Nezadovoljan što je Državno odvjetništvo odbacilo 13 kaznenih prijava protiv Milorada Pupovca, obrazloživši da on svojim izjavama nije širio mržnju i vrijeđao RH nego iznosio kritiku, predsjednik Glavnog odbora Hvidre zatražio je odstupanje vrha DORH-a i najavio ‘neugodne’ akcije
Ekskluzivni vlasnici prava na ono što se u javnosti smije govoriti i jedinog ispravnog tumačenja karaktera rata i svega što se u njemu događalo, pripadnici vodstva Hvidre, ogorčeni su odbacivanjem 13 kaznenih prijava protiv predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, kojega se u tim prijavama teretilo za širenje govora mržnje i omalovažavanje ugleda Republike Hrvatske. Tako predsjednik Glavnog odbora Hvidre Josip Periša poručuje da je Državno odvjetništvo ‘jugoslavensko i boljševičko leglo’ i da glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, ali i ‘svi njegovi zamjenici koji su jednako krivi’ moraju odstupiti, valjda kako bi se na njegovo mjesto instalirao neki podobniji kadar koji će procesuirati svakoga tko iznervira Perišu i kamarade. Periša u svojem priopćenju ponavlja lako oborivu laž da ‘DORH nije učinio ništa u procesuiranju srpskih ratnih zločinaca’, pa će Hvidra, kako je najavio, ‘inzistirati da se godišnja izvješća DORH-a za 2017. i 2018. godinu odbace’.
Uobičajeno za ovakve prilike i teža razočaranja, Periša je uputio i nešto što se u slobodnom prijevodu može doživjeti kao prijetnja, rekavši da Hvidra neće stati samo na pritiscima preko medija na saborske zastupnike, nego će, ‘ako se prihvate izvješća DORH-a, poduzeti akcije koje neće biti nimalo ugodne’. Koje bi to akcije bile i hoće li prilikom tih akcija ponovo biti korišteni šatori i plinske boce ili će se koristiti teža artiljerija, zagonetni Periša nije precizirao.
Ispad Josipa Periše samo je posljednji čin tragičnog nesporazuma u javnosti na temu Pupovčeve izjave koju je dao nakon serija napada na Srbe u Hrvatskoj, koja je u kolovozu kulminirala organiziranim grupnim napadom ekstremista na posjetitelje jednog kafića u Uzdolju kraj Knina, a koji su gledali nogometnu utakmicu. Iste večeri došlo je i do nacionalno motiviranog incidenta u jednom kafiću u Đevrskama. Nakon tih napada Milorad Pupovac je na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru izjavio, između ostalog, da ne bi htio ‘da ova zemlja doživi ono iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. vijeku da se stvori hrvatska država i koji je kolabirao i doživio sramotan kraj samo zato što je bio utemeljen na mržnji i nasilju prema Srbima’. Dodao je i da to govori ‘s punom sviješću i najdubljom patriotskom zabrinutošću za to što se može dogoditi’. Nekoliko dana kasnije, Pupovac se oglasio i u stranim medijima govoreći o trendovima u Hrvatskoj, nakon čega je krenula hajka na njega, koja je rezultirala pokušajem kaznenog progona. Naravno, Pupovčeve izjave su bile netočno pojednostavljene, pa se mjesecima ponavljala pogrešna teza da je doslovno izjednačio današnju RH s NDH, no u svakom slučaju nije se radilo o vrijeđanju države i izazivanju mržnje, već o kritici političkih i drugih zbivanja, kako je to utvrdilo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu.
‘Kaznene prijave odbačene su iz razloga što je nakon poduzetih provjera navoda iz prijava ocijenjeno da se u radnjama prijavljenika nisu ostvarila obilježja kaznenih djela poticanja na nasilje i mržnju kao niti kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske niti kakvog drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, s obzirom da sadržaj izjava prijavljenika nije bio usmjeren izvrgavanju poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republike Hrvatske niti je predstavljao poziv na javno nasilje i mržnju već u suštini predstavlja oštru, ali dopuštenu kritiku spomenutih događaja u Republici Hrvatskoj. To posebice iz razloga što se u konkretnom slučaju radi i o zastupniku u Hrvatskom saboru koji predstavlja svoje biračko tijelo, a saborski zastupnici uživaju najvišu ustavnu i konvencijsku zaštitu slobode izražavanja i iznošenja svojih političkih stavova, ideja i ocjena’, stajalo je u priopćenju Državnog odvjetništva.
Najglasniji u osudi Pupovčevih izjava i traženju njegova progona bili su upravo oni koji rade sve u prilog tezi o izjednačavanju RH i NDH, relativizirajući razne aspekte NDH, od značenja ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ do negiranja zločina genocida nad Srbima, Romima i Židovima u Jasenovcu i drugim ustaškim stratištima.
