"Čekaj, magarče, dok trava naraste" - doslovan je pučki prijevod službenog optimizma ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedrana Mornara uoči početka 17. CARNetove korisničke konferencije - CUC u Dubrovniku: "Država nema novca za uvođenje obvezne nastave informatike u osnovnim školama". Da zabezeknuta javnost ne bi baš kritično ostala bez daha, karakterističnom je svećeničkom dikcijom, kauguma-retorikom dometnuo: "Projektom 'e-Škole' pokušat ćemo broj škola opremljenih digitalnom tehnologijom značajno podignuti. Do 2022. godine uložit ćemo 180 milijuna eura i time pokušati barem 50 posto škola učiniti digitalno zrelim, a to znači nastavu uz pomoć tehnologije, poslovanje, hardware, software i sadržaje".
Do 2022. godine? Pokušat će? Barem 50 posto? Gospodin Mornar pršti od optimizma bez pokrića. Njegova bi filipika možda držala vodu u dijelu "uložit ćemo 180 milijuna eura" kad bi mogao jamčiti, a i to je na vrbi svirala, da će SDP ostati na vlasti i idućih sedam godina, a on ministar znanosti, obrazovanja i sporta. U protivnom, nula bodova. Hrvatska je te pasje sreće da svaka nova vlast ima svoje "reforme", briše zamisli prethodne i otkriva toplu vodu ispočetka. A do 2022. još će barem dvaput biti parlamentarni izbori, pa...
Da nije slikovne TV-izdaje i, popratno, medijskog dolijevanja ulja na vatru, moglo bi se pomisliti da je "domoljubni" Vaso Plagijator opet gadno podvalio ideološkim neprijateljima iz Hrvatske koja - i informatički polupismena - navodno raste. Kako zdravorazumski pojmiti da tako može zboriti upravo gospodin Mornar, koji je svoj akademski i znanstveni autoritet elektrotehničko-računarskog profila svjesno izložio riziku (pre)vruće ministarske fotelje na strogo izoliranom/čuvanom katu unajmljenog staklenjaka na Sveticama? Ako itko, on bi prvi morao biti svjestan činjenice da budućnost, koja u naprednom svijetu oko nas uvelike traje, počiva na informatici i robotici. Tko to ne razumije, nema se čemu nadati. Ni škola bez obvezne nastave informatike od prvog razreda osmoljetke.
Država Hrvatska itekako ima i proračunskog i drugog novca da informatika bude obvezna nastava od trenutka kad prvašići prvi dan prekorače školski prag do njihova izlaska iz tog sustava. Da je u Hrvatskoj političke pameti, kao što je 25 godina nema, računalni bi hardware i software barem već desetljeće bili svakodnevne "igračke" i u dječjim vrtićima. Kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (navodno sekularna država) ima toliko sluha, uvažavanja, pogodovanja na milijun načina i novca za nastavu vjeronauka - iako ni po kojem kriteriju zdrava razuma zatupljivanje praznovjerjem ne spada u javne škole - a nema za informatiku?
Jesu li Očenaš, Slava Ocu, Zdrava Marija i izmišljene biblijske priče ispod razine najslabije bajke braće Grimm vrijedni oko 300 milijuna kuna godišnje samo za plaće nešto više od 3000 vjeroučitelja? To je tri posto od ukupne svote za plaće u osnovnom i srednjem školstvu RH. A gdje je ostali trošak na koji su iznimno skupim i ponižavajućim Vatikanskim ugovorila Crkvi obvezali hrvatske porezne obveznike upravo Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman i njegov kardinal-imenjak Kuharić. Vazalski su zagorčali život i budućim naraštajima. Zna se zašto?
Koliko bi se škola dalo digitalizirati da se tih blizu milijarde kuna državnog novca godišnje - po svim linijama od mjesnog odbora i gradske četvrti do proračuna RH, uključujući školski vjeronauk - preusmjeri sa stavke "trošak Rimokatoličke crkve po Vatikanskim ugovorima" za obveznu nastavu informatike, robotike, komunikologije i drugog gradiva bez kojih znanja i vještina mladež ne može računati na vizu građana svijeta već danas. Kamoli sutra. Nastava vjeronauka jamči tek tavorenje u milenijskoj špilji predrasuda, neslobode i nepravde pa ju valja čim prije vratiti u crkve i župne urede, gdje joj je prirodno stanište.
