojstva zaradila na nezakonitom ukopu civila, kršeći svjesno ova dva Zakona, to također nitko ne zna. Koliki je njihov broj i tko su sve oni, to također nitko ne zna.
DVIJE STOTINE I PEDEST DVIJE GODINE ŠUTNJE
Od kada je brodska crkvena kripta izgrađena i dovršena godine 1766. od tada do danas, dakle pune 252 godine kod nas u Slavonskom Brodu vlada ZAKON ŠUTNJE. O tajanstvenim brodskim katakombama nitko ne progovara, o njima nitko ništa ne zna, o njima se ne raspravlja na Gradskom vijeću, mnogi uglednici iz Grada i Gradskog vijeća sa kojima sam razgovarao, također ništa o tome ne znaju, zašto i zbog čega, ja ne znam.
Zašto o tome Crkva šuti? Koga to Crkva krije u svojim misterioznim odajama i svome podzemnom groblju? Ako nikoga i ništa ne krije zašto onda svoju priču i svoje katakombe ne omogući da postanu dostupne javnosti?
ZAKON O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNOG DOBRA
CRKVA KRŠI VEĆ 33 GODINE
Kao pravna osoba FRANJEVAČKI SAMOSTAN I CRKVA PRESVETOG TROJSTVA službeno su upisani u REGISTAR Ministarstva kulture pod brojem: Z-1293. To znači, kako sam upoznat i informiran iz Hrvatskog konzervatorskog zavoda, da je samim time i KRIPTA zaštićena kao NEPOKRETNO KULTURNO DOBRO. A TO ZNAČI DA JE CRKVA DUŽNA I OBVEZNA PROVODITI ZAKON O ZAŠTITI KULTURNIH DOBARA RH POGLAVLJE II-OBVEZE VLASNIKA KULTURNOG DOBRA Članak II koji kaže:
-VLASNIK KULTURNOG DOBRA OBVEZAN JE OMOGUĆITI DOSTUPNOST KULTURNOG DOBRA JAVNOSTI. (DAKLE, NOVINARIMA, KOLUMNISTIMA, NEVLADINIM UDRUGAMA, POVJESNIČARIMA, ETNOLOZIMA, ARHEOLOZIMA, PISCIMA, POLITIČARIMA….)
Shodno navedenom Zakonu, molim gradonačelnika Mirka Dusparu, da mi se kao DIJELU TE JAVNOSTI NAVEDENE U Zakonu- dakle, voditelju po Zakonu registrirane Udruge Učinimo svijet boljim, kolumnisti i novinaru brodskog portala SBPeriskopa i zavičajnom piscu, omogući ulazak u kriptu.
Molim da se to pravo omogući i ostalima koji za to izraze želju; od novinara, brodskih etnologa i povjesničara, pisaca i publicista, političara i konzervatora, arheologa i svih ostalih.
Napominjem, to nije dobra volja Crkve Presvetog trojstva. TO JE NJIHOVA ZAKONSKA OBVEZA I DUŽNOST KAO VLASNIKA KULTURNOG DOBRA PO ČIJOJ OSNOVI STJEČU FINANCIJSKA PRIMANJA OD GRAĐANA-POREZNIH OBVEZNIKA RH. Kršeći svjesno taj Zakon već 33 godine kada je pravno dobila status nepokretnog kulturnog dobra ( poglavlje II, članak II o obvezi vlasnika kulturnog dobra da isto omogući da bude dostupno javnosti), Crkva krši još jedan zakon, a to je ZAKON O GROBLJIMA RH.
ZAKON O GROBLJIMA RH
Nitko u RH nema pravo imati svoje privatno groblje pa tako ni naša Katolička crkva. Posjedovanje privatnog groblja znači kršenje Zakona i kazneno-krivično djelo. Članak II Zakona o grobljima RH kaže da je groblje u nadležnosti i ingerenciji LOKALNIH VLASTI.
Dakle, gradonačelnika i Gradskog vijeća grada Slavonskog Broda. Svjesnim kršenjem Poglavlja II Članak II o OBVEZAMA VLASNIKA KULTURNOG DOBRA, PO KOJEM JE VLASNIK DUŽAN I ZAKONSKI OBVEZAN OMOGUĆITI DOSTUPNOST KULTURNOG DOBRA JAVNOSTI, tim činom Crkva Presvetog Trojstva krši još jedan Zakon a to je Zakon o grobljima RH, jer tada kripta pravno prestaje biti nepokretno kulturno dobro i postaje GROBLJE FRANJEVAČKOG SAMOSTANA I CRKVE PRESVETOG TROJSTVA.