Zadnju blamažu priredio je upravo predsjednik Hvidre Josip Đakić koji je, skupa s još osam članova saborskog Odbora za ratne veterane, predložio amandman na Vladin prijedlog o državnim praznicima, a kojim amandmanom se traži ukidanje Dana antifašističke borbe kao državnog praznika i njegovo pretvaranje u spomendan. Prijedlog su članovi Odbora povukli sami kada su dobili po prstima od premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, istog onog koji je kroz sramotne zaključke svojeg Povjerenstva za suočavanje s prošlošću pridonio djelomičnoj legalizaciji ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’, pa smo tako ovog ljeta na godišnjicu akcije ‘Oluja’ u Kninu prvi put čuli i urlanje tog pozdrava u ‘komemorativne svrhe’, u izvedbi inače deklariranog ustaše Marka Skeje i skupine njegovih HOS-ovaca. Isto tako, činjenica da u Odboru za veterane sjedi ekstremist Željko Glasnović, koji otvoreno u Australiji pozira pod fotografijama ustaškog poglavnika i ratnog zločinca Ante Pavelića, nikoga posebno ne uzbuđuje.
Naravno, kao i obično, dolaze vijesti i o sličnim prilikama s druge strane, pa je Srbija podizanjem spomen-ploče komandantu Novosadskog korpusa i napada na Vukovar, general-majoru Mladenu Bratiću i njegovim poginulim suborcima, izazvala oštre reakcije u Hrvatskoj. Spomen-ploča Bratiću otkrivena je uz prisutnost tridesetak oficira Vojske Srbije i čelnika pokrajinske i gradske vlasti te uz obraćanje predsjednika vojvođanske vlade Igora Mirovića, što je tamošnja koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina ocijenila kao ‘ruganje žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida iz devedesetih godina’.
Nazivati Bratića i njegove vojnike herojima ‘koji su ugradili živote u našu otadžbinu’, i to tokom jedne od najbesmislenijih bitaka u povijesti ratovanja u kojima su razoreni čitav jedan grad i životi njegovih stanovnika, a koja je kulminirala masakrom ranjenika iz vukovarske bolnice, masovnim strijeljanjima na Veleprometu, silovanjima i pljačkom, mogu samo moralno izvitoperene osobe. Takvima to treba reći u lice, međutim na to nemaju pravo hrvatski političari koji rehabilitiraju ustaške zločince iz Drugog svjetskog rata, pokapajući ih uz državne počasti, na to nemaju pravo načelnici i gradonačelnici mjesta u kojima još uvijek postoje ulice ustaškog ministra Mile Budaka, na to nemaju pravo ni oni ministri koji danas s posebnim pozdravima oslovljavaju Mirka Norca, pravomoćno procesuiranog zbog ratnih zločina nad Srbima.
portalnovosti
Ekskluzivni vlasnici prava na ono što se u javnosti smije govoriti i jedinog ispravnog tumačenja karaktera rata i svega što se u njemu događalo, pripadnici vodstva Hvidre, ogorčeni su odbacivanjem 13 kaznenih prijava protiv predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, kojega se u tim prijavama teretilo za širenje govora mržnje i omalovažavanje ugleda Republike Hrvatske. Tako predsjednik Glavnog odbora Hvidre Josip Periša poručuje da je Državno odvjetništvo ‘jugoslavensko i boljševičko leglo’ i da glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, ali i ‘svi njegovi zamjenici koji su jednako krivi’ moraju odstupiti, valjda kako bi se na njegovo mjesto instalirao neki podobniji kadar koji će procesuirati svakoga tko iznervira Perišu i kamarade. Periša u svojem priopćenju ponavlja lako oborivu laž da ‘DORH nije učinio ništa u procesuiranju srpskih ratnih zločinaca’, pa će Hvidra, kako je najavio, ‘inzistirati da se godišnja izvješća DORH-a za 2017. i 2018. godinu odbace’.
Uobičajeno za ovakve prilike i teža razočaranja, Periša je uputio i nešto što se u slobodnom prijevodu može doživjeti kao prijetnja, rekavši da Hvidra neće stati samo na pritiscima preko medija na saborske zastupnike, nego će, ‘ako se prihvate izvješća DORH-a, poduzeti akcije koje neće biti nimalo ugodne’. Koje bi to akcije bile i hoće li prilikom tih akcija ponovo biti korišteni šatori i plinske boce ili će se koristiti teža artiljerija, zagonetni Periša nije precizirao.