Zašto se to nije usudio učiniti čak ni ratoboran SDP-ov prethodnik u Mornarovom fotelju, Željko Jovanović? Pa, što onda, ako treba revidirati vazalske ugovore sa Svetom Stolicom? "Sitnim slovima" je i to dopušteno, ako "jedna od ugovornih strana to zatraži, jer su nastupile izvanredne okolnosti". Hrvatski recesijski krah jest kritično nepovoljna okolnost.
Čak i bez obzira na ekonomske razloge i bunt dijela građanske javnosti protiv agresivne teizacije društva i osobito školstva ("Bog je sve stvorio" - verzalno je neka Barbara Murgić zapisala na školskoj ploči pod kojom je TV-kamera ovih dana švenkala po glasačkim kutijama), mudra/uređena bi sekularna država dala prednost informatičko-komunikacijskim i robotičkim kompetencijama naraštaja koji stasaju u svijet rada nad vjeronaučnim praznovjerjem. Zdrav razum i znanje, (samo)kritičko mišljenje, ljudska sloboda i demokratska otvorenost su pretpostavke izgledne budućnosti, a ne lupetanje u školi besmislica o progonu iz rajskog vrta, vječnoj Evinoj (i svih žena) krivnji, bezgrešnom začeću, djevicama i nakon poroda ili kolektivnoj krivnji po tzv. istočnom grijehu.
Nikakve vjerske tlapnje na kojima se kler milenijima ovozemaljski baškari i tovi, a sam ih se ne drži niti u njih vjeruje (vidi samo tzv. Vatileaks), ne mogu biti preče od ovladavanje alatima i sposobnostima za život/opstanak u svijetu koji se svaki dan eksponencijalno usložnjava/mijenja.
Samo u prosvjetnih oko 11 proračunskih milijardi kuna godišnje domaćinskom bi se preraspodjelom prioriteta namaknulo dovoljno novca za uvođenje obvezne nastave informatike od prvog razreda pučke škole. Koliko se najsuvremenijeg informatičko-robotičko-komunikacijskoog hardwarea, softwarea i vrsnih profesora dade uvesti u školu budućnosti da je država kadra gledati dalje od nosa. Hrvatska je podjednako traljava i nevjerodostojna zemlja na nizu drugih područja, gdje arčki milijarde na, također, krajnje problematične stvari.
Recimo, beskorisna i međunarodno štetna hrvatska vojna nazočnost u korist SAD/NATO-a u Afganistanu dosad je stajala porezne obveznike oko dvije milijarde kuna. Upravo mediji objavljuju "darovnicu" Ujaka Sama u isluženom naoružanju američke vojske, ali masovno smrtonosnih bojnih glava (srbijanski državni vrh: "Protiv koga se Hrvatska naoružava, ako je rat na zapadnom Balkanu daleko iza nas i svi želimo mir?"), za koje će RH na zajam kupovati streljivo i rezervne dijelove. Dobar posao, da ti pamet stane. Za iste će babe zdravlje iskeširati 7,4 milijuna eura Turskoj da ne bi puštala izbjeglice "u Njemačku". Zašto taj novac ne plati Barack Obama, čija zemlja sa zapadnim saveznicima već 14 godina fabricira smrt i bijedu u državama iz kojih sada milijuni bježe? Što Hrvatska ima s tim?
Kontroverzna predsjednica Republike problematičnog legitimiteta, koja u nekolikim teorijama zavjere kotira kao podmetnuta SAD/NATO-ova krtica na europskom Jugoistoku, zagovara podebljanje vojnog proračuna RH, a ne školske ili socijalne kune. Kamoli da gospodarsko/investicijsko reanimiranje vlastite zemlje stavlja ispred vojnog i političkog kobnog guranja Hrvatske na prvu crtu obrane SAD/NATO-ovih imperijalnih interesa. Tu štetočinska zauzetost protiv hrvatskih državnih i interesa svakog pojedinog građanina opetovano potvrđuje na svim svojim beskorisnim za državu turističkim putovanjima po zapadnim dijelovima globusa i, osobito sada, u odnosu na sporni TTIP. Ima još.