SLUČAJ ZA DORH I POLICIJU
Kršeći grubo ova dva Zakona, ovo postaje slučaj za DORH I POLICIJU. Molim da gradonačelnik reagira, te da nakon 33 godine kršenja Zakona, Crkva Presvetog Trojstva počinje primjenjivati i poštovati Zakon te zakonsku odredbu o OBVEZAMA VLASNIKA KULTURNOG DOBRA, te da shodno tom Zakonu omogući dostupnost kulturnog dobra javnosti.
Kako je naša Udruga registrirana po slovu Zakona I PREDSTAVLJA DIO TE JAVNOSTI, molim GRADONAČELNIKA da nam se omogući ulazak u kriptu i crkvene katakombe.
HRVATSKI KONZERVATORSKI ZAVOD-MATERIJALNI DOKAZ
Dobio sam službeni odgovor od Hrvatskog konzervatorskog zavoda da su godine 2016. na zahtjev Crkve Presvetog Trojstva napravili projektnu dokumentaciju za radove na KRIPTI te su radovi i izvršeni 2017. god. To je materijalni dokaz da Crkva kriptu koristi kao NEPOKRETNO KULTURNO DOBRO i na toj osnovi dobiva financijska sredstva, porezni obveznici to plaćaju, a istovremeno, pravno gledajući, tu istu kriptu drži zatvorenom za javnost kao podzemno groblje i na taj način grubo krši dva zakona. Crkva ne smije i ne može na račun kripte kao nepokretnog kulturnog dobra potraživati financijska sredstva, a istovremeno to nepokretno kulturno dobro tretirati kao privatno groblje zatvoreno za javnost. TO JE KAZNENO KRIVIČNO DJELO I STVAR ZA DORH I POLICIJU. Omogućiti kriptu da bude dostupna javnosti nije njihova dobra volja. TO JE NJIHOVA ZAKONSKA OBVEZA KAO VLASNIKA KULTURNOG DOBRA PO ZAKONU I ZAŠTITI O OČUVANJU KULTURNOG DOBRA.
MOLBA ZA PRIJEM KOD PREDSJEDNIKA GRADSKOG VIJEĆA NA RAZGOVOR
Nakon obilaska kripte i crkvenih katakombi, nakon što steknem uvid u pravo stanje stvari, molim da me gradonačelnik primi na službeni razgovor. Tema razgovora-KAKO OD NAŠE BRODSKE KRIPTE, KAKO OD MRTVOG KAPITALA NAPRAVITI SVJETSKI POZNATU TURISTIČKU ATRAKCIJU.
Dakle, izrazio bih želju da gradonačelniku elaboriram slijedeće:
TEHNIKE I METODE KAKO OD NAŠIH BRODSKIH TAJANSTVENIH KATAKOMBI NAPRAVITI SVJETSKI POZNATU TURISTIČKU ATRAKCIJU
Duboko vjerujem da od naše brodske kripte možemo sa pravim idejama napraviti svjetski poznatu turističku atrakciju.
UMJESTO DA LJUDI ODLAZE IZ NAŠEGA GRADA, NEKA LJUDI DOLAZE U NAŠ GRAD. Učinimo od ovih katakombi nešto korisno za naš grad, za Brođane, za razvoj turizma u našem gradu, za društvo u cjelini. To su isto učinili sa kriptama i katakombama u BAKRU, VARAŽDINSKIM TOPLICAMA, POŽEGI, OSIJEKU, JAJCU….U RIMU I PARISU i napravili od njih vrlo posjećene turističke atrakcije grada.
Jedino smo mi izuzetak. Jedino Brođani ne znaju uopće ništa o postojanju tajanstvenih katakombi u našem gradu. Šutnja o tome traje već 252 godine.
Poštovani gradonačelniče!
Uključimo se svi u ovu akciju i učinimo svi nešto vrlo dobro i korisno za naš grad, otvorimo ovu priču za javnost i pretvorimo naše brodske katakombe u prvorazrednu turističku atrakciju našega grada.
Neka o njemu priča cijeli svijet. ONO ŠTO VUČE I POKREĆE OVAJ SVIJET NAPRIJED NISU LOKOMOTIVE NEGO IDEJE.
U nadi da će mi gradonačelnik omogućiti ulazak u našu crkvenu kriptu i primiti me na službeni razgovor, unaprijed Vam se zahvaljujem.
S poštovanjem!
Slavonski Brod 9.8. 2018. god. Voditelj Udruge: Darko Lončar
