Osjećao se Ante, jebote, kaže, kao Alica u zemlji čudesa.
Ma, oženio bi nju Ante, ali postoji jedan problemčić. Neda njegova mama. Za Mariju su sve Tajlanđanke kurve. Moj rođo Ante je sretno rastavljen čovjek, ime dobio po našem didu Anti, slobodan, ima 60 godina i pravo novog izbora i nove životne odabranice, ali, jebi ga, mama ne da.
Oni žive u Australiji, već dugi niz godina, tradicionalistički i konzervativno, od kad je ujak Ivan umro, na vrhu piramide zapovjedne odgovornosti je naša baka Marija, ko u mafijaškim filmovima. I mama je onda udarila šakom u stol i rekla Anti koja dva uvjeta mora ispunjavati njegova nova izabranica: mora biti katolkinja i mora biti Hrvatica. Nema zajebancije s bakom Marijom. Za baku Mariju koja sada ima 90 godina, sve Tajlađanke su kurve, a Hrvatice svetice. Da tragedija bude još veća, Leck je još i budistkinja.
Ma kakav crni budizam!
Neće ta „kurva“ Tajlanđanka prijeći prag babe Marije dok god je ona živa. Ne! Ako slučajno pokuša, jebat će joj baba Marija mater!
Ili Hrvatica ili ništa. Ili katolkinja ili ništa.
Moja rodbina jest malo udarena mokrom krpom po glavi, ali ponekad čini mi se i previše.
Pritisak sredine i hrvatske bratske zajednice je također velik. Za sve njih to je bio veliki šok, u najmanju ruku kao da je Ante izdao hrvatsku i hrvatske nacionalne interese, osramotio javno svoju Domovinu u Australiji.
Ante je bio izložen tolikom pritisku i takvoj osudi da mu je trebala čak i psihološka pomoć. Bio je zbog svega toga sav skrušen i totalno ubijen u pojam.
Došao je prošlo ljeto u Hrvatsku sa svoja dva sina Matom i Adrijanom, naoružani šahovnicama i žarkim domoljubljem pokazivali su mi logo od CRO-FREMANTLE nogometnog kluba kojeg su oni osnovali u Australiji, sve je to lijepo i fino, ali ja primjećujem da moj rođo pati za svojom Tajlanđankom, Leck.
Slijedi psiho-terapija u pizzeriji Uno. Sjedili smo i jeli pizzu i razgovarali otvoreno o svemu, o muško ženskim odnosima i onoga što ga muči u srcu. Otvoreno mi je rekao da je zaljubljen u Leck i da ju voli. A ja sam mu onda otvoreno rekao nešto što ga je zaprepastilo.
Rekao sam mu da pošalje u tri pičke materine i hrvatsku bratsku zajednicu, i sve koji ga zbog Tajlanđanke jebu i prcaju u zdrav mozak. Rekao sam mu da je Budizam jedna divna religija prepuna ljubavi prema cvijeću, prirodi, životinjama i svojim bližnjima.
I da u Budizmu nema ništa loše.
Tako nešto Ante nije očekivao i to je sad za njega bio opet bilo novo iskustvo, novi stres, novi šok, jer takvu podršku i takvu moju reakciju nije očekivao ni u ludilu. Rekao sam mu da prvim avionom ode na Tajland, da Leck uhvati za ruku i odvede ju svojoj kući u Australiju i tamo ju i oženi.
Rekao sam da je ljubav smisao života i da se ljepota njena ne može mjeriti s ničim drugim na svijetu. Postoji li veća sreća na ovom svijetu nego voljeti i biti voljen? A onda smo šetali po korzu i nastavili dalje pričati o našoj rodbini, iz kavane u kavanu i tako smo zoru dočekali na korzu.
Dakle, današnja tema glasi: koliko danas roditelji svojim negativnim stavom utječu na naš brak, na našu sreću. Trebamo li njihov utjecaj ograničiti i koliko? Može li njihov utjecaj na naš život biti fatalan? Može li biti koristan? Da li vi konkretno, dozvoljavate miješanje i petljanje roditelja u vaš brak, u vašu vezu?
Da li je bitno za sreću dvoje ljude da budu oboje u braku i Hrvati i katolici. Može li jedan par biti sretan u miješanom braku?
Da se Vi kojim slučajem zaljubite u osobu druge vjere i nacije, konkretno u budista ili budistkinju s Tajlanda, kako bi reagirali vaši roditelji? Da li bi odobrili vašu vezu i vaš brak?
Kako bi vaša sredina reagirala da u svoju kuću ili stan dovedete jednog budistu s Tajlanda ili Tajlanđanku? Biste li u takvoj vezi ili braku mogli bili sretni?
Evo recimo, moja bivša supruga je također bila Hrvatica i katolkinja. I ja nisam bio sretan u tom braku. Rastali smo se. Bivši muž moje kćeri je također Hrvat i katolik, kao i moja kćer-rastali su se. Zašto danas ima toliko rastava? Totalna epidemija rastava brakova u Slavonskom Brodu. Zašto se to događa? Zašto su bračni parovi danas toliko nesretni? Tko je tome kriv?
Jeli nacionalnost bitna za sreću u braku? Jesu li religija i vjera bitni? Moja iskustva govore da nisu. Kakva su vaša iskustva? Koliko je seks bitan? Što mislite o tajlandskoj masaži i tajlandskom seksu pod pjenom, s ružmarinovim ili jojobinim uljem, mirisnim svijećama, paunovim perom i egzotičnim daleko istočnjačkim tehnikama kama-sutra seksa s puno poza? Jeli za vas to nešto bolesno i perverzno ili nešto napredno i prihvatljivo? Jeste li to nekad prakticirali?
Zašto naš europski seks traje tri minute, a daleko istočnjački tri sata? Zašto mi europljani u seksu prakticiramo prosječno samo tri poze, a oni na Dalekom istoku prosječno, trideset poza?
Zašto kod njih nema pornografije i porno filmova, a kod nas ima na tone? Jesu li oni na Dalekom istoku napredniji u pogledu seksualnosti ili smo mi samo previše konzervativni, tradicionalistički usmjereni i nazadni u tom pogledu.
U pogledu tehnologije i znanosti napredni, a u pogledu seksologije nazadni. Ako je to istina, zašto je to tako? Što vi mislite, kakva su vaša iskustva po pitanju muško-ženskih odnosa, braka, rastave braka, vjere i nacionalnosti u vezi ili braku, seksa i seksualnosti… kakav je vaš filozofski, politički, moralni i etički stav po tom pitanju?
Što mislite, jesam li Anti dao dobar savjet ili nisam?
Dragi čitatelji, vi imate riječ. Hvala!