Ispad Josipa Periše samo je posljednji čin tragičnog nesporazuma u javnosti na temu Pupovčeve izjave koju je dao nakon serija napada na Srbe u Hrvatskoj, koja je u kolovozu kulminirala organiziranim grupnim napadom ekstremista na posjetitelje jednog kafića u Uzdolju kraj Knina, a koji su gledali nogometnu utakmicu. Iste večeri došlo je i do nacionalno motiviranog incidenta u jednom kafiću u Đevrskama. Nakon tih napada Milorad Pupovac je na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru izjavio, između ostalog, da ne bi htio ‘da ova zemlja doživi ono iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. vijeku da se stvori hrvatska država i koji je kolabirao i doživio sramotan kraj samo zato što je bio utemeljen na mržnji i nasilju prema Srbima’. Dodao je i da to govori ‘s punom sviješću i najdubljom patriotskom zabrinutošću za to što se može dogoditi’. Nekoliko dana kasnije, Pupovac se oglasio i u stranim medijima govoreći o trendovima u Hrvatskoj, nakon čega je krenula hajka na njega, koja je rezultirala pokušajem kaznenog progona. Naravno, Pupovčeve izjave su bile netočno pojednostavljene, pa se mjesecima ponavljala pogrešna teza da je doslovno izjednačio današnju RH s NDH, no u svakom slučaju nije se radilo o vrijeđanju države i izazivanju mržnje, već o kritici političkih i drugih zbivanja, kako je to utvrdilo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu.
‘Kaznene prijave odbačene su iz razloga što je nakon poduzetih provjera navoda iz prijava ocijenjeno da se u radnjama prijavljenika nisu ostvarila obilježja kaznenih djela poticanja na nasilje i mržnju kao niti kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske niti kakvog drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, s obzirom da sadržaj izjava prijavljenika nije bio usmjeren izvrgavanju poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republike Hrvatske niti je predstavljao poziv na javno nasilje i mržnju već u suštini predstavlja oštru, ali dopuštenu kritiku spomenutih događaja u Republici Hrvatskoj. To posebice iz razloga što se u konkretnom slučaju radi i o zastupniku u Hrvatskom saboru koji predstavlja svoje biračko tijelo, a saborski zastupnici uživaju najvišu ustavnu i konvencijsku zaštitu slobode izražavanja i iznošenja svojih političkih stavova, ideja i ocjena’, stajalo je u priopćenju Državnog odvjetništva.
Najglasniji u osudi Pupovčevih izjava i traženju njegova progona bili su upravo oni koji rade sve u prilog tezi o izjednačavanju RH i NDH, relativizirajući razne aspekte NDH, od značenja ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ do negiranja zločina genocida nad Srbima, Romima i Židovima u Jasenovcu i drugim ustaškim stratištima.
Zadnju blamažu priredio je upravo predsjednik Hvidre Josip Đakić koji je, skupa s još osam članova saborskog Odbora za ratne veterane, predložio amandman na Vladin prijedlog o državnim praznicima, a kojim amandmanom se traži ukidanje Dana antifašističke borbe kao državnog praznika i njegovo pretvaranje u spomendan. Prijedlog su članovi Odbora povukli sami kada su dobili po prstima od premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, istog onog koji je kroz sramotne zaključke svojeg Povjerenstva za suočavanje s prošlošću pridonio djelomičnoj legalizaciji ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’, pa smo tako ovog ljeta na godišnjicu akcije ‘Oluja’ u Kninu prvi put čuli i urlanje tog pozdrava u ‘komemorativne svrhe’, u izvedbi inače deklariranog ustaše Marka Skeje i skupine njegovih HOS-ovaca. Isto tako, činjenica da u Odboru za veterane sjedi ekstremist Željko Glasnović, koji otvoreno u Australiji pozira pod fotografijama ustaškog poglavnika i ratnog zločinca Ante Pavelića, nikoga posebno ne uzbuđuje.
Naravno, kao i obično, dolaze vijesti i o sličnim prilikama s druge strane, pa je Srbija podizanjem spomen-ploče komandantu Novosadskog korpusa i napada na Vukovar, general-majoru Mladenu Bratiću i njegovim poginulim suborcima, izazvala oštre reakcije u Hrvatskoj. Spomen-ploča Bratiću otkrivena je uz prisutnost tridesetak oficira Vojske Srbije i čelnika pokrajinske i gradske vlasti te uz obraćanje predsjednika vojvođanske vlade Igora Mirovića, što je tamošnja koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina ocijenila kao ‘ruganje žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida iz devedesetih godina’.
Nazivati Bratića i njegove vojnike herojima ‘koji su ugradili živote u našu otadžbinu’, i to tokom jedne od najbesmislenijih bitaka u povijesti ratovanja u kojima su razoreni čitav jedan grad i životi njegovih stanovnika, a koja je kulminirala masakrom ranjenika iz vukovarske bolnice, masovnim strijeljanjima na Veleprometu, silovanjima i pljačkom, mogu samo moralno izvitoperene osobe. Takvima to treba reći u lice, međutim na to nemaju pravo hrvatski političari koji rehabilitiraju ustaške zločince iz Drugog svjetskog rata, pokapajući ih uz državne počasti, na to nemaju pravo načelnici i gradonačelnici mjesta u kojima još uvijek postoje ulice ustaškog ministra Mile Budaka, na to nemaju pravo ni oni ministri koji danas s posebnim pozdravima oslovljavaju Mirka Norca, pravomoćno procesuiranog zbog ratnih zločina nad Srbima.
portalnovosti
