Drčniji bi rekli kako sve miriše na rusofilstvo koje ovdje nije nikada uspijevalo, pa čak niti onda kada se radilo o izglednoj gospodarskoj dobiti, poput projekata »DružbAdria« i »Južni tok«. Otkud sada ta neskrivena dobrodošlica Rusima da kroz Inu uđu u Hrvatsku kada im nismo vjerovali ni onda kada su darove nosili
Ako Rosneft uđe u vlasničku strukturu Ine, modernizirat ćemo rafinerije u Rijeci i Sisku, izjavio je za »Jutarnji« glavni izvršni direktor naftnog giganta Igor Sečin i postao persona grata u Hrvatskoj!
Gotovo da nema u nas poznatijeg ekonomskog i energetskog stručnjaka ili političara koji nije pohitao izraziti dobrodošlicu Rosnjeftu i neskrivenim namjerama Rusa da od mrskog nam mađarskog MOL-a otkupi hrvatski naftni ponos Inu. Sečinove garancije da obje domaće rafinerije nastavljaju prerađivati naftu te njegovo uvjerenje kako će »izgraditi partnerstvo s Vladom RH u Ini« zazvučali su pomalo brehtijanski, kao završetak potrage za dobrim čovjekom koji će pokazati kako Ina nije naš potpuni promašaj.
Drčniji bi rekli kako sve miriše na rusofilstvo koje ovdje nije nikada uspijevalo, pa čak niti onda kada se radilo o izglednoj gospodarskoj dobiti, poput projekata »DružbAdria« i »Južni tok«. Otkud sada ta neskrivena dobrodošlica Rusima da kroz Inu uđu u Hrvatsku kada im nismo vjerovali ni onda kada su darove nosili?
Slabo upućeni mogli bi sve pripisati nedavnom posjetu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Vladimiru Putinu, no dok se u Moskvi održavao rusko-hrvatski gospodarski forum, Igor Sečin sudjelovao je na desetom Euroazijskom forumu u Veroni gdje je i dao intervju kolegi Marku Biočini. Tom prigodom otkrio je kako je još 2013. Rosnjeft nudio suradnju hrvatskoj Vladi, ali se ništa nije dogodilo. Zašto, valjda zna samo Zoran Milanović, no sada nakon gubitka još jedne pravne bitke s Mađarima oko Ine u Švicarskoj, jasno je da ne treba čekati definitivni poraz na arbitraži u Washingtonu.
U Plenkovićevo prošlobožićno obećanje kako će Vlada otkupiti Inu od Mađara, više nitko ne vjeruje, pogotovo ne nakon kolapsa Agrokora koji je još uvijek prijetnja urušavanju cjelokupnog gospodarstva. I premijeru bi išlo u korist obnoviti mostove s moćnom Ruskom Federacijom porušene njegovim pretjeranim angažmanom na strani Ukrajine. U medije pušteni probni baloni detektiraju kako javnost ne bi imala ništa protiv Rosnjefta umjesto Mađara pogotovo ako bi modernizacijom rafinerija bukvalno bio spašen jedan hrvatski grad, Sisak, a drugi, Rijeka, dobila razvojni vjetar u leđa.
Ali uvijek ostaje ono ali, koje u ovom slučaju počinje velikim A, Amerikanci. Čiji su strvinarski fondovi već zgrabili najbolji dio Agrokorove lešine, a moguće da iza nekih od njih stoji CIA i obavještajne službe koje se i tim putem financiraju. Nije tajna da Sečinova ruka pružena Hrvatskoj za Inu nije samo ruka čelnika najveće svjetske naftne kompanije, koja surađuje s ExxonMobilom, Enijem, BP-em, kako sa Švicarskom, tako i s Katarom i Kinom, već izravna, produžena ruka osobno Vladimira Putina.
Sljedeći potez je na premijeru Andreju Plenkoviću koji ne zna ni što bi s »Agrokorom« pa nervozno bulazni o »hibridnom medijskom ratu« protiv Hrvatske pokušavajući sebi pretjerano dati na važnosti. Nismo očekivali da se »briselskom ćati« znoje dlanovi i da gubi glas kada treba donijeti racionalnu odluku.
Jednostavno: Rosnjeft – yes ili njet?
novilist
