Stvarnost je surova, a ni perspektive nisu puno bolje. Iduće godine mogli bismo dobiti vojsku od novih 100 tisuća nezaposlenih, država će se dodatno zadužiti kako bi pokrpala proračun za ovu godinu, a jedna od rijetkih država koja u ovoj godini već radi rebalans proračuna za sljedeću.

Zemlja smo u kojoj je, čini se, proračun sam sebi svrhom, gdje su se sve vlade, valjda još od vlade koju je imenovao Franjo Josip, zaduživale za potrošnju. Croatia osiguranje je prodano, a najavljuje se i monetizacija autocesta. Istodobno, ministar financija Slavko Linić medijski proziva privatni sektor kao krivca za sve što se u gospodarstvu loše događa, valjda im zato nameće tolike kazne i harače, no paralelno s time dopušta pojedinim korporacijama da zlostavljaju građane uz blagoslov države. Ostali poduzetnici, javna je tajna, već registriraju firme u susjednoj Sloveniji ili u Bugarskoj, ne bi li uspjeli preživjeti i prehraniti obitelji.

Naš je pak moderan politički narod formiran u vrijeme totalitarizama i autokratskog pseudodemokratskog režima, koji je uslijedio, te je sve čemu stremi sigurnost u krilu zaštitnika -  državnoga proračuna. Valja napomenuti kako je jedan bloger prije neki dan izračunao kako tek četvrtina ljudi u ovoj zemlji plaća porez iz neke realne, o proračunu neovisne ekonomije.

Ako do sada još nekome nije jasno kako to da se situacija u ovoj zemlji teško može promijeniti bez nekog radikalnog događaja, idemo dalje.  Slavko je Linić najpopularniji političar vladajuće koalicije, jer opće je mišljenje uvodi red u državu. Naravno, on će red radije uvesti među manjinom od jedne četvrtine onih koji realno plaćaju porez, jer oni nisu njegovi glasači. Shvaća on kako su primanja iz proračuna kapital kojim će elita, kojega god predznaka bila, ostati na vlasti.

Milanovićevoj su pak vladi posebno dragi oni koje je potrebno zaštititi od okrutnoga kapitalističkoga društvenoga uređenja, kakav uz sve svoje povlastice, on doista i jest. Tome služi regulativa o minimalnoj plaći koja obično više ili manje prati minimalni standard u državi. Svuda, ali ne u nas. Nije potrebno nabrajati postotke poskupljenja života u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana, valja samo uočiti kako nam je Vlada odlučila podići standard za kunu i 10 lipa dnevno. Jupi, bit će svaki treći dan za slanac!

Šalu na stranu, Vlada se pobrinula za čitav niz izuzetaka koji uglavnom pogoduju, suglasni su kritičari, agencijama za zapošljavanje te onim korporacijama koje izdašno doniraju kampanje velikih stranaka i u kojima stranački isluženici kasnije nalaze dobro plaćene poslove.

Naravno, autor ovih redaka nije zagovornik smanjivanja pošteno zarađenih mirovina, jer umirovljenici nisu krivi za to kakve su vlasti do sada bile, barem ne direktno. Bit će potrebno puno više kako bismo povećali broj onih koji stvaraju realnu vrijednost. Naravno, posao je Vlade da stvori uvjete za to, no to se zasigurno neće dogoditi haračem na one koji nešto stvaraju, ali ni cirkusantskom zaštitom najslabijih među nama. Možda bi ipak trebalo razmišljati o smanjenju socijalne politike u smislu manjeg zapošljavanja onih koji plaće primaju iz proračuna?

To bi moglo dovesti, možda, do stvaranja uvjeta za temeljni minimalni dohodak svakoga građanina ili jednostavnije, pravednije raspodjele proračunskih sredstava koji ne ovise o solidarnosti ili netržišnim principima.

Izvor: seebiz