A ministar Mornar će lakonski, bez imalo grizodušja: nema novca za obveznu nastavu informatike. Hrvatska mora čamiti u tehnološkoj špilji. Barem do 2022. Koga ministar vuče za nos? Zašto nije, recimo, sjeo na kavu s kolegom Orsatom Miljenićem, pa ga pitao kako to da "čuveno" hrvatsko pravosuđe, koje u istom predmetu donosi pet različitih presuda, tolerira milijarde ne kuna, nego eura i još vrednije šuške u privatnim džepovima ratnih profitera i pretvorbenih kriminalaca, njihovih supruga, sponzoruša, priležnica, svojte, prijatelja… Umjesto da je taj novac u državnoj blagajni za opće dobro u koje spada i obvezna informatika od prvog razreda pučke škole. "Miljaniću, što si radio četiri godine?" - bilo bi logično Mornarovo pitanje ministru pravosuđa. I ne samo njemu.
Kome je, što i koliko oduzeto? Nije vrijedno spomena. Rijetkog petka tek ubode u oči medijska ekskluziva o blokiranoj "astronomiji" prvih u državi Hrvata od stoljeća sedmog i fanova Oca Domovine (sic), "domoljuba, branitelja i praktičnih katolika". Blokirano bogatstvo, pa brzinski vraćeno, ili će biti vraćeno. Jamčevine od kojih glava boli. Milijuni skupljeni dok kažeš keks. Ali od te ćorave pravde nema vajde za obveznu nastavu informatike ni za državnu blagajnu u kojoj, jelte, nikad nema novca za opće dobro. Bijedna država s pinklecom na plećima pušta svoju djecu pogubiti se u budućnosti, ali je tako toplo gnijezdo izvjesnoj Moniki Kravić-Mamić (nije iznimka) u čijoj je torbici više od 100 000 eura in cash "skroman džeparac".
Procjenjuje se da je u 25 godina državne "samostalnosti, neovisnosti i suverenosti" ratno-profiterski i pretvorbeno-kriminalno ukradeno građanima oko 300 milijardi eura. Ništa nije utjerano i vraćeno i sad, kaže ministar Mornar, RH nema novca za informatičko-robtičko-komunikacijsko opismenjavanje. Njegova je nesmotrena izjava - novinari su potom nabijeđeni da su je "izvukli iz konteksta" (ah, ti novinari!) - izazvala u javnosti lavinu negodovanja i cinizma.
Brže-bolje se ministar pokušao vaditi statistikama o zadovoljavajućem "stanju informatike" u školstvu, njezinoj izbornosti dok se za koju godinu ne prijeđe na obveznu devetgodišnju pučku školu te velikim obećanjima o oplemenjivanju informatikom svih nastavnih sadržaja, od matematike do hrvatskog jezika. Za tu je autorizaciju informatičko-robotičko-komunikacijskih nakana države namjenski doveden pred novinare šef ekspertne skupine za kurikularnu reformu, znanstveni suradnik Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić. Informatika? It's O.K.
A je li ili nije, ne slažu se ni najkompetentniji. "Situacija trenutno nije dobra", ipak je priznao ministar Mornar. "Što se tiče informatičke tehnologije, zadnja oprema je iz proračuna kupljena 2008. godine". I ta je odavna već za reciklažno dvorište, ali bolje nema. No, ravnatelj CARneta Zvonimir Stanić je iz drugog filma: "Mogu reći da u odnosu na druge zemlje u Europi i okruženju ne zaostajemo, a u nekim stvarima smo i više nego napredni. Imamo puno škola koje već danas koriste projekte u informacijskoj tehnologiji".
Premijer Zoran Milanović je znao reći da ga je sram što informatika nije obvezan predmet od prvog razreda osmoljetke, njegov ministar školstva za to "nema novca". Što je Milanović učinio da spere sram sa sebe? Ništa. Što je Mornar učinio da "ima novca". Na vlas isto što i njegov šef u Vladi. A, da je Milanović malo pitao za zdravlje Željka Jovanovića i Mornara, sada se ne bi morao stidjeti. Da se njihovi nasljednici ne bi stidjeli, ambasadori inicijative eSkills for Jobs otvorenim su pismom upozorili budućeg premijera/ku na "velik raskorak između potreba te stupnja obrazovanja i digitalnih vještina na tržištu rada" zbog čega su neophodne "brze promjene u informatičkom obrazovanju mladih".
Peticijom pozivaju građane da podrže tu inicijativu, jer "nezaustavljivi razvoj tehnologije već sada intenzivno utječe, kako na globalnu ekonomiju, tako i na društvo u cjelini. Mi kao poslodavci, roditelji i odgovorni građani smatramo da Hrvatska nije spremna za ove promjene te zato pozivamo na hitnu akciju! Unapređenje obrazovanja u području STEM-a (Science Technology Engineering Mathematics) je globalni imperativ".
h-alter
