Đuka, i to je Brod
Đuka, i to je Brod! (2)
Znao sam ja dugo za Đukino idealiziranje Broda, za njegovo kič-razgledničko doživljavanje grada u kome živi. Uvijek sam ga volio spuštati iz adorantskih visina na tlo činjeničnog stanja, definirajući Brod kao palanku, mjesto kojemu nedostaje brižni otac kako bi ga izveo (i čuvao) iz samoponižavanja. A brižna vodeća ruka bira se od strane stanovnika. Kako đuke ne žele promjene... sve je jasno. Za Đuku je svojevremeno i napisan tekst kojeg u trećem nastavku prenosimo u antrfileu, jer se tiče sadašnjice.
Slavonski Brod je, po razmjerima i arhitekturi, poput solidno uređene suburbije nekog velikog grada, raštrkanih četvrti, ali povezanih i ujedinjenih nitima organske cjeline čija se struktura temelji na prostornim i ekonomskim funkcijama. Brod ima dimenzije bobe u odnosu na grozd metropole. Ali, Brod si voli lagati da je i on grozd, premda ima tek jednu središnju jezgru koja se nalazi na samom njegovom obodu, pored Save. Brod je tijekom stoljeća dizajniran spontano, u skladu s prirodnim okruženjem ili, bolje rečeno, omeđenjem, te u skladu s povijesnim okolnostima i prevladavajućim duhovnim vrijednostima. Brod je tipični grad – „proizvod zemlje … činjenica prirode … čovjekov način izražavanja”.
Ostavši bez industrijskih postrojenja, malih trgovina i skladišta, očišćen od svijeta prozvodnog rada i buke- Brod je postao veliko šetalište za dokone, i bez automobilskih zagušenja. Više se kola ne voze i ne parkiraju toliko u središtu grada kako bi se svratilo u nekadašnje trgovinice – mamce za obiteljske obilaske, koliko na golemim parkiralištima ispred supermarketa. Urbano se manifestira tamo gdje se kupuje. Grad je pretrpio promjene koje su površnom oku nevidljive poput klime. Kao što se odmah primjete izravne vremenske promjene – kiša, grad, snijeg, žega – tako se odmah primjete kružni tokovi i podvožnjaci…, ali ne i sve manja rijeka zaposlenih, i odsustvo redova za kina, kazališne predstave i koncerte. Umire brodska živost, a sve je življe mrtvilo.
Brod raste, Brod je uredan, Brod se zavodnički nudi, ali ne više kao mjesto ugodnog življenja i sigurne budućnosti, nego kao suma panorama koje treba zabilježiti fotoaparatom, kao mnoštvo totala i vidika spram kojih su alijenirani ljudi nevažni. I nepovjerljivi. I što drugo napraviti, nego uzeti smartphone u ruke, usmjeriti ga prema prizorima koji se ovog dana nalaze pred nama koji lutamo bez nekog posebnog cilja.
sbperiskop
